dug je put ljubavi....

Poruka
22.606
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(
 
E moja Luna o tome ja i govorim...uvek sam gledala da ne povredim ljude, bar ne namerno ali ovo što videh me je totalo ubedačilo ili mi samo nešto večeras krenula analiza viđenog....šta znam....:(.....nekako mi se rezultat ne dopada...

Mozda si samo neraspolozena pa svet gledas tuznim ocima:(Cim ti se raspolozenje popravi videces da je ostalo puno dobrih,paznje vrednih ljudi oko tebe:)
 
ma ne govorim ja za ove oko mene to je ok.... već gledam onako generalno spoljni svet oko sebe...ali valjda ću se jednog dana smejati na sve....a volela bih zaista....samo mi se sad nešto otkačio feder....:(

Znam da mislis generalno,mozda se nisam dobro izrazila.Videces,sto pre prihvatis da ljudi znaju da budu prava stoka pre ces "progledati":zag:
 
Sebičnost rađa nesigurnost, malo ko može da zaživi s nekim drugim na nekim čvršćim osnovama, ne uvažavaju se vlastite mane, a stalno se traga za savršenstvom na drugoj strani, zato nema ništa od uvažavanja i posvećenosti, lakše je dalje tražiti i zadovoljavati se instant varijantama i igrarijama. Sebičnost se maskira kojekavim teorijama o "ljubavi" koje veze s mozgom nemaju.
 
Sebičnost rađa nesigurnost, malo ko može da zaživi s nekim drugim na nekim čvršćim osnovama, ne uvažavaju se vlastite mane, a stalno se traga za savršenstvom na drugoj strani, zato nema ništa od uvažavanja i posvećenosti, lakše je dalje tražiti i zadovoljavati se instant varijantama i igrarijama. Sebičnost se maskira kojekavim teorijama o "ljubavi" koje veze s mozgom nemaju.

Da Dačo, u pravu si.... ali zašto to mora da bude tako? Zar nije jednostavnije tako lako se prepustiti,zagrliti tog nekog,dati mu šansu da se i taj neko nama da....ovde je sve na ‚‚kesicu‚‚- uzmeš malo, ne svidi ti se i furaš dalje i dalje...i na kraju kad se okreneš- nema ništa iza tebe...samo pustinja i puna usta peska koji se mulja među zubima....:(
 
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

Eh, i ti si kao ja živela u zaštićenom svetu, u staklenoj bašti takoreći:mrgreen:
i nisi primećivala koliko neispunjenih praznih života okolo spremnih na sve
samo da koliko toliko ispune to nezadovoljstvo i nepoznavanje sopstvenih
želja, kvaliteta..zar je toliko teško uroniti u sebe? Tu negde se skriva sve,
samo treba videti i čuti..a kada i dođu do tako nečega, pojedinci se povlače,
dakle ovi o kojim pričaš, zašto to rade, verovatno iz straha i nepoverenja u
svoje otkriće, ne umeju da isprate svoju emociju i ljubav novotkrivenu do
kraja, sigurnije je postepeno što može da bude i u redu, ali je često to
samo bežanje od samog sebe i izazova dobijenog iznenada, kako i šta
raditi sa sada novootkrivenim darom? Da li sve prepustiti slučaju, biti
opušten ili strasno voleti, ovog poslednjeg se uglavnom plašimo jer može
biti ispunjenje i šta onda, kraj? A nije, nego onda idemo dalje, dolazimo
do novih nivoa koje treba da razumemo i pređemo sa voljenima..zar je
važno da li je zauvek, nije uvek, važna je LJUBAV u nama, taj neko je
objekat koji podstiče našu maštu, na koje srce iskonski reaguje i zato
oberučke ga uhvatite i volite se. Ako njemu/njoj treba vremena, budite
strpljivi i nežni, ali volite ga/je i verujte uvek svom srcu.
 
Da Dačo, u pravu si.... ali zašto to mora da bude tako? Zar nije jednostavnije tako lako se prepustiti,zagrliti tog nekog,dati mu šansu da se i taj neko nama da....ovde je sve na ‚‚kesicu‚‚- uzmeš malo, ne svidi ti se i furaš dalje i dalje...i na kraju kad se okreneš- nema ništa iza tebe...samo pustinja i puna usta peska koji se mulja među zubima....:(

Зато што нас препуштање и отварање чини рањивим. Ако се отворимо према некоме и дамо му се несебично, тај неко онда над нама има МОЋ! Између осталог, и моћ да нас повреди, ако ничим другим онда макар и самим тим што постоји могућност да неће прихватити наше ''срце на длану'', да ћемо се зато осетити осујећено, одбачено, да ће нас болети и да ћемо патити.:(
Зато се затварамо иза кинеских зидова и као мишеви виримо преко њих једни у друге очекујући да се неко први нама отвори, па да ми играмо на сигурицу....
А сигурице нема! ;)
 
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

Što bi rekao Raymond u onoj seriji: Is this your "ladies time"?:mrgreen:
 
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

E da, to je normalna stvar kad "izadjes" iz duge veze i mislis da nastavis gde si stala, i shvatis da je totalno drugacija prica u pitanju..meni se isto desilo pre par godina-bila sam u shoku, pa gde su nestali normalni ljudi??
No samo daj vremena malo da prodje..nisu svi isti
 
da desava se i sve je vise toga....i ja to primecujem u svom okruzenju....i dotice me u zadnej vreme: imam jednog lika u svom okruzenju, nudi se mota se oko mene i ja sam odbila...je nudi kako sam kaze, samos ex....i lepo sam rekla, x puta da ja pored sexa ocekujem i korektan odnos, da smo prijatelji, da nas odnos zavisi samo od nas i da smo privrzeni jedno drugom....on to ne moze....ok, ali ja na drugo ne pristajem....i eto, on i dalje navaljuje....i povredim ga kad ga odbijem, ba smu bude tesko...i sta ja da pocenm sa tako izgubljenim covekom....ni on ne zna sta ce....kakav bre samo sex, ko hoce samo sex proba dva tri puta i odustane....a ovaj se nudi vec mesecima.....maaaaaaaaaaa
 
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

to saznanje i mene ubija...
...ne znam...možda 90te...tempo i način života...ne verujem da su bar u ovoj zemlji ljudi oduvek bili takvi...
 
Svaka osoba da bi bila celovita mora da nadje svoju drugu polovinu,da bi bila potpuna i produktivna.To je normalan put razvoja.Ali razvoj može da bude zaustavljen pa čak da podje suprotnim sdmerom.Onda imamo odrasle koji hoće da ostanu deca koja se igraju umesto da produktivno i kreativno žive.Ili narcise.
Bez ove težnje ne bi bilo ljudi na ovoj planeti i naše civilizacije.U tom smislu put ljubavi je dug koliko i ljudski rod.
 
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

Put ljubavi nije dug, nego ili ti se desi ili ne.

Vrlo malo ljudi bude zajedno (na kratko ili do kraja zivota) jer su zaljubljeni, nego budu iz potrebe itd.. A s obzirom da je sve relativno, pa i ljubav i zaljubljenost nekad ti je sa nekim manje ili vise dobro, a ti to nastavljas dok ti pase, dok ne nalets (ako naletis) na nekog u koga ces se jako zaljubiti.

Zivot je jednostavan svakome ko ga tako prihvati i tako se ponasa.

Kompromisi su dobri ako ti ne stete, cesto ljudi ne vide granicu kad je nesto prelilo casu.

Inace ne kukaj za izgubljenim delom zivota, jer on to nije. Samo ga ti mozes tako gledati. Ne postoji apsolutno sretan covek, naravno osim mene, ali to je zato sto sam ja vanzemaljac.
 
....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

Opaka bolest zvana japajaizam je to što se dogodilo ljudima.
Svuda ja-jare i ja-šari.
Iskon i jastvo opasno pobeđuju savest.
I opet poznata teorija zavere - reklame, filmovi, serije...
Remse? Yok ja...
Beda i očaj jer "ne može biti tako kako se prikazuje"...
 
videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?:(

nije se dogodilo nista, nije se promijenilo nista
dok si ti bila srecna neko je lomio njihova srca, i sada su oni otkrili kolika je cijena prepustanja i koliko je srce ranjivo i koliko ga ne treba dijeliti sa svima
i to se mora postovati
ljudi sa godinama mogu ili pojacati kriterijum ili ga smanjiti, nema trece
oni prvi cekaju da naidje neko ko ce ih opciniti, a svi ostali koji im se ponude dobiiju samo mrvice... caroban ce ili naici ili nece, to nije ni vazno, jer ne nestaje zelja da se ceka
ovi drugi pristaju nekada na sve, pa i da dijele srce sa nekim ko i nije onakav kakvog stvarno zele... bolje ista nego nista

mozda ti nisi bila carobna tim nekima na koje si naisla... pusti njih neka cekaju dalje, a ti trazi nekoga ko ce u tebi vidjeti sve ono sto zeli
 
nije se dogodilo nista, nije se promijenilo nista
dok si ti bila srecna neko je lomio njihova srca, i sada su oni otkrili kolika je cijena prepustanja i koliko je srce ranjivo i koliko ga ne treba dijeliti sa svima
i to se mora postovati
ljudi sa godinama mogu ili pojacati kriterijum ili ga smanjiti, nema trece
oni prvi cekaju da naidje neko ko ce ih opciniti, a svi ostali koji im se ponude dobiiju samo mrvice... caroban ce ili naici ili nece, to nije ni vazno, jer ne nestaje zelja da se ceka
ovi drugi pristaju nekada na sve, pa i da dijele srce sa nekim ko i nije onakav kakvog stvarno zele... bolje ista nego nista

mozda ti nisi bila carobna tim nekima na koje si naisla... pusti njih neka cekaju dalje, a ti trazi nekoga ko ce u tebi vidjeti sve ono sto zeli

ne mogu da ti dam pojencic z:kiss:
 
malo zvocalo:
...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....


Bolje vise raditi na sebi, pratiti okruzenje i uocavati prilike, pa verovatno takve osobe pune lazi i ne znam kakve ce se slabije i primecivati; sigurno je da takvih ima ali uvek postoje i oni pravi.
 

Back
Top