Cela Francuska u vanrednom stanju

SSSR_

Ističe se
Poruka
2.056
Svuda vlada zabrinutost. Može li se nešto učiniti protiv krize, zabraniti otpuštanje, zaustaviti opadanje kupovne moći i povratiti nada u bolji život? Mi, članovi Komunističke partije, mislimo da je to moguće, pod uslovom da se deluje bez odlaganja, da se preduzmu drugačije političke mere. Mi u tome pogledu imamo određene predloge. Naši poslanici i naši parlamentarci ih na svakom mestu brane.

Nikola Sarkozi nam veli, « Čekajte, biće bolje sutra, vratite se mirno kućama i prestanite da demonstrirate ».

Ali, ko može da čeka kada je kriza toliko teška ? Bila bi prava ludost poslušati ga. Nećemo se izvući tako što ćemo održavati sistem koji donosi profit, tako što ćemo besramno štititi deoničare i njihove dividende, u isto vreme smanjujući plate, potrošnju, državna ulaganja, kredite za manje firme, koji će morati da plate račun za krizu. Trebalo bi učiniti upravo suprotno, počevši od privilegija koje uživaju kapital i finansijski sektor.

Milioni ljudi osećaju da gori pod nogama i dele naše mišljenje. Kako da ga damo na znanje gluvim i arogantnim vlastodršcima ?

Tako što ćemo nastaviti sa protestima, naravno. Koristeći svaku priliku kako bi došli do izražaja alternativni politički programi.

Na evropskim izborima koji se održavaju 7. juna ove godine ukazaće se jedna takva prilika. Na taj dan ćemo moći dati crveni karton politici Nikole Sarkozija, kao i svim ostalim liberalnim političkim programima na kojima se zasnivaju evropski sporazumi[1] i koji su nas priterali uza zid.

Francuska komunistička partija je u to ime osnovala jedinstven front, « Levičarski front da se promeni Evropa ». On danas okuplja Komunističku partiju Francuske, Levičarsku partiju, Jedinstvenu levicu i mnoge druge aktere socijalnih pokreta. Otvoren je za sve zainteresovane.

Glas za njihovu listu 7. juna može dati veliku snagu tim zahtevima: mora se pod hitno promeniti smer plovidbe i u Francuskoj i u Evropi.
 
Čak se i njihov komunizam razlikuje od ovog našeg istočnoevropskog i ne treba ih stavljati u isti koš.

Pa nije bas tako.
Sartr i ostali francuski komunisticki satrapi su se divili sovjetskim i kineskim komunistima. Uzmimo samo na primer 68` godinu. pa sve je vrvelo od plakata i transparenata sa Mao Ce Dungom, Staljinom, Lenjinom itd. Mnogi od njih su stvarno ziveli u matriksu verujuci da u SSSR-u stvarno postoji raj na zemlji.
Zanimljivo je bilo kad su odjednom poceli da im naviru sovjetski disidenti poput Solzenjicina i krenuli da im zapusavaju usta. To je bilo bolno iskustvo za njih, i potpuno ih razumem.
 
Nije mi baš najjasnija svrha ove teme. Je li to poziv za glasanje za francusku KP na predstojećim evropskim izborima?

Ali ja ne živim tamo...ja živim u Srbiji...

Svrha ove teme je razbiti iluzije ljudima o tome kako se mora uci u EU i kako nas tamo ceka gomila novca visoke plate,itd...Sad krece talas otpustanja u FR i ako se ne okrenemo sami sebi i socijalizmu,nece nam svanuti 50 narednbih godina po zavrsetku krize.

Wotan:
Francuska je uvek bila svesna slobode, prava i jednakosti svih ljudi.
Odatle su potekle i najnaprednije ideje.
Čak se i njihov komunizam razlikuje od ovog našeg istočnoevropskog i ne treba ih stavljati u isti koš.

Tacno PCF se razlikuje od NKPJ-a u Srbiji.PCF je Eurokomunisticka partija zapadnog tipa koja je pod pritiscima i iz razloga strateske borbe reformisala svoj program,dok je NKPJ marksisticko-lenjinisticka partija istocnog tipa.

ALI TO NIKAKO NE ZNACI DA NKPJ I PCF NISU U ISTOJ INTERNACIONALI I DA NE SARADJUJU U BORBI ZA SOCIJALNU JEDANOST I KOMUNIZAM!

Komunisticka internacionala okuplja brojne marksisticko-lenjinisticke,eurokomunisticke i (samo) marksisticke partije koje imaju isti cilj!

Revolucija i borba za besklasno drustvo!
 
Pa nije bas tako.
Sartr i ostali francuski komunisticki satrapi su se divili sovjetskim i kineskim komunistima. Uzmimo samo na primer 68` godinu. pa sve je vrvelo od plakata i transparenata sa Mao Ce Dungom, Staljinom, Lenjinom itd. Mnogi od njih su stvarno ziveli u matriksu verujuci da u SSSR-u stvarno postoji raj na zemlji.
Zanimljivo je bilo kad su odjednom poceli da im naviru sovjetski disidenti poput Solzenjicina i krenuli da im zapusavaju usta. To je bilo bolno iskustvo za njih, i potpuno ih razumem.

Meni je jako zanimljivo da postoji neko ko se i dalje poziva na fasistu Solzenjicina koga su se na kraju i Amerikanci odrekli:

procitaj izvode iz ovo bloga...

http://plamenrevolucije.blogspot.com

Aleksandar Solženjicin

Druga osoba koja je oduvek uzimala učešće u knjigama i člancima o navodnim milionima onih koji su izgubili svoje živote ili slobodu u SSSR-u je ruski autor Aleksandar Solženjicin.Solženjicin je postao poznat u kapitalističkom svetu krajem 1960-e sa svojom knjigom ''Arhipelag Gulag''.On sam je bio osuđen 1946 godine na 8 godina u radničkom kampu zbog kontra-revolucionarnih aktivnosti u obliku anti-sovjetske propagande.Po rečima Solženjicina,borba protiv nacističke Nemačke u Drugom Svetskom Ratu mogla je biti izbegnuta da je sovjetska vlada prihvatila kompromis sa Hitlerom.Solženjicin je takođe optužio sovjetsku vladu i Staljina da su bili čak i gori od Hitlera sa njegove tačke gledišta,jer su podstakli smrtonosne efekte ratom koji je ostavio posledice na narod SSSR-a.Solženjicin nije krio svoje simpatije prema nacistima.On je bio dokazani izdajnik.

Solženjicin je započeo godine 1962 da publikuje knjige u Sovjetskom Savezu sa pristankom i uz pomoć Nikite Hruščova.Prva knjiga koju je publikovao bila je ''Dan A u životu Ivana Denisoviča'',koja se odnosila na život zatvorenika.Hruščov je iskoristio Solženjicinove tekstove da bi se borio protiv Staljinovog socijalističkog nasleđa.Godine 1970 Solženjicin je dobio Nobelovu nagradu za literaturu sa svojom knjigom ''Arhipelag Gulag''.Njegova knjiga je zatim počela da se publikuje u ogromnim količinama kapitalističkih zemalja,a njen autor je postao jedan od najdragocenijih instrumenata imperijalizma u borbi protiv socijalizma Sovjetskog Saveza.Njegovi tekstovi o radničkim kampovima su bili dodati propagandi o navodnim milionima žrtava u SSSR-u i predstavljeni u kapitalističkim masmedijima kao mišljenje koje je bilo istinito.Godine 1974 Solženjicin je odbacio svoje sovjetsko državljanstvo i emigrirao u Švajcarsku,a zatim u Ameriku.U to vreme on je bio smatran od strane kapitalističkih novina kao jedan od najvećih boraca za slobodu i demokratiju.Njegove simpatije prema nacistima su zakopane kako ne bi smetale u propagandnom ratu protiv socijalizma.

U USA Solženjicin je često pozivan da govori na važnim skupovima.On je na primer bio glavni govornik na AFL-CIO ujedinjenom kongresu 1975 godine,a 15 jula 1975 bio je pozvan da održi predavanje o svetskoj situaciji u američkom Senatu!Njegova predavanja koja su se svodila na jako nasilne i provokativne agitacije,bile su jako sumnjive i propagandističke sa svih mogućih reakcionarnih pozicija.Između ostalog on je agitovao da Vijetnam bude napadnut ponovo posle svoje pobede nad Amerikom.I više od toga:posle 40 godina fašizma u Portugalu,kada su levičarski oficiri uzeli moć u narodnoj revoluciji 1974 godine,Solženjicin je počeo da vrši propagandu favorizujući američku vojnu intervenciju u Portugalu, koja bi se po njemu priključila Varšavskom paktu ukoliko USA ne interveniše.U svojim predavanjima Solženjicin je oduvek ponižavao oslobođenje portugalskih kolonija u Africi od imperijalizma.

Postalo je jasno da je pogonska snaga Solženjicinovih govora bio oduvek prljavi rat protiv socijalizma – od navodnih egzekucija nekoliko miliona ljudi u Sovjetskom Savezu,do desetina i stotina amerikanaca koju su bili zatvoreni i mučeni,po samom Solženjicinu,u severnom Vijetnamu.Ova Solženjicinova ideja da su amerikanci korišćeni kao roblje u severnom Vijetnamu proširile se posle ''Rambo filmova'' u vezi sa vijtenamskim ratom.Američki žurnalisti koji su se usuđivali da pišu i favorizuju mirno rešavanje konflikta između USA i SSSR-a optuživani su od strane Solženjicina u njegovim govorima da su postali potencijalni izdajnici.Solženjicin je takođe propagirao i favorizovao porast američkih vojnih kapaciteta protiv SSSR-a,u kojima je zahtevao da budu još snažniji kada su u pitanju tenkovi i avioni – do čak 7 puta,dok je što se tiče atomskog naoružanja smatrao da USA treba da bude opremljenija od 3 do do čak 5 puta od SSSR-a.Solženjicinova predavanja o SSSR-u,reprezentovala su glas ekstremne desnice.Ali on sam je čak išao mnogo dalje u svojoj javnoj podršci fašizmu.
Објавио Aljende у 02.25 0 коментара
 
Meni je jako zanimljivo da postoji neko ko se i dalje poziva na fasistu Solzenjicina koga su se na kraju i Amerikanci odrekli:

Ne njachi.
Po cemu je Solzenjicin fasista. Otkad se to fasistima dodeljuju Nobelove nagrade? Jel si procitao neku njegovu knjigu? Jel znas sta je covek sve pretrpeo, kako je od jednog ortodoksnog markste i staljinofila pocetkom 40-ih postao toliki ogorceni protivnik i disident?
Solzenjicin je cisti ruski konzervativac. Covek je sa divljenjem govrio o Americi kad je odlazio u nju, a vracao se sa gadjenjem, jer je prezirao potrosacko drustvo i njihov liberalizam. Zato su se cesto njegove stvari i izvlacile iz konteksta i pravile neke kontraverze oko njegovih knjiga i predavanja.
Mada Solzenjicin je umao ubilacki instinkt. Njrgove knjige i dela su gazile sve do propasti najve zlo posle nacizma u ljudskoj istoriji.
 
Ne njachi.
Po cemu je Solzenjicin fasista. Otkad se to fasistima dodeljuju Nobelove nagrade? Jel si procitao neku njegovu knjigu? Jel znas sta je covek sve pretrpeo, kako je od jednog ortodoksnog markste i staljinofila pocetkom 40-ih postao toliki ogorceni protivnik i disident?
Solzenjicin je cisti ruski konzervativac. Covek je sa divljenjem govrio o Americi kad je odlazio u nju, a vracao se sa gadjenjem, jer je prezirao potrosacko drustvo i njihov liberalizam. Zato su se cesto njegove stvari i izvlacile iz konteksta i pravile neke kontraverze oko njegovih knjiga i predavanja.
Mada Solzenjicin je umao ubilacki instinkt. Njrgove knjige i dela su gazile sve do propasti najve zlo posle nacizma u ljudskoj istoriji.

Eto postavih tekst ali kad nekoga boli istina on nece ni da cita jer mu to svakako ne odgovara.Ali ajmo jos jedan teksta o fasisti Solzenjicinu koga se odrekla Amerika i koji je dobio Nobelovu nagradu ocito zbog toga sto je koristio jednoj strani u hladno ratu.

Evo teksta br. 2:

Podrška Frankovom fašizmu

Pošto je Franko umro 1975 godine,španski fašistički režim je počeo da gubi kontrolu nad političkom situacijom,a na početku 1976 događaji u Španiji su zauzeli centralno mesto u zainteresovanosti svetskog javnog mnjenja.Održavani su štrajkovi i demonstracije na kojima se tražila demokratija i sloboda,a Frankov naslednik Kralj Huan Karlos,obavezao se veoma oprezno da će uvesti izvesnu liberalizaciju kako bi umirio socijalnu uznemirenost.

U jednom od najvažnijih momenata u Španskoj političkoj istoriji,Aleksandar Solženjicin se pojavio u Madridu i dao jedan intervju programu ''Directismo'' jedne subotnje večeri 20 marta u vreme najveće gledanosti (pogledati španske novine,ABC i Ya 21 marta 1976 godine).Solženjicin koji je unapred bio upoznat sa pitanjima,iskoristio je priliku da izloži svakakve vrste reakcionarnih izjava.Njegova namera nije bila da podrži kraljevu takozvanu liberalizaciju mera.Čak naprotiv,Solženjicin je upozoravajući istupao protiv demokratskih reformi.U svom televizijskom intervjuu on je izjavio da je 110 miliona Rusa umrlo nasilnim putem ili su bili žrtve socijalizma i uporedio je ''robovanje sa kojim je sovjetski narod bio suočen naspram slobode koju su Španci uživali''.Solženjicin je takođe optužio progresivne krugove samih ''utopista'' koji nameravaju da Španiju učine diktatorskom državom.Pod progresivnim krugovima on je mislio na svakoga u demokratskoj opoziciji u kojoj su bili – liberali,socijal-demokrati ili komunisti.''Poslednje jeseni'',kaže Solženjicin,''svetsko javno mnjenje je bilo veoma zabrinuto za sudbinu španskih terorista (španski anti-fašisti su osuđeni na smrt od strane Frankovog režima).Sve vreme progresivno javno mnjenje tražilo je demokratsku političku reformu dok je podržavalo akte terorizma.Oni koji su težili brzoj demokratskoj reformi da li su uopšte shvatili šta će se desiti sutra ili dan posle toga?U Španiji će možda biti demokratije sutra,ali posle sutrašnjeg dana hoće li biti sposobni da izbegnu pretvaranje demokratije u totalitarizam?''Oprezno ispitivan od strane žurnalista da li takve izjave mogu biti viđene kao podrška režimima u zemljama gde nije bilo slobode,Solženjicin je odgovorio : ''Ja znam samo jedno mesto gde ne postoji sloboda i to je Rusija''.Solženjicinove izjave na španskoj televiziji bile su direktna podrška španskom fašizmu,ideologiji koju je on podržavao još mnogo godina.

Ovo je jedan od razloga zašto se Solženjicin krio od očiju javnosti u svom 18-to godišnjem egzilu u USA i jedan od raloga zašto je počeo da dobija sve manje podrške kapitalističkih vlada.Za kapitaliste to je bio dar od samog Boga da iskoriste čoveka kao što je Solženjicin u svom prljavom ratu protiv socijalizma,ali sve ima svoje granice.U novoj kapitalističkoj Rusiji, ono što određuje podršku zapada političkim grupama je čista i jednostavna mogućnost obavljanja dobrog posla sa visokom profitima pod okriljem ovakvih grupa.Fašizam kao alternativni politički režim za Rusiju nije smatran kao dobar za posao.Zbog ovog razloga Solženjicinovi politički planovi za Rusiju su mrtvo slovo na papiru sve dok zapad podržava njihovo poslovanje.Ono što Solženjicin želi u Rusiji je povratak autoritarnog carskog režima,ruku pod ruku sa tradicionalnom Ruskom Pravoslavnom Crkvom!Čak ni najarogantniji imperijalisti nisu zainteresovani za podršku ovako velikoj političkoj gluposti.Ako bi tražili nekoga ko podržava Solženjicina na zapadu,mogli bi da ga nađemo među glupanima ekstremne desnice.
 
Poslednja izmena:
Aha. Sta je sledece, Solzenjicin podrzavao Pinocea i Dadu Amina?

To ne bi bilo nimalo iznenadjujuce.Neko ko je je podrzavao Salazara u Portugaliji,Franka u Spaniji (nazivajuci TERORISTIMA: anti-fasiste,liberale,socijal-demokrate,komuniste i anarhiste......:roll: ),neko ko se ostro suprotstavljao revolucionarnoj borbi portugalskih kolonija koje su zelele da se oslobode diktatorskih rezima.....itd Dada Amin mu dodje kao nesto sto je bezazleno.Ali nije - bar njega nije...:rumenko:

No odgovori li ti meni na pitanje na koji nacin mislite da organizujete privredu ili cu da cekam dok sa MIA-e izvuces neki citat iz NEP-a?

Kao sto sam vec napisao svaka partija ima svoj koncept i zarad nekog viseg cilja svi ce pristati na odredjenu vrstu kompromisa kako bi se stvorila socijalisticka drzava.Ko bude imao vecinu,taj ce i da vodi drzavu kroz samoupravljanje,plansku ekonomiju,anarho-sindikalno odlucivanje...itd.

I najgori socijalizam je bolji od najboljeg kapitalizma!
 
Pa nije bas tako.
Sartr i ostali francuski komunisticki satrapi su se divili sovjetskim i kineskim komunistima. Uzmimo samo na primer 68` godinu. pa sve je vrvelo od plakata i transparenata sa Mao Ce Dungom, Staljinom, Lenjinom itd. Mnogi od njih su stvarno ziveli u matriksu verujuci da u SSSR-u stvarno postoji raj na zemlji.
Zanimljivo je bilo kad su odjednom poceli da im naviru sovjetski disidenti poput Solzenjicina i krenuli da im zapusavaju usta. To je bilo bolno iskustvo za njih, i potpuno ih razumem.
pa to ti je ko sto se ovdasnje budale loze na Rusiju ili ranije na SSSR , ono lepo jer jer ne zivios tamo i nikad nisi ni bio , ili su isli na odmor i to pa im je bilo lepo , ko na safariju u Keniji ono 2 nedelje ti bude bas vrh , ali ni za kakve pare ne bi ostao tamo da zivis , alo t je sve yedno Kenija bas super
 
pa to ti je ko sto se ovdasnje budale loze na Rusiju ili ranije na SSSR , ono lepo jer jer ne zivios tamo i nikad nisi ni bio , ili su isli na odmor i to pa im je bilo lepo , ko na safariju u Keniji ono 2 nedelje ti bude bas vrh , ali ni za kakve pare ne bi ostao tamo da zivis , alo t je sve yedno Kenija bas super

jesJe :mrgreen:

l53397671135_8841.jpg
 
FRANCUSKI socijalisti su nakon neizvjesne izborne utrke i optužbi za prijevaru službeno objavili kako je Martine Aubry njihova nova čelnica.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/francuski-socijalisti--partija-samoubojica/411235.aspx
Ponovno prebrojavanje glasova za drugi krug unutarstranačkih izbora je zahtijevala poražena kandidatkinja Segolene Royal, široj javnosti poznata po jednako tako neuspješnom prošlogodišnjem pokušaju da kao kandidat socijalista bude izabrana za prvu predsjednicu Francuske.

Royal je na mjestu predsjednika francuskih socijalista pokušala naslijediti Francoisa Hollandea, svog dugogodišnjeg nevjenčanog supruga s kojim ima četvero odrasle djece, a s kojim se rastala nedugo nakon izbora, uhvativši ga u vezi s popularnom TV-voditeljicom.

Glavni suparnik Royal je bila Aubry, 55-godišnja gradonačelnica Lillea i bivša ministrica rada i socijalne skrbi u vladi Lionela Jospina i autorica popularnog zakona o ograničavanju radnog vremena na 35 sati tjedno. Aubry je iza sebe imala "slonove" - pripadnike stranačkog establishmenta koji su Royalovoj zamjerali inzistiranje na modernom imidžu umjesto tradicionalnog političkog programa, ali i preveliko ideološko skretanje u smjeru klintonovsko-blairovskog "Trećeg puta".

Royal je usprkos tome pobijedila u prvom krugu, ali su se u drugom krugu protiv nje udružile razne frakcije, među kojima i pariški gradonačelnik Bertrand Delanoe i radikalna ljevica okupljena oko Benoita Hammona, zastupnika u Europskom parlamentu koji je u prvom krugu bio trećeplasiran. Aubry je pobijedila, ali s tijesnom razlikom - samo 42 od preko 34.000 palih glasova.

Royal je odbila priznati poraz te objavila kako su za vrijeme izbora zabilježene brojne nepravilnosti. Novo prebrojavanje je, pak, pokazalo kako je Aubry zapravo dobila 60-ak glasova više, i njeno je vodstvo poraslo na 102 glasa. Nacionalni savjet francuske Socijalističke partije (PS) je zbog toga sinoć većinom glasova Aubry proglasio pobjednicom i novom predsjednicom svoje stranke.

Royal još nije dala službene reakcije, ali se s obzirom na međusobne optužbe i vrijeđanja u francuskim medijima sve više špekulira o raspadu jedne od najstarijih, najuglednijih i najjačih stranaka ljevice u Europi. Aubry, kći Jacquesa Delorsa, nekadašnjeg predsjednika Europske komisije, izjavila je da će "socijaliste čvrsto usidriti na ljevici", a prema centristički raspoloženoj Royal je iskazala i osobnu netrpeljivost. Royal, s druge strane, tvrdi da neće napustiti socijaliste i formirati vlastitu stranku.

Sve to nije razuvjerilo predsjednika Nicolasa Sarkozyja i njegovu vladajuću desničarsku stranku UMP. Sarkozy je izrazio "veliko zadovoljstvo" bratoubilačkim ratom kod njegovih glavnih protivnika. Na naslovnicama novina se pak službena skraćenica PS tumači kao "Parti suicide" - "Partija samoubojica".
 
pa to ti je ko sto se ovdasnje budale loze na Rusiju ili ranije na SSSR , ono lepo jer jer ne zivios tamo i nikad nisi ni bio , ili su isli na odmor i to pa im je bilo lepo , ko na safariju u Keniji ono 2 nedelje ti bude bas vrh , ali ni za kakve pare ne bi ostao tamo da zivis , alo t je sve yedno Kenija bas super

Da,da...samo sto ceo svet pa i mi (izuzev drzava bivseg SSSR-a) uzimamo sebi za pravo da komentarise zivotni standard te komunisticke zemlje,zlocine i sta ti ja znam...a narod u Rusiji ima pozitivno misljenje o Staljinu,Ukrajinci si 1998 na vlasti imali komuniste,u Belorusiji se slave praznici iz tog perioda....itd.

Narod se odnosi sa postovanjem prema tome i sad tamo neki klipan iz zapadne/centralne evrope i ostalih kontinenata uci narod istoka sta je dobro za njih,koji je rezim bio zlocinackih i koga da slave a koga ne... :roll:

@andjeli apokalipse

Ti "socijalisti" iz FR su najobicnije socijal-demokrate i nemaju nikakve veze sa istinskom levicom.
 
Da,da...samo sto ceo svet pa i mi (izuzev drzava bivseg SSSR-a) uzimamo sebi za pravo da komentarise zivotni standard te komunisticke zemlje,zlocine i sta ti ja znam...a narod u Rusiji ima pozitivno misljenje o Staljinu,Ukrajinci si 1998 na vlasti imali komuniste,u Belorusiji se slave praznici iz tog perioda....itd.

Topi se ta generacija polako, evo vec je Nevski popularniji od Djurdjinca a i Stoljipin ce ga uskoro prestici.

Ti "socijalisti" iz FR su najobicnije socijal-demokrate i nemaju nikakve veze sa istinskom levicom.

Nisu bas klasicne socijal-demokrate. Cak su im i neki postupci za vreme Miterana tipa nacionalizacije finansijskog sektora ( uz katastrofalne rezultate ) isli i malo dalje levo. Ipak Francuska bez obzira na politicku ideologiju na vlasti jeste socijalna zemlja, tamo je recimo fiskalno opterecenje privrede medju najvecim u Evropi i iznosti preko 55 odsto.
 
Da,da...samo sto ceo svet pa i mi (izuzev drzava bivseg SSSR-a) uzimamo sebi za pravo da komentarise zivotni standard te komunisticke zemlje,zlocine i sta ti ja znam...a narod u Rusiji ima pozitivno misljenje o Staljinu,Ukrajinci si 1998 na vlasti imali komuniste,u Belorusiji se slave praznici iz tog perioda....itd.

Narod se odnosi sa postovanjem prema tome i sad tamo neki klipan iz zapadne/centralne evrope i ostalih kontinenata uci narod istoka sta je dobro za njih,koji je rezim bio zlocinackih i koga da slave a koga ne... :roll:

@andjeli apokalipse

Ti "socijalisti" iz FR su najobicnije socijal-demokrate i nemaju nikakve veze sa istinskom levicom.

dobro ti si jos tezi slucaj od onih koje je spomenuo uvazeni kolega Marko , ono oni su bili u zabludi glede SSSRa i kako je tamo bio raj na zemlji ,al su vremenom uglavnom progledali i skonbtali neke stvari , a ti jos uvek verujes u te bajke , ono tezi slucaj demencije , tebi je i Saverna Koreja Beverli Hils ,mislim o cemu mi pricamo
 

Back
Top