Sve moje Dreamland profesije...

ja sam obicno bila po strani, dijete koje se na silu trudi da se uklopi... nisam voljela djevojcice, kasnije nisam voljela da slusam price drugarica, mnogo me to zamaralo, a od najboljeg druga su me odvojili, pa sam se koncentrisala na posmatranje drugih, izdaleka... mene je interesovalo o cemu oni razmisljaju, sta rade i kako se ponasaju kada su sami... tako da sam godinama sanjala da se pretvorim u muvu
biti muva je postalo narocito primamljivo kada sam se zaljubila
kako se po tom pitanju nista nije moglo uciniti, onda sam sanjala da sam spijun, tajni agent, neko veliko mudo u nekom istraznom odjeljenju, u najmanju ruku inspektor, posle sam zeljela da budem forenzicar... privlacile su me misterije, tajne, posle i ubistva... a sve je to bilo samo u domenu snova... nesto o cemu sanjam, a zasta znam da nikada necu ni pokusati da budem
tokom srednje skole sam mastarila da budem profa matematike, pa sociologije i logike... tu sam bila sigurna da bih briljirala
ovo cime cu se baviti nikada nije ni zaslu u moje klinacke snove
 
Prvo što sam htela je da budem kosmonaut (u detinjstvu sam bila sf fanataik):D

Kad sam krenula u školu, želja mi je bila da budem bibliotekarka - zbog toga što su one lupale pečat u knjižicu, a mene je to fasciniralo:D. Kasnije sam htela da budem bibliotekarka da bih bila u blizini knjiga. Ne znam šta me je pokolebalo, grozna profesorka srpskog u gimnaziji možda, pa sam završila u nekim drugim vodama. I dan danas zavidim onim tetama u biblioteci...:rumenko:

Inače, bilo mi je veoma teško da odlučim koji ću fax da upišem... više se ni ne sećam kako sam prelomila... uglavnom, bitno je da radim ono što mi leži i što volim:heart:
 
E, сад је, после вас две, глупо да и ја напишем да сам хтела да будем космонаут....:lol:
А јесам!

....Ја, којој је мука и кад седнем на љуљашку (а да не причам о авионима, аутобусима, луна-парковима...и слично)....ма не морам ни да седнем, довољно је да гледам како се неко љуља па да ми позли...:(.:mrgreen::lol:
 
ja sam htela da budem neki istrazivac.
E sad, polje istrazivanja se menjalo s vremena na vreme.

Prvo sam htela da budem lingvista celu osnovnu i pola srednje skole. Uglavnom zato sto smo imali dobru nastavnicu srpskog. Onda me familija ubedila da biti Ivan Klajn nije profesija.

I tako sam resila da postanem fizicar. Zato sto je fizika bila najtezi predmet a mene nisu interesovali lagani predmeti. To me drzalo sve do kraja srednje skole, ali kad je prosao prijemni za fakultet, ja se resim da na onom prijemnom listu na broj 1 umesto fizike stavim ETF. (onda je bio zajednicki prijemni za fiziku i etf).

Na ETFu sam skontala da sam napravila dobar izbor i da mi definitivno vise lezi matematika nego fizika.

A jednoga dana, kad postanem naucnik, javljam vam!
 
E a ja sam htela prvo veterinar... pa sam shvatila da ću morati da seckam životinje pa sam odustala... pa sam htela da budem lekar, pa sam se istripovala da ja ne znam hemiju i da mi bolje idu društveni predmeti... pa sam se dvoumila između psihologije i defektologije, baš sam razbijala glavu i onda mi jedan pijani socijalni radnik na nekoj proslavi otvori oči - to je profesija za mene :lol: Mada bi danas rado bila animal police, ili bih radila na rehabilitaciji dece ili starih uz pomoć životinja...
 

Back
Top