Lukava kao lisica
Veran kao pas
Mudar kao sova.
Glupira se kao majmun
Umiljata kao jagnje.
Nepredvidiva kao mačka.
Besan kao ris.
Ružan kao pacov.
Trom kao medved.
Borbena kao lavica.
Nespretan kao slon (
u staklarskoj radnji).
Čovek je ove izreke smislio na osnovu iskustva u suživotu sa životinjama, ali i iz predrasuda i neznanja:
ljudsko poimanje gluposti nema veze sa gestikulacijom i mimikom majmuna; lepota ili ružnoća neke životinje (pacova) vrlo su relativne kategorije kao, uostalom, i lepota ili ružnoća ljudskog bića; ris je besan samo ako oboli od besnila, a pretpostavljam da se pod ovim "besan" aludira na njegovo neprijatno frktanje.
Neke sentence su u potpunosti pogrešne: medved, recimo, nipošto nije trom, a slon uopšte nije nespretan. Dok, npr, rečenica "Pamti kao slon" već ima smisla, jer slon zaista ima veliku sposobnost memorisanja. S tim u vezi, niko se nije setio da smisli izreku: "Osvetoljubiv kao slon", što bi bila najpreciznija odrednica slonovskog karaktera.
Personifikacija vuče koren iz mitova i basni. Mnogo je bezbednije opleviti po životinji, nego po čoveku. Životinje ne mogu da se uvrede i uzvrate istom merom. To jest, lakše je postaviti dva jarca na brvno i rugati se njihovoj tvrdoglavosti, nego za tvrdoglavost optužiti Muju i Hasu, ili Jovu i Marka. Ljudi bi, kanda, trebalo da se pronađu u nekoj od životinja i izvuku naravoučenije: pametniji popušta, džaba ti grožđe kad je kiselo itd ... mada se to retko dešava. Ljudi se ne menjaju tako lako, a ponajmanje žele da se "pronađu" u neatraktivnoj životinji: jarcu, biku, gavranu itd.
A neki pripadnici naše vrste nikako ne mogu zaboraviti plišane mede iz svog detinjstva pa, kad porastu, kupuju bunde ne bi li uživali u dodiru krzna ... ili, ogrnuti tuđom kožom, delovali zavodljivije nego u svojoj. Odakle potiče ta potreba da se čovek/žena zamaskira u leopardovu šaru, ili okači kunine nožice oko vrata (osim kad nije reč o preistorijskom čoveku, šamanima i Eskimima)? – Jer smatra da je tako privlačniji suprotnom polu. Na neki način – ma koliko paradoksalno zvučalo - oblačenje u krzno je i tiho priznanje nekim pripadnicima faune da imaju nešto što mi, gospodari planete, nemamo: čar i miris divljine, pa čak i neukrotivost duha, bez obzira što su leopard/kuna/polarna lisica svojim životima platili taj hir dokazivanja lepote animalnog u ljudima.
E sad ... Neke životinje su privilegovane: jaganjci (hrišćanski simbol), zlatna ribica (ispunjava želje), zeka (tako plah i pufnast), veverica (ljupki pacovčić kitinjastog repa) ... pa čak i miš beli, koji sreću deli. Tako je i sa macom: dok je odrasla mačka u istoriji bivala prokažena zbog svojih lunarnih očiju, sa mačetom je posve drugačija priča – mače je slatko, razigrano, i grebe samo slučajno. "Dobro mače" je sinonim za zgodno devojče, a "opasna mačka" je vamp ženska. Imamo i gradaciju: posle dobrog mačeta i opasne mačke dolazi "tigrica", kao superlativ. Za takvu se pretpostavlja da poseduje i vatreni temperament. U izvesnim okolnostima ona grize, ujeda i grebe po leđima.
U svakoj kulturi je, međutim, različito. Zamislite da ovde muškarac kaže ženi: "Lepa si kao krava", ili, ne daj Bože, "Kravo moja" ... U zemlji Srbiji žena bi se uvredila jer bi takvo poređenje povezala sa glomaznom, pitomom životinjom kojoj je jedina funkcija da daje mleko i da se teli ... ali bi u Indiji bila polaskana. U arapskim zemljama veliki je kompliment reći ženi da ima oči kao kamila, pošto se smatra da kamila ima lepe oči (i ima, ako obratite pažnju).