Mislite li, kao što mnogi verovatno misle, da je danas slabost ispoljavati nežna osećanja, osećanja ljubavi? Zašto se mnogi ustručavaju da ispoljavaju osećanje ljubavi, simpatije, strasti....? Zašto mnogi očekuju od osobe koja im se dopada da prva ispolji osećanja? Zašto mnogi traže zadovoljstvo u brzini, stalnom praćenju sporta, politici, druženju, muzici a ljubav ih skoro i neinteresuje, a uz to imaju već i trideset godina? Onda ti momci koji nisu zainteresovani za devojke, kada su sa svojim društvom, i ugledaju neku privlačnu devojku, obično kažu "kako je privlačna, kako je prelepa, kako bih sa njom spavao", a u duši su ravnodušni prema njenom izgledu. Isto važi i za ženske osobe kada u društvu ugledaju tipa lepog izgleda. Šta mislite o tome?