ja sam obicno bila po strani, dijete koje se na silu trudi da se uklopi... nisam voljela djevojcice, kasnije nisam voljela da slusam price drugarica, mnogo me to zamaralo, a od najboljeg druga su me odvojili, pa sam se koncentrisala na posmatranje drugih, izdaleka... mene je interesovalo o cemu oni razmisljaju, sta rade i kako se ponasaju kada su sami... tako da sam godinama sanjala da se pretvorim u muvu
biti muva je postalo narocito primamljivo kada sam se zaljubila
kako se po tom pitanju nista nije moglo uciniti, onda sam sanjala da sam spijun, tajni agent, neko veliko mudo u nekom istraznom odjeljenju, u najmanju ruku inspektor, posle sam zeljela da budem forenzicar... privlacile su me misterije, tajne, posle i ubistva... a sve je to bilo samo u domenu snova... nesto o cemu sanjam, a zasta znam da nikada necu ni pokusati da budem
tokom srednje skole sam mastarila da budem profa matematike, pa sociologije i logike... tu sam bila sigurna da bih briljirala
ovo cime cu se baviti nikada nije ni zaslu u moje klinacke snove