evo ljudi sad malo mojih "umetnickih dela"
, nadam se da ce pomoci nekom:
I opet uspomene naviru snažnije nego I sam život… I kada sam trebala da prihvatim istinu ja sam lutala u svetu bajki, svetu snova… Kao neko kome je potreban prijatelj, možda I nešto više… Tražila sam tvoj lik u snovima, a tvoj glas u melodiji vetra, dozivala te u vrtlogu besanih noći. I volela sam te, svake sekunde sve više I više… Otišao si sa njom koja te je bezbrižno držala za ruku, ne znajući da te neko čeka I voli… Živela sam poput senke, nečujno, mirno I neprimetno.
Ali u mom životu iznenadjenjima nikad kraja…Putem kojim idem nailazim na skretanja, kojih ranije nije bilo…I dogodi se nešto što život promeni za sekund… Uneo si svetlost u moj san, zoru u moj dan… Odavno nisam osetila ovoliku sreću. I kada nisi kraj mene ti si ipak tu, u mojim mislima. U meni je sada skup svih prelepih osecanja ljubavi, zanesenosti, čežnje . Ti si mi dao razlog da živim, pokazao si mi da još mogu da volim I da budem voljena. Dao si mi sve što sam mislila da je zauvek izgubljeno. Živim za tebe, dišem za tebe, ponovo sanjam… zbog tebe! Možda I grešim… možda je ovo još jedna iluzija stvarnosti… ali ne! Ja ne želim da je se odreknem!
Pitam se šta će biti jednog dana kada se rastanemo, kada svi prelepi trenutci postanu samo sećanje, kada se ti svi prelepi trenutci pretvore u bol? Da li ćeš se tada sećati moje ljubavi, mojih poljubaca, zagrljaja, reči? Ali ne želim da mislim sada o tome, sada želim samo da te volim, da te činim srećnim!
Srećo, učiniću sve što je u mojoj moći da naša ljubav traje i opstane. Isuviše sam tvoja da bih se mogla zvati sobom. Za kraj ću te samo zamoliti nešto: ako ti ikada moja ljubav dosadi, odi tiho iz mog života, kao što si I ušao u njega.
Nadam se da se to nikada neće desiti!
........
Mesto prijatelja u mom zivotu
Pogledaj me druze I reci mi sta vidis u mojim ocvima. Znam, ugledao si sjaj srece u njima, to je zbog toga sto ti u mom srcu zauzimas posebno mesto, ono najvaznije. Ti si uvek bio tu da places kada I ja placem, da se smejes kada se I ja smejem… Jos uvek ti nije jasno zasto si bas ti u mom srcu? Evo, objasnicu ti…
One hladne zimske veceri kada sam ja bila slomljena ti si bio taj koji je dosao I pruzio mi ruku, odveo me na lepsi put, put srece, bas ti prijatelju moj! Kada bih ugledala tamnu stranu zivota, ti si bio taj koji me je naucio kako da svako novo radjanje sunca docekam sa osmehom na licu, bas ti prijatelju moj! Cuvao si svaku moju tajnu kao da je ona nesto najvrednije u tvom zivotu, jer si bas ti znao da je ona nesto najvrednije u mom zivotu.
A da li se secas one veceri kada smo zajedno sedeli kraj reke I smejali se nasim nestaslucima iz detinjstva? A potom smo brojali zvezde I bas svakoj zvezdici dali neko ime, tada smo I ti I ja bili veoma srecni, I nismo zeleli da iko unisti tu srecu, I tada si bio kraj mene bas ti prijatelju moj. Cesto smo zajedno sedeli, pomalo tuzni, jer smo se secali prohujalih dana naseg detinjstva. Secali smo se onih dana kada smo brali komsijine jabuke, a on bi nas grdio I pricao nam kako to nije lepo, secali smo se svih nasih “tajnih mesta” na kojima smo se krili kada smo se igrali zmurke. Eh, prijatelju, nedostaju I meni ti dani, dani naseg detinjstva.
Prolaze godine, druze moj, sada su one nase veceri kada smo se igrali zmurke zamenile veceri kada sedimo u nekom kaficu I razgovaramo o nekim plavim ili mozda bademastim ocima… Ali sve su to dani nase mladosti, I svaki nas dan trebamo ulepsati kako najbolje umemo…
Da li ti je sada malo jasnije zasto bas ti zauzimas ono znacajno mesto u mom srcu? Potrudila sam se da ti sto bolje objasnim, ali I sam znas da reci nisu dovoljne da opisu koliko mi znacis I koliko sam srecna sto imam tebe kraj sebe, bas tebe prijatelju moj! Znaj da cu uvek biti kraj tebe, bio ti tuzan ili srecan, jer to su pravi prijatelji. Nosi u sebi ove stihove I seti me se ma gde bio:
Srecu I tugu podelicu s tobom,
Reci tvoje nosicu sa sobom.
E tada
Ces znati koliko mi znacis
Ako nekada I odes od mene znam da ces da se vratis.