....sedim ja večeras i razmatram period moje ‚‚slobode‚‚ i sve viđeno u njoj i moram priznati da ništa lepo na žalost nisam videla....doduše zaštićena od biližnjih i osobe sa kojom sam provela trećinu svog života, ništa od svega toga nisam niti mogla a pravo da vam kažem, ni želela da vidim, fino ušuškana u svoj svet...ali kada su zidovi pali i moji vidici se malo otvorili i prema spoljnom svetu...videla sam ljude uplašene da bi bili povređeni,dovoljno sebični da bi sa nekim podelili tako divno osećanje poput ljubavi,dovoljno sebični da dele samo onoliko koliko im odgovara...puni laži (rekla bih više prema sebi, nego) prema drugima a traže iskrenost....dovoljno samoubeđeni kako je lepše biti sam, nego biti sa nekim do koga ti je stalo, ali eto, ‚‚zašto bih kada je ovako lepše-možemo se videti s vremena na vreme kad mi je dosadno‚‚.....što je još najgore od svega, neće čak ni da budu dovoljno hrabri da nekome kažu jasno i bez uvijanja da nije to -to, već nastavljaju sa perfidnim igrama.....i da ne dužim, pitam se ovako, sva kao da sam s marsa pala, šta se to dogodilo sa ljudima?
Eh, i ti si kao ja živela u zaštićenom svetu, u staklenoj bašti takoreći
i nisi primećivala koliko neispunjenih praznih života okolo spremnih na sve
samo da koliko toliko ispune to nezadovoljstvo i nepoznavanje sopstvenih
želja, kvaliteta..zar je toliko teško uroniti u sebe? Tu negde se skriva sve,
samo treba videti i čuti..a kada i dođu do tako nečega, pojedinci se povlače,
dakle ovi o kojim pričaš, zašto to rade, verovatno iz straha i nepoverenja u
svoje otkriće, ne umeju da isprate svoju emociju i ljubav novotkrivenu do
kraja, sigurnije je postepeno što može da bude i u redu, ali je često to
samo bežanje od samog sebe i izazova dobijenog iznenada, kako i šta
raditi sa sada novootkrivenim darom? Da li sve prepustiti slučaju, biti
opušten ili strasno voleti, ovog poslednjeg se uglavnom plašimo jer može
biti ispunjenje i šta onda, kraj? A nije, nego onda idemo dalje, dolazimo
do novih nivoa koje treba da razumemo i pređemo sa voljenima..zar je
važno da li je zauvek, nije uvek, važna je LJUBAV u nama, taj neko je
objekat koji podstiče našu maštu, na koje srce iskonski reaguje i zato
oberučke ga uhvatite i volite se. Ako njemu/njoj treba vremena, budite
strpljivi i nežni, ali volite ga/je i verujte uvek svom srcu.