oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.564
Sopenhauerevo delo "O ženama" oduvek je pobudjivalo paznju, jer iznosi na videlo neke istine koje čovek zaslepljen polnim nagonom ne moze videti. U isto vreme te misli kao svoj temelj imaju celu Sopenhaurovu filozofiju, i bez nje na pameti mogu se samo pogresno tretirati i razumeti. Zato cu preneti najkarakteristicnije delove i ukazati na pravo znacenje.
Medjutim slicnu zivotinjsku ulogu ima i muskarac, a intelekt je ono sto coveka cini covekom i zenu zenom.
Ovo je svima tesko prihvatiti jer su svi zaronjeni u polni nagon ,ali nije tesko razumeti, jer se odavno vode rasprave o tome da li su polni organi esteticni ... a odgovor je ocigledan.. NISU.
Iako ove Sopenhaurove reci zvuce šokantno zapravo su istinite a lepota nije skrivena u telesnim oblicima vec u ideji ženskosti i ideji žene i coveka uopste.
Ono sto osecamo kada vidimo ovu skulptutu Afrodite nije neka estetska opijenost lepotom ili obicna zaslepljenost polnim nagonom vec nesto neiskazivo, transcendentno, metafizicko. U tome je prava lepota žene.
I kao zakljucak prenecu citate na koje se osvrnuo i Sopenhauer ,na samom pocetku dela kojim se bavimo, a koje je on sam namenio nama, da ih imamo na umu kada svet oko nas , pa i zene, posmatramo objektivno. Jer oko opazajnih objekata u prostoru uvek postoji i maglovita resa neiskazivog, transcedentnog, sustinskog. Obecanje raja koga smo izgubili i u koga se zelimo vratiti.
Ovakva je osnova zenske prirode uopste i uloga koju joj je priroda ili objektivacija volje namenila kao pasivnom elementu. To je osnova koja vazi za sva ziva bica. Svaka zivotinjska zenka mogla bi se prepoznati u ovim Sopenhaurovim recima i analogiji sa letecim mravom.Природа је са девојкама учинила оно, што се у драматуршком смислу назива врхунац ефекта, кад их је обилно украсила лепотом, дражи и пуноћом, али за мало година и по цену свега њиховога осталог живота, јер су оне, за време тих година, у стању, да у толикој мери овладају фантазијом једнога човека, да ће се овај примити да поштено преузме бригу за једну од њих, ма у којој форми, до краја свога живота; а изгледа, да чисто разумно премишљање није доста сигуран јемац, да би се он одлучио на тај корак. Тако је природа и жену, као и свако друго своје створење, снабдела оружјем, које јој је потребно за осигурање њенога опстанка, и за време, кад га треба; но и овде је поступила својом уобичајеном штедљивошћу. Јер као год што женски мрав после спаривања губи крила, која су му после тога сувишна, шта више за лежење штетна, тако већим делом и жена после првога или другог порођаја, губи своју лепоту, свакако из истога разлога.
Према томе и држе младе девојке у свом срцу своје домаће или стручне послове за споредну ствар, шта више за тричарију: оне држе да им је једини озбиљни позив љубав, љубавна освајања и оно што је с тим у вези, као тоалета, игранка итд.
Medjutim slicnu zivotinjsku ulogu ima i muskarac, a intelekt je ono sto coveka cini covekom i zenu zenom.
Zena je usmerena na pasivnost, ne na aktivnost. Muskarac je aktivan Jang, žena je pasivna Jin. Napetost i otpustenost volje. Sila privlacenja i sila odbijanja. Komplementarne suprotnosti koje se dopunjuju i koje ne mogu jedna bez druge. Takva uzajamno dopunjavanje je suprotnost zene i muskarca.Већ сам поглед на стас женин каже нам, да жена није одређена ни за велика душевна, ни телесна дела. Она се не одужује животу оним што ради, већ оним што трпи: боловима код порођаја, бригом за дете, покорношћу пред човеком, коме она мора да буде стрпљива сапутница, која га разонођује. Највећи болови, радости и истицања снаге њој нису дати; њен живот треба да протиче мирније, безначајније и слабије, него човеков, и углавном не треба да буде ни срећнији, ни несрећнији.
Taj, нискога раста, уских плећа, широких кукова и кратких ногу, род назвати лепим могао је само полним нагоном заслепљени људски интелект: у томе наиме нагону садржи се сва његова лепота. С више права, него лепим, могао би се женски род назвати неестетичним.
Ovo je svima tesko prihvatiti jer su svi zaronjeni u polni nagon ,ali nije tesko razumeti, jer se odavno vode rasprave o tome da li su polni organi esteticni ... a odgovor je ocigledan.. NISU.
Iako ove Sopenhaurove reci zvuce šokantno zapravo su istinite a lepota nije skrivena u telesnim oblicima vec u ideji ženskosti i ideji žene i coveka uopste.
Ono sto osecamo kada vidimo ovu skulptutu Afrodite nije neka estetska opijenost lepotom ili obicna zaslepljenost polnim nagonom vec nesto neiskazivo, transcendentno, metafizicko. U tome je prava lepota žene.
I kao zakljucak prenecu citate na koje se osvrnuo i Sopenhauer ,na samom pocetku dela kojim se bavimo, a koje je on sam namenio nama, da ih imamo na umu kada svet oko nas , pa i zene, posmatramo objektivno. Jer oko opazajnih objekata u prostoru uvek postoji i maglovita resa neiskazivog, transcedentnog, sustinskog. Obecanje raja koga smo izgubili i u koga se zelimo vratiti.
„Без жена био би почетак нашега живота без помоћи, средина без задовољства и крај без утехе."
Siler
„Не долази ли
Први живот од женских груди? Прве речице уче вас њезине усне, Прве сузе оне вам ублажавају, И последњи свој уздах испуштате често На рукама жене, кад већ одавна човек, Одвучен од ниске бриге, He бдије над пријатељевим последњим часовима."
Bajron