AAAAA...DA....decija ljubav kao sto tema kaze???(inspiracija)???.bio do klubica veceras i videh NJU!!! moju prvu simpatiju
...mislim...da li vam nedostaje taj fazon(osecaj)...veeeeelika simpatija bez uslova...npr...ja kad sam se zaljubio kad sam bio mali
...(16-17)...nije mi trebalo ama bas nista od nje...sem da bude tu i da se drzimo za rukice i pogledamo kao da smo ceo svet jedao drugom.....
...ni sex ni ni prijatelji ni prica niti bilo kakva korist...kako sam ostario....vise nevidim svet tim ocima....ponekad mi zao, postao je komplikovan i zamrsen do zla boga, mnogo treba se razmislja..smooooor....ocu bre tu tinejdzesku spontanost...
recite vi nestoo...ko spamuje celava mu keva a cale imao dugu kosu
Moja prva simpatija bese jedan decko,iz osnovne skole...Vidim ga povremeno,stanuje dve zgrade od mene..sada redje,jer se odselio u Beograd..Secam se,kako sam bila peti razred osnovne,i on se prebacio u moju osnovnu skolu,bas u moj razred...
odmah mi se dopao..jao,ja sam jedva cekala,svaki dan da idem u skolu,da ga vidim na casu,na odmoru..Znas,onaj osecaj,kada nam je bio dovoljan samo jedan osmeh ili da me pogledaju njegove lepe okice,pa da mi se zavrti pamet..
Pa,kada te slucajno kao malo gurne u prolazu,pa bas kao od tebe mora da pozajmi olovku..jao,Boze...Moj ujak je imao veliku kolekciju automobilcica..kada sam saznala da moja simpatija voli takve automobile,ubedila sam ujaka,da mi da sve,kao treba mi..i poklonila sve mojoj simpatiji...bas je bilo tako naivno,a opet tako cisto i tako stvarno...zamisli,svidjao mi se tri godine,sve do osmog razreda...ali tada je za oprostajno,pozvao neku drugu devojcicu,da mu bude pratilja i slomio mi
......
meni nekada dodje krivo,sto i danas ljudi,ne neguju to dete u sebi,da kazem,da na neke stvari i dalje gledaju sa istom naivnoscu i poverenjem...ja u sali uvek kazem mojoj mami,kada mi ona kaze:"Pobogu,imas 27.,a u nekim stvarima si tako detinjasta...",ja njoj tada kazem da necu nikada zaista ostariri u dusi,mozda samo fizicki,jer cu u dusi uvek biti jedno veliko dete,koje nezadrzivo veruje u neke stvari,u pravu ljubav,u sitnice koje zivot znace,u lepotu duse,koju samo deca imaju...i poneki odrasli...Mislim da sam dosta toga uspela da zadrzim,da nakon svega sto mi se izdesavalo,zadrzim onu cistotu sa kojom gledam na sve ljude.
Slazem se da je komlikovan i zamrsen,ali ga zato svojim postupcima uvek treba postaviti u najjednostavniju mogucu formu,ne komplikovati bespotrebno..Slazem se da je nekada tesko gledati u buducnost,ocima proslosti,ali to je sve stvar,od coveka do coveka..ja sam davno odlucila da cu gledati na zivot,kroz malo rozlinkave naocari
,sa vecitim detetom u sebi,koje u nekim stvarima ne zeli nikada da odraste, i tako ga ziveti,proziveti pa sta bude...