***Na izmaku je poslednja skolska godina u Osnovnoj skoli,medju starim,dobrim drugovima,nastavnicima,ocenama i igrama.Polako odrastamo.Krecemo svako svojim putem maste,zelja i nada,niz zivotnu reku mnogih prepreka.
***Cesto sedim u prostranom holu moje skole,zadubljenih misli sabiram godine,razrede drugove i drugarice.Osam godina idemo istim putem,a sada se razdvajamo.Jos juce kao da smo bili prvaci,a sada smo na pola puta svog skolovanja.Na kraju smo jednog puta,puta detinjstva.Prestajemo da budemo nemirna deca.Vreme nas zove i trazi da se opredelimo za skolu koja ce nas povesti putem buduceg zanimanja.Svako od nas pomalo strahuje od prijemnog i to nam je trenutno glavna prekretnica(briga).Taj prijemni nam je vazan,jer od njega zavisi skola u koju zelimo da idemo i zanimanje kojim bi da se bavimo.To zanimanje treba voleti,jer cemo ga samo na taj nacin svesno obavljati.Neko ce postati lekar,neko ucitelj,sudija,...,svako ce otici svojim putem zelja.Bilo sta da olucimo I odaberemo opet cemo biti jedne od karika u beskrajnom lancu zivota.
***Mislim da svako od nas razmislja kako da nadje pravi put.Nije nam lako,ali se nadam da cemo uspeti.Ovo je najteza prekretnica u nasem zivotu i trudicemo se da je uspesno savladamo.
p.s.Nadam sa da ce nekom pomoci!