Vrela Cica
Iskusan
- Poruka
- 5.579
Veceras sam se nasla na pic"u sa mojom najboljom drugaricom Vanjom. Bila je u Cirihu. Nismos e videle sedam meseci, ali smo se redovno cule. Svi su bili ljubomorni, kada je otisla da radi kao maserka u Svajcarsku pre dve godine. Ja sam je jedina podrzala. Svi su govorili da ce ona tamo samo masirati dede i babe, a ja sam joj rekla da treba da bude tolerantna prema svima i da ce se kad tad pojaviti neko zanimljiv za masiranje. Tako je i bilo. Nasla je decka i bas mi je drago. On je neki advokat i super se slazu. U vezi su vec osam meseci i ja mislim da se sprema ludi kamen. Samo mora da bude strpljiva. Posto joj svi zavide, ona se videla samo sa mnom, jer sam je JA jedina svih ovih meseci podrzavala i poklonila mi je prelep set mindjuse, ogrlica, i dve narukvice. Na jednoj je ugravirano: BFF, a na drugoj: Prijateljica do groba. Bas sam bila dirnuta, jer odavno nisam dobila zlatan nakit, a ona zna koliko ja volim. Proverila sam i cistocu, visok stepen. Bas je bila iskrena, svasta mi je pricala, a onda sam ja njoj ispricala moju pricu.
Pocela sam svek veceri da izlazim. Jednostavno, ne mogu da prestanem da mislim na ovog druga u kojeg sam zaljubljena. Pored toga, ja stalno zelim da je on tu, zelim da se vidim sa njim, ali nemam snage da se vidim. Ne mogu da ga zovem, da mu se javim, jer cekam da skupim snagu. Prosto ne mogu! Onda nekako napunim baterije i pozovem ga da se cujemo. Njemu je lepo, ja se pravim da sam koool, ali posle satima razmisljam o njemu i gledam u prazno. Milanka tumara po kuci i prica kako sam se zatelebesala u nekog ozenjenog i kako se necu udati. Ona bi me uvalila njenom krezubom rodjaku iz Obrenovca, ali ja nemam snage da nesto uradim i ne znam sta bih mogla da radim. Sport je glupost, strikanje je glupost, ostali su mi samo ovi izlasci, koji me drze dok ne dodje u cetiri zida, kada sam sama sa svojim mislima.
Sta mislite o ovome i sta da radim???
Pocela sam svek veceri da izlazim. Jednostavno, ne mogu da prestanem da mislim na ovog druga u kojeg sam zaljubljena. Pored toga, ja stalno zelim da je on tu, zelim da se vidim sa njim, ali nemam snage da se vidim. Ne mogu da ga zovem, da mu se javim, jer cekam da skupim snagu. Prosto ne mogu! Onda nekako napunim baterije i pozovem ga da se cujemo. Njemu je lepo, ja se pravim da sam koool, ali posle satima razmisljam o njemu i gledam u prazno. Milanka tumara po kuci i prica kako sam se zatelebesala u nekog ozenjenog i kako se necu udati. Ona bi me uvalila njenom krezubom rodjaku iz Obrenovca, ali ja nemam snage da nesto uradim i ne znam sta bih mogla da radim. Sport je glupost, strikanje je glupost, ostali su mi samo ovi izlasci, koji me drze dok ne dodje u cetiri zida, kada sam sama sa svojim mislima.
Sta mislite o ovome i sta da radim???