kad sam bila mala, tipa 9-10 godina bilo mi cudno kako sve devojcice pocele da se kindjure,ulepsavaju,sepure pa ja mislila dobro de,ide to sa godinama. u srednjoj mi i dalje nista nije bilo jasno,pa pomislih dobro ajde u dvadesetim cu garant pozeleti sve te stvari, pojavice mi se maternski instinkt pa cu i ja voleti tudju decu i smesiti im se na ulici, konacno cu pozeleti da nosim stikle i da se ulepsavam i da budem gospoja i tako to,a sad kad sam na polovini dvadesetih
konacno sam naucila da neke stvari nemaju veze sa godinama vec sa karakterom, pa da sam ovu cetvrtinu veka prozivela gurajuci mojim putem, vec ne radim stvari po "zivotnom rasporedu", tako da odgovor je ne, vise ne mislim da ce se nesto promeniti pa tako ni moj dozivljaj starosti,mladosti i mnogo cega drugog, osim onoga sto se tice fizickog dela koji ne zavisi od nas
zapravo predosecam da mi velike stvari tek slede ali jos uvek nisam sigurna sta