KAKO? :(

Gost
Proveli smo tri prelepe godine zajedno a onda je ... samo ... puklo ... Raskinuli smo u januaru...
Ja ne mogu da se maknem sa tacke na kojoj sam ostala, a ni on...
Imam nekoliko ispita do kraja fakulteta (po nekom 'planu' trebalo je da diplomiram najkasnije u septembru a sada za to nema sanse ali na stranu to) a ja pet meseci stojim u mestu.
Necu ni da pricam koliko mi on nedostaje... Obozavam ga... Sto je najgore, i on obozava mene ali ne mozemo da budemo zajedno jer ... imamo drugacije planove za buducnost... Nazovimo to tako...
Pokusala sam cak i da se vidim sa dva (VRLO simpaticna) mladica ali to je bio fijasko.
Ne mogu pored sebe da vidim nikoga drugoga osim njega...
Da li neko ima neki savet KAKO da nastavim dalje... Pomirenje je potpuno iskljuceno, ali kako da nastavim bez njega...?
Pet meseci patimo i on i ja, ja placem svaki drugi dan (sto je napredak, plakala sam svaki), NIKAD nisam bila slaba osoba a sada se ponasam upravo tako.
Imamo kontakt sve to vreme, mozda je to pogresno...? Da li mislite da je najpametnije prekinuti potpuno svaki kontakt?
Da li je neko nekad bio u slicnoj situaciji, ja cu poludeti!!!
Hvala svima na ozbiljnim odgovorima.
 
Raskinuli ste? Prekinuli, okoncali, zavrsili, svrsili..pa koji ***** ste u kontaktu.
Ahh da..sta god ja rekla tebi nece znaciti..jer treba dosta vremena dok ne dodje iz dupeta u glavu.
 
Da, sve prave ljubavi su tužne. Yebiga.
... i patiš i plačeš tako danima i onda jednom, nevoljno, odeš sa drugaricom da ona nešto kupi, i sasvim slučajno sretneš par lepih očiju, nežan pogled, a osmeh, kao da se baš tebi obradovao i kao da je baš tebe čekao.
Pa kad prođe još par meseci, reći ćeš sama sebi u ogledalu: "Bože, Jelena, zar je zaista moguće da si onoliko plakala ! I na Forumu si kukala !"
 
Ne, ne slazem se sa tim da su sve prave ljubavi tuzne... Dok je tuzna, znaci da nije prava tj potpuna ljubav, znaci da joj fali neki delic.

Bila sam u slicnoj situaciji kao i ti. Raskinula sam sa momkom nakon nekoliko godina zabavljanja jer sam znala da nam nema buducnosti... Patila sa jako, mislila sam da nikada necu moci voleti nekoga kao sto sam njega volela, zapravo, bila sam sigurna u to.
Sada vidim koliko sam bila u krivu.
Ne mogu da ti kazem: nemoj da patis, jer to je nesto sto ne mozemo tek tako kontrolisati... ali pokusaj da se mentalno posvetis nekim novim stvarima koje ce ti pomoci da ovaj period sto lakse prebrodis...
 
Anonymous:
Proveli smo tri prelepe godine zajedno a onda je ... samo ... puklo ... Raskinuli smo u januaru...
Ja ne mogu da se maknem sa tacke na kojoj sam ostala, a ni on...
Imam nekoliko ispita do kraja fakulteta (po nekom 'planu' trebalo je da diplomiram najkasnije u septembru a sada za to nema sanse ali na stranu to) a ja pet meseci stojim u mestu.
Necu ni da pricam koliko mi on nedostaje... Obozavam ga... Sto je najgore, i on obozava mene ali ne mozemo da budemo zajedno jer ... imamo drugacije planove za buducnost... Nazovimo to tako...
Pokusala sam cak i da se vidim sa dva (VRLO simpaticna) mladica ali to je bio fijasko.
Ne mogu pored sebe da vidim nikoga drugoga osim njega...
Da li neko ima neki savet KAKO da nastavim dalje... Pomirenje je potpuno iskljuceno, ali kako da nastavim bez njega...?
Pet meseci patimo i on i ja, ja placem svaki drugi dan (sto je napredak, plakala sam svaki), NIKAD nisam bila slaba osoba a sada se ponasam upravo tako.
Imamo kontakt sve to vreme, mozda je to pogresno...? Da li mislite da je najpametnije prekinuti potpuno svaki kontakt?
Da li je neko nekad bio u slicnoj situaciji, ja cu poludeti!!!
Hvala svima na ozbiljnim odgovorima.
 
nemoj da ga zoves,jer tako ga nikad neces zaboraviti ni preboleti.moras da nadjes sebi neki hobi ili posao da bi razmisljala o necem drugom. znam da je tesko ali vreme leci i teze rane.SRECNO
 
Heh....tuzno, ali istinito....nase teme i muke su slicne GOst....

Na mojoj temi sam ti napisala da bi vrlo rado razmenila mejlove..tako da....samo reci..

A...evo ja sa neke "objektivnije strane" kad gleda....pa...mozda neki razgovor sa tvojim deckom, ne bi bio los....ono....ne znam ni ja..da vidis sta oseca i koliko...i..ako oboje patite da vise zavrsite sa tom farsom..... :?
 
minna:
Heh....tuzno, ali istinito....nase teme i muke su slicne GOst....

Na mojoj temi sam ti napisala da bi vrlo rado razmenila mejlove..tako da....samo reci..

A...evo ja sa neke "objektivnije strane" kad gleda....pa...mozda neki razgovor sa tvojim deckom, ne bi bio los....ono....ne znam ni ja..da vidis sta oseca i koliko...i..ako oboje patite da vise zavrsite sa tom farsom..... :?


Mina, pisi mi na kakodalje2001@yahoo.com
 
i ja mislim da je najpametnije da prekinete kontakt, ali na stranu to sto mi delimo savete ako srce to ne prihvata.
medjutim...ako i dalje postoje emocije,nista ne resavaju te suze i tapkanje u mestu.
Kako to da pored tolike ljubavi ne pronadjete modus da uskladite planove za buducnost!?Ko i zasto zateze!?
Mozda nije resenje ali tipicno zenski savet je sledeci:okrenuti se sebi,nateraj sebe da se uvek i svuda pojavljujes skockana da budes tip top.Ne da bi te neko posto poto primetio vec radi licnog samopouzdanja.Kretati se sto vise po razlicitim mestima-zatvaranje i kucni pritvor nikako,dozvoliti nekome da pridje malo se zabaviti na taj nacin jer kada uvidis da jos neki muskarac pokazuje interesovanje i to ume da povrati samopouzdanje.Ne odbijati i ne osudjivati na propast svaku kombinaciju i pre njenog realnog pocetka.
Sve ovo govorim iz nekog ranijeg iskustva jer ne da sam plakala nego sam zavrsila u bolnici na infuziji od iscrpljenosti i povracanja na psihickoj osnovi.A pritom sam ja prekinula vezu u jeku ljubavi iz slicnog razloga,kao nema perspektive.U stvari to mi se ucinilo lakse nego da odstupim od svojih stavova i planova,od kojih se 80%nije ni ostvarilo kasnije.
A zivot je cudan pa vam mozda nekada ukrsti puteve...nikad ne reci nikada.
 

Back
Top