dobar dan, tugo

gajila sam je dovoljno dugo..ne vidim smisao toga osim sopstvenog samosazaljenja i uzivanja u tome..padnes valjas se po blatu ako treba, ali ustanes...bitno je ustati...da bi bio covek spreman i za neke nove..tuge :)

nije to gajenje nicega, bar ne u ovoj temi.

to ti je kad iz podruma izvuces svoje prasnjave stare cipele i lavina secanja krene da navire.
i te cipele uvek znas da imas, iako su odlozene, iako davno jos koriscene, predstavljaju bitan deo u tvom zivotu. cak ih i ponekad pominjes, onako u zenskim caskanjima;).

e cipele, tj osoba, draga ali vezana za neku nasu tugu, prasnjavu ali prisutnu.
 
nije to gajenje nicega, bar ne u ovoj temi.

to ti je kad iz podruma izvuces svoje prasnjave stare cipele i lavina secanja krene da navire.
i te cipele uvek znas da imas, iako su odlozene, iako davno jos koriscene, predstavljaju bitan deo u tvom zivotu. cak ih i ponekad pominjes, onako u zenskim caskanjima;).

e cipele, tj osoba, draga ali vezana za neku nasu tugu, prasnjavu ali prisutnu.

Cudo se ja nisam setila primera sa cipelama :lol:
PoJen pile :heart:
 
i da....ne mora to biti bas bolno....i da unesrecuje coveka...sa tim se zivi...prisutno je....ja imam osecaj da mi je on dao deo sebe i kako sad to da odbacim???....i ne mogu a i ne zelim....a i osecam se nekako plemenito....:D...da se tako duhovito izrazim....
 
..........da,imam jedan kofer pun tuga i tugica ,nosim ga uvijek sa sobom........ svremena na vrijeme otvorim...malo ih preslozim,zatvorim i ostavim do sledeceg puta,redovno skidam prasinu s tog kofera..............
 
svako ima to, taj neki rep koji vuce za sobom
i to nista nije strasno
a opet, zasto zaliti sto si nekada umirao
kada si za tu osobu samo i ziveo
najbitnije u celoj stvari je nauciti kako nositi taj rep
da vam ne smeta, vec samo da je tu, ko nesto vase, deo vas, koji ce uvek biti tu i koji vam ponekad kaze ko ste vi i sta se postali
 
umro je drug tito :neutral:

samo te gledam :twisted:
drugtito.jpg
 
ovo je naslov jednog lakog romana ali sama tema i ne mora da bude laka kao u njemu.

imate li neku tugu, tugicu, neku davnu, koja ponekad proviri, ponekad se pritaji, ali nesto sto vas prati i uvek je tu negde u vama?
tuga u sirem smisllu moze da se odnosi i na neko razocaranje ili neostvarenost ili bilo sta sto vam je do danas ostalo onako pomalo ceprkavo u vama.
Naravno, uvijek je tu... Vjernija od zaborava...
 
nije to gajenje nicega, bar ne u ovoj temi.

to ti je kad iz podruma izvuces svoje prasnjave stare cipele i lavina secanja krene da navire.
i te cipele uvek znas da imas, iako su odlozene, iako davno jos koriscene, predstavljaju bitan deo u tvom zivotu. cak ih i ponekad pominjes, onako u zenskim caskanjima;).

e cipele, tj osoba, draga ali vezana za neku nasu tugu, prasnjavu ali prisutnu.

razumem te al ti mene ne razumes.. cipele stoje al nema tuge
vise ravnodusnosti..s prirodnim okidacima koji podsticu secanje tu i tamo..ali jok
 
ovo je naslov jednog lakog romana ali sama tema i ne mora da bude laka kao u njemu.

imate li neku tugu, tugicu, neku davnu, koja ponekad proviri, ponekad se pritaji, ali nesto sto vas prati i uvek je tu negde u vama?
tuga u sirem smisllu moze da se odnosi i na neko razocaranje ili neostvarenost ili bilo sta sto vam je do danas ostalo onako pomalo ceprkavo u vama.

U ljubavnom zivotu ne.
Al' me hebe cinjenica sto smo smrtni, to mi je tuga velika. :lol:
 
i da....ne mora to biti bas bolno....i da unesrecuje coveka...sa tim se zivi...prisutno je....ja imam osecaj da mi je on dao deo sebe i kako sad to da odbacim???....i ne mogu a i ne zelim....a i osecam se nekako plemenito....:D...da se tako duhovito izrazim....

super dala i ti njemu...i neko je evidentno to sve odbacio od vas dvoje
mene je poprilicno unesrecivalo..dok nije evoluiralo u svest o porazu, a dalje u pomirenje sa istim...pa lepo dodjes na mir sa samim sobom bar sto se toga tice...proces koji se zavrsi...vecina ne zeli ikad da ga zavrsi
 

Back
Top