- Poruka
- 23.062
Interesovanje deteta za pokretne slike, tacnije TV, se javlja sa jos godinu dana starosti. S tim sto deca u tom periodu reaguju na pokretne slike zbog boja, tona, zanimljive melodije koja njima moze da bude ritmicna itd, ali uglavnom to je niz slika koje za njih nisu povezane. Oko trece i cetvrte godine, deca tek pocinju da shvataju da se radi o necemu sto je povezano, ali pri tom opet ne shvataju smisao, vec reaguju emotivno na veoma jake scene, kao npr. ako se nekome nesto desi, ako je neko zaljubljen i njihove reakcije su veoma burne, mogu da budu ispoljen, ali i ne moraju. Proverite svojoj deci dlanove kada gledaju crtane filmove, u vecini slucajeva primeticete da im se znoje. Oko pete godine dolazi do razlikovanja izmedju stvarnog i televizijskog sveta, ali opet na poseban nacin. Deca se cesto identifikuju sa junacima, zele da budu kao ona. Pocinju sa oponasanjem svega sto njihov junak radi, e tu vec dolazimo do granice koja je veoma opasna.
U crtanim filmovima ako primetite ne postoji roditeljski faktor, retko koji ga ima, uglavnom sve im je dopusteno, ne postoje ogranicenja ili su veoma maglovita. Deca takav sadrzaj usvajaju i zele da ga projektuju na sebe. Tada dolazi do stvaranja agresivnosti ili njenog uvecanja.
Dugo gledanje televizije moze da dovede do poremecaja spavanja, da su previse razdrazljiva, da zaplacu cak i zbog sitnice, tromost, pasivnost, potistenost, a to je sve zbog prevelike kolicine informacija, zbunjujuceg sveta, vremena provedenog pred TV-om itd.
Ako se deci vec dopusta gledanje TV, roditelji moraju da budu pored njih i da im objasnjavaju sadrzaj, jer ono gleda, tumaci i dopunjuje sve na svoj nacin. Ako deca gledaju crtane filmove ili igraju igrice koje su surove, agresivnost, surovost postaje sastavni deo njihovog zivota kao nesto normalno i da je cak drustveno prihvaceno.
Uzmimo Anima crtane filmove i igrice koje su agresivne sa ubijanjem. Cilj je da se bude najbolji po svaku cenu, sva sredstva su dozvoljena. Dete ne shvata da to nije dobro. Njemu je jedino vazno da bude prvi, najbolji i alfa u svemu. Ne primecuje drugoga niti ce mu dozvoliti da i taj drugi ispolji svoje Ja. Jedna potpuna asocijalnost.
Samo ne treba zaboraviti da TV moze da bude i odlicno sredstvo za edukaciju.
Trudio sam se da sve plasticno objasnim. Nadam se da sam uspeo.
U crtanim filmovima ako primetite ne postoji roditeljski faktor, retko koji ga ima, uglavnom sve im je dopusteno, ne postoje ogranicenja ili su veoma maglovita. Deca takav sadrzaj usvajaju i zele da ga projektuju na sebe. Tada dolazi do stvaranja agresivnosti ili njenog uvecanja.
Dugo gledanje televizije moze da dovede do poremecaja spavanja, da su previse razdrazljiva, da zaplacu cak i zbog sitnice, tromost, pasivnost, potistenost, a to je sve zbog prevelike kolicine informacija, zbunjujuceg sveta, vremena provedenog pred TV-om itd.
Ako se deci vec dopusta gledanje TV, roditelji moraju da budu pored njih i da im objasnjavaju sadrzaj, jer ono gleda, tumaci i dopunjuje sve na svoj nacin. Ako deca gledaju crtane filmove ili igraju igrice koje su surove, agresivnost, surovost postaje sastavni deo njihovog zivota kao nesto normalno i da je cak drustveno prihvaceno.
Uzmimo Anima crtane filmove i igrice koje su agresivne sa ubijanjem. Cilj je da se bude najbolji po svaku cenu, sva sredstva su dozvoljena. Dete ne shvata da to nije dobro. Njemu je jedino vazno da bude prvi, najbolji i alfa u svemu. Ne primecuje drugoga niti ce mu dozvoliti da i taj drugi ispolji svoje Ja. Jedna potpuna asocijalnost.
Samo ne treba zaboraviti da TV moze da bude i odlicno sredstvo za edukaciju.
Trudio sam se da sve plasticno objasnim. Nadam se da sam uspeo.
Poslednja izmena od moderatora: