Smaracica...

Ех, зашто што би се, ко што рекох, све сручило на моју главу.

Ако не бих звоцала да сложи своје ствари онда би ми остале само две опције: да ЈА то урадим или да живимо у константном хаосу.Ако не бих звоцала да треба да престане да се излежава и да пожури да не закасни за посао - остао би без посла, па ем бих га ја издржавала, ем бих га гледала незадовољног, ем бисмо били у тешком финансијском шкрипцу.:([/COLOR]И све у том стилу....

Друго је када сте у таквом односу да можеш да му после ладно кажеш ''сам пао - сам се убио'', али ако његов пад вуче и тебе у понор..:(..е онда се звоцање више исплати! :confused:

Ok, opomena ... ponekad.I nije nesto strasno, ako nekad zaboravi mozes sloziti i ti.Verovatno nije bas sklon totalnom haosu koji na kraju krajeva sumnjam da bi i njemu prijao.
Ali da ti moras da ga opominjes da on ne zakasni na svoj sopstveni posao...tj aj ono desi se da se uspava, al konstantno moras da ga opominjes kako ne bi izgubio posao???Cekaj-odraslog coveka za njegov posao?Ono, ne dete da ne zakasni u skolu vec...Izvini, ne razumem:hahaha:
 
Jutros svi jedva ustadosmo,pljusti kisa,bauljamo po kuci,hladno..ja trazim daljinski od klime da malo zgrejamo bar dnevnu sobu,On mi kaze:nije hladno,ne smaraj..
Ona se rasteze po krevetu,pa po fotelji, pa se raspituje koji je dan i jel mora u vrtic,ja objasnjavam da mora i da nema odlaganja obaveza zato sto pada kisa i mogu pecene seve da padaju,mora se sta se mora..On kaze:Gusis dete...ne smaraj...
Spremam dorucak i opominjem da gleda u tanjir,da cu da ugasim tv(proklet da je Minimax ranom zorom)da popije mleko i lepo skine sve krmelje prilikom umivanja.On u prolazu kaze:Smaras za medalju...najgora si keva
Keva:eek:
Ona jede,kaze nece ovo i trazi nesto levo,ja pricam da to nije zdravo i da slatkisi kvare zube..Ona me gleda u fazonu:smaras...:roll:
Spremio se i krece bez mantila i bez kisobrana i ja kazem da je kisa i da ponese kisobran,a On kaze:Aman,nisam debil,ne smaraj...A nije debil je krenuo tako kao da je suncan i lep dan,inace nije debil cesto gubi stvari,zaboravlja telefone,nema predstavu o vremenu itd..Nije debil odlazi ipak sa kisobranom...:per:
Ona bosa stoji u kupatilu i trlja zube,ja kazem da ce se prehladiti,da se nagne nad lavabo,posle kazem da joj treba jakna,da namaze lice...Usput spremam sebe i molim Boga da stane kisa da odem na Kalenic po zelje,i da stignem na posao iole suva...
Izlazimo iz kuce,ona nije ponela kisobran,saplice se o prvi stepenik,prosipaju se Tic Tac bombone i ja povisenim tonom konstatujem da bas volim..a ona:Smaras...mama,dosadna si...:eek::eek::eek:
Jel i Vi smarate?Jel imate obicaj da izgovarate recenice tipa osusi kosu,obuci duks,ponesi kisobran,javi se,obuj papuce,nemoj da zaboravis...etc,etc...
Tako ja danas zvanicno dobih titulu smaracice od rodjenog deteta,i nije bas neki osecaj pravo da vam kazem...:(

Znaš šta... To da li smaraš ili ne nije njegov problem, hoću da kažem, ne može tako pred detetom da se ponaša i da ti kvari autoritet koji treba da imaš kao majka... Vidi, sad ga mala kopira i isto se tako ponaša prema tebi ,,mama smaraš"

On je kriv!

Ona bolju mamu nema... Nepoštovanje, eto šta ja vidim tu :evil:

I da mi kaže tako ,,Majo smaaaraš" Opalila bi ga klompom po tintari :lol:
 
Moja mama je bila umereni smarac samo s tom razlikom sto nije kao ja bila strpljiva i ponavljala stvari po X puta...Njene metode su bile znatno represivnije.Elem,koliko god da sam mislila da smara(tada ovaj izraz i nije bio u upotrebi)i da je ovakva ili onakva sada kazem:hvala joj.
Naucila me je da ne odlazem obaveze,da budem vredna,da kad nesto radim uradim do kraja,da se cuvam i podnosim teret.
Zivot me je u vise navrata stavljao u situacije kada sam morala da reagujem brzo,da radim ko konj,da sama mislim o sebi,i predupredjujem situacije...Zivot se sastoji od "tacaka" u 80%slucajeva a samo 20% je improvizacija...
Ja na ovaj nacin tezim da napravim i od svog deteta devojku koja ce da bude odgovorna prema sebi..A to necu sigurno tako sto cu da pustim i mirno gledam kako vozovi prolaze...
Nikome ne skodi visak ljubavi i paznje koja realno ume i da smori...:(
 
ja sam skoro krenula majci da kacim takve etikete: smaracica, dosadna, bezobrazna, lazljivica...dok sam bila mala nikada tako nesto nisam izgovarala...samo sam se raspravljala...uglavnom sad je ona krenula za babu, svoju kevu da govori da je "smaracica"!
umrla sam od smeha...rekoh: Miki, otkud tebi taj izraz...kaze...pa od tebe sam cula...eto i roditelji uce od dece..na modelu...
 
Moja mama je bila umereni smarac samo s tom razlikom sto nije kao ja bila strpljiva i ponavljala stvari po X puta...Njene metode su bile znatno represivnije.Elem,koliko god da sam mislila da smara(tada ovaj izraz i nije bio u upotrebi)i da je ovakva ili onakva sada kazem:hvala joj.
Naucila me je da ne odlazem obaveze,da budem vredna,da kad nesto radim uradim do kraja,da se cuvam i podnosim teret.
Zivot me je u vise navrata stavljao u situacije kada sam morala da reagujem brzo,da radim ko konj,da sama mislim o sebi,i predupredjujem situacije...Zivot se sastoji od "tacaka" u 80%slucajeva a samo 20% je improvizacija...
Ja na ovaj nacin tezim da napravim i od svog deteta devojku koja ce da bude odgovorna prema sebi..A to necu sigurno tako sto cu da pustim i mirno gledam kako vozovi prolaze...
Nikome ne skodi visak ljubavi i paznje koja realno ume i da smori...:(

Jel čuješ bre ti mene? :lol:
Zašto se opterećuješ... OK si - nema razloga, neko brine manje neko više POKAZUJE da brine... voliš ih, savesna si, čuvaš ih i paziš... Ma sve i da ih smara ima da ćute i budu zahvalni na svemu onome što radiš za njih - misim, nek pogleda malo dublje taj tvoj muž (ajd neću da mu lepim epitete - al mrzim ga u najavi :lol: ) u to koliko energije trošiš za njih.

I kad ima nešto tako pametno da izjavi - nek gleda da ćera ne bude tu
 
Moja mama je bila umereni smarac samo s tom razlikom sto nije kao ja bila strpljiva i ponavljala stvari po X puta...Njene metode su bile znatno represivnije.Elem,koliko god da sam mislila da smara(tada ovaj izraz i nije bio u upotrebi)i da je ovakva ili onakva sada kazem:hvala joj.
Naucila me je da ne odlazem obaveze,da budem vredna,da kad nesto radim uradim do kraja,da se cuvam i podnosim teret.
Zivot me je u vise navrata stavljao u situacije kada sam morala da reagujem brzo,da radim ko konj,da sama mislim o sebi,i predupredjujem situacije...Zivot se sastoji od "tacaka" u 80%slucajeva a samo 20% je improvizacija...
Ja na ovaj nacin tezim da napravim i od svog deteta devojku koja ce da bude odgovorna prema sebi..A to necu sigurno tako sto cu da pustim i mirno gledam kako vozovi prolaze...
Nikome ne skodi visak ljubavi i paznje koja realno ume i da smori...:(

Jedno je vaspitavanje a drugo preterivanje.Niko ne zeli da gleda "kako vozovi prolaze" :confused: E sad, to sto vecina zena kanda ne zna da se kontrolise i da pravi razliku izmedju ta dva...
Ovo "visak ljubavi i paznje", to se tako zove?:lol: Mislim, verovatno sa zenske tacke gledista.S muske to je smaranje :)
 
Znaš šta... To da li smaraš ili ne nije njegov problem, hoću da kažem, ne može tako pred detetom da se ponaša i da ti kvari autoritet koji treba da imaš kao majka... Vidi, sad ga mala kopira i isto se tako ponaša prema tebi ,,mama smaraš"

On je kriv!

Ona bolju mamu nema... Nepoštovanje, eto šta ja vidim tu :evil:

I da mi kaže tako ,,Majo smaaaraš" Opalila bi ga klompom po tintari :lol:

Slazem se da njegova reakcija nije u redu.Deca vrlo lepo to uvidjaju i idu linijom manjeg otpora,pa se priklanjaju carstvu koje je po njihovoj meri...Njemu mogu da zamerim sto me diskvalifikuje(dete kad to uvidi moze da me otpusti kao vaspitaca)ali sa druge strane kod nas je situacija malo komplikovanija...
Najpre,on nije bioloski otac mog deteta,a pritom nema licnog roditeljskog iskustva,i uci u hodu,pa se i sam ponasa onako kako bi se ponasao prema svojoj mami...Ima elemenata "kupovine" nje na moju stetu,ali za sada nismo imali extremne situacije...
S druge strane njen otac je vrlo popustljiv i haotican pa od njega nema vajde da bi usvojila modele kako nesto treba...Njemu je sve normalno i sve je za decu...

A sto se tice gledanja prilikom jela(neko je to pomenuo)to nije gledanje to je blentavljenje negde u neku tacku,neprisutnost,i samim tim nit jede,usporava spremanje,zgubidani...Gledaj u tanjir,jedi i ajde...
 
Poslednja izmena:
Naucila me je da ne odlazem obaveze,da budem vredna,da kad nesto radim uradim do kraja,da se cuvam i podnosim teret.

i mene je moja mama tome naučila...toliko sam vredna da sve radim umesto ostalih....kad sam videla da je to besmisleno trošenje energije i vremena, onda sam zakazala jedan kućni sastanak, izložila svoje gledište, saslušala šta ko ima da kaže (nema niko ništa!) i stavila im do znanja da od tog dana radim parcijalno...
 
stvarno je teško....evo, jutros ustadoh da probudim stariju da ide u školu (jer mi se učinilo da nije ustala). uletim u sobu, udahnula sam vazduh duboko da se ne bih nervirala što kasni, kad - ona udara finalnu obradu, skockana cakum-pakum i kaže ''ćao, mama''.....
 
Ok, opomena ... ponekad.I nije nesto strasno, ako nekad zaboravi mozes sloziti i ti.Verovatno nije bas sklon totalnom haosu koji na kraju krajeva sumnjam da bi i njemu prijao.
Ali da ti moras da ga opominjes da on ne zakasni na svoj sopstveni posao...tj aj ono desi se da se uspava, al konstantno moras da ga opominjes kako ne bi izgubio posao???Cekaj-odraslog coveka za njegov posao?Ono, ne dete da ne zakasni u skolu vec...Izvini, ne razumem:hahaha:

Да си била удата за таквог човека - разумела би! :(

Ја управо зато и нисам више...;):mrgreen:
 
Да се разумемо, што се одраслих тиче слажем се да их не треба гњавити, нек сами сносе псоледице свог понашања - изузев ако ће те поселдице да потрефе и нас! :confused: Е, то нећу да дозволим, радије ћу да звоцам! :evil:

А што се деце тиче мислим да су у питању финесе. Заиста постоје маме које буквалну гуше своју децу звоцањем и сталним опомињањем, али између те крајности и потпуне незаинтересованости (пуштања детета да све ради по свом нахођењу, ако хоће и кад хоће) постоји читава палета различитих нијанси:
- петогодишње дете ћу подсетити да треба да опере руке пре јела - да би усвојило и аутоматизовало ту радњу, то је саставни део здравственог васпитања у породици
- дванаестогодишње дете нећу опомињати да треба да опере руке пре јела - јер оно то већ зна и та радња му је аутоматизована, али ћу га опомињати да треба да стави протезу јер је то у интересу његовог здравља, а то стално заоборавља...
- а постоје и маме које своју тридесетогодишњу децу подсећају да треба да оперу руке иако су већ одрасли људи - Е, ТО се зове бесмислено смарање!

Значи - према узрасту, зрелости детета и степену развијености његове свести о одговорности...
 
Значи - према узрасту, зрелости детета и степену развијености његове свести о одговорности...

u redu je ovo....samo što nekome nije dopušteno da se razvija i da postane zreo (zrela)...kao ''da li je obukao jaknu?'', a ''on'' ima 44 godine :roll: mislim, to je stvarno debilizam...ako nije obukao jaknu, neka se smrzne, bre.
ali, neeeeee....mamice moraju da prave od svojih sinova razmaženo čudo :besna:
mislim, ovo sa sinovima je samo primer, nadam se da nije i pravilo :)
 
u redu je ovo....samo što nekome nije dopušteno da se razvija i da postane zreo (zrela)...kao ''da li je obukao jaknu?'', a ''on'' ima 44 godine :roll: mislim, to je stvarno debilizam...ako nije obukao jaknu, neka se smrzne, bre.
ali, neeeeee....mamice moraju da prave od svojih sinova razmaženo čudo :besna:
mislim, ovo sa sinovima je samo primer, nadam se da nije i pravilo :)

Да, па то и кажем: није смарање док је у питању брига о детету које није способно да само брине о себи, да води рачуна о свему и које још није развило свест о сопственој одговорности према себи и другима....

А том од 40 година можда није било допуштено да се развија и да постане зрео док је трајао тај процес....али то му није изговор да се и даље понаша као мало дете и да допушта да га мама тако третира!
 
А том од 40 година можда није било допуштено да се развија и да постане зрео док је трајао тај процес....али то му није изговор да се и даље понаша као мало дете и да допушта да га мама тако третира!
А да га није, између осталог, смарање спречило у томе?
Мислим то, да неко увек брине о његовим стварима,
да га подсећа, опомиње, иде за њим?
Зар се човек просто на то не навикне
и више не укључује мозак за одређене ствари.
Зашто би?
 
А да га није, између осталог, смарање спречило у томе?
Мислим то, да неко увек брине о његовим стварима,
да га подсећа, опомиње, иде за њим?
Зар се човек просто на то не навикне
и више не укључује мозак за одређене ствари.
Зашто би?

Па сад... уколико му та врста бриге одговара - онда је неће доживљавати као смарање, зар не?

А уколико му смета и гуши га - одрастао је човек и одговоран за себе и своје животне изборе...па нек живи онако како је одабрао! :P
 
Па сад... уколико му та врста бриге одговара - онда је неће доживљавати као смарање, зар не?

А уколико му смета и гуши га - одрастао је човек и одговоран за себе и своје животне изборе...па нек живи онако како је одабрао! :P
Не, не. Нисам се можда добро изразила.
Мислим на васпитавање деце.
Да ли је ... можда ... док је био мали
 
Не, не. Нисам се можда добро изразила.
Мислим на васпитавање деце.
Да ли је ... можда ... док је био мали

Док је био мали - ок, има заиста мама (и тата) који ужасно гуше...
Али ако неко има 40 година - он је сам одговоран за себе и за своје животне изборе...
 

Back
Top