zalite li za necim???

Zalim sto sam fudbalsku karijeru batalio zbog ribica, izlazaka, alkohola...trebao sam drugim redosledom...dakle prvo karijera, a ribice i orgijanja sa njima bi dosli automatski i bez puno truda. :mrgreen:

Ko zna zasto je to dobro jelte... :roll:

Inace, slabo se osvrcem na to tj. ne trosim previse vremena i energije razmisljajuci o tome da li sam nesto trebao drugacije da uradim itd.
 
Da, zato što sam tek pre godinu dana poželela da imam dete, što nisam ranije to želela, razmišljala o tome...što mi taj momenat nije došao ranije bar pre 5 godina. Sad bih imala više vremena i za neuspehe na koje nisam bila spremna po tom pitanju.
Al nema nazad, samo napred.
 
Zalim sto sam se previse davala. Sto sam se razboljevala. Sto nisam uspevala drygacije i kaad sam najcistije mislila i volela. Naprosto se tako skockalo sve. Zao mi je sto nisam bila jaka da svakome zbrisem sta sam trebala. Zao mi je sto nisam spela u tome da me vole koliko zasluzujem. Zalim sto nisam uspela da nadjem nekoga ko ce ostati uz mene uprkos svemu. Zalim sto nisam neke stvari ranije pozavrsavala . Zalim sto sam odlagala radjanje dece. zalim sto nisam vise vremena provodila i govorila deki koliko ga volim. Koliko sam od njega puno naucila. Zalim sto me nece videti jednog dana sretnu, u beloj haljini. Zalim sto sam ponekad ovakva rodjena, sto ne umem drugacije. Zalim sto vise ne mogu da pisem sa svog naloga sunasceJeca, jer sam ponosna na svih 4.000 postova koje je moja dusa istipkala i pisala najcistije moguce. Zalim sto su mi otkinuli deo one nevine duse. Zalim sto sam verovala ljudima ovde koji su mi se predstavljali kao dobri prijatelji, ja nisam umela da prozrem da nisu ista od toga. A onda pogledam i kazem sebi...Ok. Obrises suzice i to je to. Negde me sahranilo, jeste. Negde, ubilo. Ali me i svemu lepom naucilo. Ocvrsnulo i shvatih od cega sam sazdana. Od sna. Sta god se desilo. :heart:
 
trenutno imam osecaj da mi nesto fali, da nesto propustam....samo sto ne mogu da definisem sta je to...kao da cekam da se nesto desi a ni sama ne znam sta je to...ruzan osecaj, nadam se prolazan

Me too :confused:

Ne žalim, ne kajem se, ali negde u nečemu nisam bila dosledna. Valjda je ova praznina potrebna

Praznina nikad nije potrebna. Ja kad sam se osećala ovako kako ste vas dve opisale (desilo mi se par puta u životu) uvek je to bilo zato što se završila neka životna faza, a ja sam nastavljala da se ponašam po inerciji, umesto da razmislim o sebi i osmislim novu "petoljetku"...
 
verovatno
trenutno sam poslovno na necemu nalik prekretnici, dete mi poslo u gimnaziju pa ja to ozbiljnije dozivljavam no on i no sto treba...pubertet drma i ceru i sina, povremeno nenalazenje zajednickog jezika...a i godine su takve da postajem svesna ili samo kazem da postajem svesna a ustvari to tesko prihvatam pa otuda i takvo stanje da sam pola prevalila....
 
verovatno
trenutno sam poslovno na necemu nalik prekretnici, dete mi poslo u gimnaziju pa ja to ozbiljnije dozivljavam no on i no sto treba...pubertet drma i ceru i sina, povremeno nenalazenje zajednickog jezika...a i godine su takve da postajem svesna ili samo kazem da postajem svesna a ustvari to tesko prihvatam pa otuda i takvo stanje da sam pola prevalila....

Ja sam sebi objasnila da nikako nisam stara, nego sam opet na početku, samo druge faze života; među matorcima (ekipa od 40-80 godina) sam ponovo klinka jer nemam pojma o stvarima koje me čekaju u ovom delu života... Kako sam bila srećna kada sam smislila ovu laž, nemaš pojma : )
 
Zao mi je sto sam toliko puta naljutila majku,i nekada je dovela i do suza svojom tvrdoglavoscu.:sad2::sad2:
I to sam shvatila sada,kada sam i ja postala majka i jos dosta toga sam shvatila kada sam otisla iz roditeljske kuce...:sad2:
 
Žalim što nisam iskoristila priliku kad sam je imala da budem iskrena sa jednom osobom i da mu ispričam sve što mi je na srcu. Bila sam kukavica. Više nikad mi se za to nije ukazala prilika. Ne mogu to da sebi oprostim. Eto, za tim žalim...
 
Poslednja izmena:
Žalim što nisam iskoristila priliku kad sam je imala da budem iskrena sa jednom osobom i da mu ispričam sve što mi je na srcu. Bila sam kukavica. Više nikad mi se za to nije ukazala prilika. Ne mogu to da sebi oprostim. Eto, za tim žalim...

Ja sam slicnom problemu, jer ne znam kako da mu sve ispricam, a opet ne znam da li ce biti jos prilika za to, sa njim...
 
Žališ za onim što si propustio i što se neće ponovitii...
Ako je tako, ne žalim ni za čim...

Ali planiram da se više smejem, da krenem na ples(pa makar i 100 km morala prelaziti dnevno da bi išla na to), da ne dozvolim ni jednoj budali da me dotakne više-to sam i postigla, kao kamen sam... planiram da putujem bez obzira na druge i da ispunjavam sebi želje, bez obzira šta drugi mislili o tome... kome se ne sviđa, putuj Igumane...;)
 
ja imam mali problem, zalim za stvarima na koje nikada nisam mogla da uticem ... a ne mogu prestati o njima razmisljati, bocne me kada se najmanje nadam, kad pomislim da sam zaboravila ....
a posledice me hebu
sto zivot upravlja sa mnom mesto ja svojim zivotom
 

Back
Top