Dark sajd of d mun...

hakim bej

Elita
Poruka
16.477
Knjizevnost se, otkad postoji, bori sama sa knjizevnicima.
Postoje dve vrste knjizevnih dela:
one koje hrane, ekspandiraju i prociscavaju svest
i one druge,
cista anestezija, u vidu slova, cijim se mantranjem trajno ostecuju celije svesti.
-Ove prve mogu izazvati adrenalinski sok, ili, nedajboze, adrenalinsku zavisnost.
-Druge su cista suprotnost. Endorfin kome ni alkohol nije dorastao, mozda samo doza dopamina...

A sta vi citate?
 
Bolje da kazem sta ne mogu da citam, a ti kategorizuj po svojoj volji.
- Ne mogu da citam kriminalisticke romane (kao sto je Agata Kristi) i romane iz tzv. podzemlja (kao sto su "Ljudi sa cetiri prsta")
- Ne mogu da citam ljubavne x-to romane, ni Mir-Jam
- Ne mogu vise da citam ni Pavica, Habjanovicku
- Nisam mogla da procitam "100 godina samoce"
- Nisam mogla da procitam "Carobni breg"
- Odbojni su mi nasi (i uopste) savremeni romani

- Najvise volim da citam ruske pisce (sve, i po nekoliko puta)
- E.M. Remarka
- Hemingveja
- Zilahija
- Perl Bak
- Cosica, ali samo "Vreme smrti"
- Kunderu, ali samo "Oprostajni valcer"
- Jakovljevica, ali samo "Srpsku trilogiju"
- Mana, ali samo "Budenbrokove"
- Zolu, ali samo "Nanu" i "Uspon Rugonovih"
- Momo Kapora - ranije romane kao sto je "Una", "Provincijalac"
- Stevana Pesica samo "Tibetance", "Katmandu" i "Sarat i Vipuli"
- Mihajlovica samo "Kad su cvetale tikve"
- Andrica samo "Na Drini cuprija" i njegove price, ali mi treba posebno raspolozenje za njega,
- i ostale pojedinacne romane Tvena, Pekica, Diras, Sagan, E. Jong, Bronte,, imala sam negde spisak ali me sad mrzi da ga trazim.
(Lektira se podrazumeva.)

I, kakav sam ja slucaj? Zatrovan ili ne...? Da li da idem kod doktora?:aha:
 
Ono sto trazis u knjigama nije puka zabava. Ocigledno je da trazis nesto vise. Lagani brain-washing ti ne treba, otvorena si za nove ideje.
Ipak, zaobilazis sam centar. Pravis obruc oko njega i spremas se da postavis pitanja koja jos ne smes ni da izgovoris.
Ako previse stegnes obruc, iskliznuce istina iz centra kao mokar sapun.
"Znam sta necu" je veoma dobro za pocetak. Samo za pocetak.
Srecno.

p.s. ne uzimaj kritike za ozbiljno, nemam dovoljno podataka i nisam kompetentan da sudim. Ovo je samo forum, zabava nalik gledanju u ispijenu soljicu kafe.
 
Mnogo mozemo saznati o piscu citajuci njegova dela.
Ako ucinimo napor, i napisemo u dahu, bez menjanja ili ispravljanja, dvadesetak strana svojih misli o jednoj temi, stvoricemo priliku da bolje upoznamo pisca.
Stil, ideje, nacin pisanja, opisi ili naracija..mnogo mogu da nam kazu o piscu. Cak i ono sto on pokusava da sakrije od nas.
Tema nije bitna. Najlakse je opisati neki skori dogadjaj, koji je ostavio snazan utisak na pisca.
Pokusajte. Naporno je samo prvih par strana a onda postaje veoma zabavno.
Vazno je samo da pisete iskreno, jer to ostaje samo vama.
 
Poslednja izmena:
Ono sto trazis u knjigama nije puka zabava. Ocigledno je da trazis nesto vise. Lagani brain-washing ti ne treba, otvorena si za nove ideje.
Ipak, zaobilazis sam centar. Pravis obruc oko njega i spremas se da postavis pitanja koja jos ne smes ni da izgovoris.
Ako previse stegnes obruc, iskliznuce istina iz centra kao mokar sapun.
"Znam sta necu" je veoma dobro za pocetak. Samo za pocetak.
Srecno.

p.s. ne uzimaj kritike za ozbiljno, nemam dovoljno podataka i nisam kompetentan da sudim. Ovo je samo forum, zabava nalik gledanju u ispijenu soljicu kafe.

Kako to?
Jel si ti neki psiholog?
Zaboravila sam da pomenem Moraviju, da li to menja "stvari" (na gore)?z:)l:zz;)
 
Svidja mi se formulisanje naslova teme

A sto se tice teme, dobre i lose knjige, pa ove lose jednostavno nisu umetnicke vredne a da li deluju sve bas tako negativno na svest nisam sigurna.Glupak i kad cita Dostojevskog ostaje glupak.Tema je za razmisljanje da li lose knjige i u kolikoj meri mogu da unazade coveka.Mislim da vecina takvih knjiga ipak ne moze imati tako radikalan negativan uticaj prosto nema nikakav bitan uticaj jer takve knjige o nicemu bitnom uglavnom i ne govore.Zavisi to i od coveka koji cita, koliko je razvijena njegova sopstvena kriticka svest ili ne znam kako bih to drugacije nazvala.Ne mogu da kazem ni da jedna takva knjiga ne bi mogla da na neki nacin zatupi coveka jer to je kao izopacena ideologija koja kad se duboko ukoreni moze da izbrise sve etice i humane principe
 
Svidja mi se formulisanje naslova teme

A sto se tice teme, dobre i lose knjige, pa ove lose jednostavno nisu umetnicke vredne a da li deluju sve bas tako negativno na svest nisam sigurna.Glupak i kad cita Dostojevskog ostaje glupak.Tema je za razmisljanje da li lose knjige i u kolikoj meri mogu da unazade coveka.Mislim da vecina takvih knjiga ipak ne moze imati tako radikalan negativan uticaj prosto nema nikakav bitan uticaj jer takve knjige o nicemu bitnom uglavnom i ne govore.Zavisi to i od coveka koji cita, koliko je razvijena njegova sopstvena kriticka svest ili ne znam kako bih to drugacije nazvala.Ne mogu da kazem ni da jedna takva knjiga ne bi mogla da na neki nacin zatupi coveka jer to je kao izopacena ideologija koja kad se duboko ukoreni moze da izbrise sve etice i humane principe

Pa i to sto kazes...
To je kao kad neko gleda spansku seriju, pa zeli i dalje da gleda, a neko prestane posle 2-3 epizode. Znaci, ne uticu na njega.
Ipak, postoji "oplemenjujuca" literatura, u to niko ne moze da me ubedi, samo ako covek zeli da razmisli o tome posle citanja.
P.S. I meni se dopao naslov teme...
 
Bolje da kazem sta ne mogu da citam, a ti kategorizuj po svojoj volji.
- Ne mogu da citam kriminalisticke romane (kao sto je Agata Kristi) i romane iz tzv. podzemlja (kao sto su "Ljudi sa cetiri prsta")
Za Bulatovića se slažem, za Agatu ne. Agata je ozbiljan pisac, doista. z:)
- Ne mogu da citam ljubavne x-to romane, ni Mir-Jam
- Ne mogu vise da citam ni Pavica, Habjanovicku
Slažem se.
- Nisam mogla da procitam "100 godina samoce"
- Nisam mogla da procitam "Carobni breg"
Pročitala oba, ali nije mi se svidelo.
- Odbojni su mi nasi (i uopste) savremeni romani
Ne generalizuj, ima tu vrlo dobrih, samo treba naći te prave.
- Najvise volim da citam ruske pisce (sve, i po nekoliko puta)
- E.M. Remarka
- Hemingveja
- Zilahija
- Perl Bak
- Cosica, ali samo "Vreme smrti"
- Kunderu, ali samo "Oprostajni valcer"
- Jakovljevica, ali samo "Srpsku trilogiju"
- Mana, ali samo "Budenbrokove"
- Zolu, ali samo "Nanu" i "Uspon Rugonovih"
- Momo Kapora - ranije romane kao sto je "Una", "Provincijalac"
- Stevana Pesica samo "Tibetance", "Katmandu" i "Sarat i Vipuli"
- Mihajlovica samo "Kad su cvetale tikve"
- Andrica samo "Na Drini cuprija" i njegove price, ali mi treba posebno raspolozenje za njega,
- i ostale pojedinacne romane Tvena, Pekica, Diras, Sagan, E. Jong, Bronte,, imala sam negde spisak ali me sad mrzi da ga trazim.
Uglavnom - isto. z:) Sem Steve Pešića, kojeg i dalje mogu - sve. I, Andrića, on mi uvek, nekako, "legne".
Ruske, kako kog, i prema raspoloženju, uglavnom, (sem Tolstoja, ova opširna dela pogotovo), ipak, da.
I, kakav sam ja slucaj? Zatrovan ili ne...? Da li da idem kod doktora?:aha:
Ne, taman posla, kao što vidiš, ima i drugih koji slično tebi misle. z:)
 
postoje tri stvari koje ne tolerisem u knjizevnosti

1- predvidivost (tu ubrajam i stereotipe, klishe blah blah)
2- prostakluk (uvijek mogu da odem na pijacu i naslusham se toga ako zelim)
3 - patetika (tu su i idealizacija, svodjenje na crno/bijelo, razbacivanje eptetima i sl.)
 
postoje tri stvari koje ne tolerisem u knjizevnosti

1- predvidivost (tu ubrajam i stereotipe, klishe blah blah)
Slažem se.

2- prostakluk (uvijek mogu da odem na pijacu i naslusham se toga ako zelim)
Tolerišem, kad se prirodno uklapa, ne podnosim prostakluk radi prostakluka, ili nekaokvog "šokiranja" publike

3 - patetika (tu su i idealizacija, svodjenje na crno/bijelo, razbacivanje eptetima i sl.)
Patetika, može, donekle, kad postoji izvesna ravnoteža, s ironijom i nekakvim otklonom,
idealizaciju i svođenje na crno/belo ne volim ni ja, previše epiteta oduzima snagu, najčešće, ali, tu i tamo može da se dobro uklopi, pa čak i da doda snagu, ako se dobro upotrebi.
 
Bolje da kazem sta ne mogu da citam, a ti kategorizuj po svojoj volji.
- Ne mogu da citam kriminalisticke romane (kao sto je Agata Kristi) i romane iz tzv. podzemlja (kao sto su "Ljudi sa cetiri prsta")
- Ne mogu da citam ljubavne x-to romane, ni Mir-Jam
- Ne mogu vise da citam ni Pavica, Habjanovicku
- Nisam mogla da procitam "100 godina samoce"
- Nisam mogla da procitam "Carobni breg"
- Odbojni su mi nasi (i uopste) savremeni romani

- Najvise volim da citam ruske pisce (sve, i po nekoliko puta)
- E.M. Remarka
- Hemingveja
- Zilahija
- Perl Bak
- Cosica, ali samo "Vreme smrti"
- Kunderu, ali samo "Oprostajni valcer"
- Jakovljevica, ali samo "Srpsku trilogiju"
- Mana, ali samo "Budenbrokove"
- Zolu, ali samo "Nanu" i "Uspon Rugonovih"
- Momo Kapora - ranije romane kao sto je "Una", "Provincijalac"
- Stevana Pesica samo "Tibetance", "Katmandu" i "Sarat i Vipuli"
- Mihajlovica samo "Kad su cvetale tikve"
- Andrica samo "Na Drini cuprija" i njegove price, ali mi treba posebno raspolozenje za njega,
- i ostale pojedinacne romane Tvena, Pekica, Diras, Sagan, E. Jong, Bronte,, imala sam negde spisak ali me sad mrzi da ga trazim.
(Lektira se podrazumeva.)

I, kakav sam ja slucaj? Zatrovan ili ne...? Da li da idem kod doktora?:aha:

Većim delom bih se složila, naročito sa prve dve teze, s tim da bih ''romane podzemlja'' i nekako mogla da pročitam (ukoliko se odnose na dešavanjima u našem ''podzemlju'', to bi mi bilo interesantno kao socijalni fenomen, kategorija društva čiji sam deo), dok su mi kriminalistički romani prevaziđeni u neku ruku. Agata Kristi mi je naročito odbojna.

Što se tiče ljubavnih romana, njih se, najblaže rečeno, gadim... Naročito ukoliko su autori žene, one umeju da posebno razvodne pisanje, radnju... da je melodramatizuju do bljutavosti (onako ženski, patetično, licemerno, ugroženo,... imam još priloga za opis, ali bolje da stane ženospisateljomrzac u meni :))

''Čarobni breg'' nisam ni ja mogla da pročitam, ali moraću da se nateram... Bilo mi je teško i neprivvlačno štivo.

''Sto godina samoće'' moram, ipak, da izdvojim kao za mene poseban roman, jer mi je pružio čudesno iskustvo duše... Jedna moja drugarica je svojevremeno rekla da ovaj roman ima neku ''caku'' koja ti ''legne'', pa te razori od oduševljenja, ili uopšte ne ''legne''.
Meni je, eto, ''legla''. :D
 
Ono što volim da čitam je uglavnom ono što ume da mi razigra duh, da mi takne u neku skrivenu žicu u meni, da me natera na misaonost koja, ako treba, ima i da me zaboli, to su ona dela koja u sebi nose težinu, lepotu, strahotu i strast koja podiže svest na viši nivo, to su dela koja mi pružaju odgovore i na pitanja koje sam samo naslutila, dela koja me uvode u novi mentalni svet, kad se reči poigraju sa onom tišinom u nama, pa sve vibrira...

Svako mora nalaziti takve knjige, spram svoje energije i sklopa uma... da se između osobe-čitača i knjige stvori neki ''fluid''... a to, ako i Ljubav, ili se dogodi na prvim stranama ili ne... ali neredak je slučaj da se tek na kraju ''zaljubimo'' u neko delo...
 
Ono što volim da čitam je uglavnom ono što ume da mi razigra duh, da mi takne u neku skrivenu žicu u meni, da me natera na misaonost koja, ako treba, ima i da me zaboli,...

Amin!

Ovo je jedna strana, licno verujem - pozitivna.

Drugu stranu bi cinili tekstovi koji se prodaju kao anestetik. Jeftino i masovno.
Ne koristim rec "knjige" nego "tekstovi". Statisticki gledano, broj novinskih clanaka i reklamnih pamfleta, (od kurira do zene-blic), je daleko citanije stivo od svih nabrojanih knjiga zajedno. Ljudi se tu obrazuju, anesteziraju a i mogu procitati preporuku za svoje misljenje.
Dostojevski nas uci da razmisljamo, a to prosecnom coveku/domacici oduzima suvise dragocenog vremena i zahteva mentalni napor. A od toga moze i da se ogladni.
Ni u skoli decu ne uce da razmisljaju. Samo da bez pitanja prihvate istoriju Mesopotamije ili podatke o proizvodnji ribe u japanu... Za podelu sveta na crno/belo zaduzen je Naruto.
 
Kad sam čitao Geteovog Fausta,čitao sam ga u dahu,i svaka reč se lepila za moju svest,sve sam upijao kao sunđer,osećaj čitati to je kaoda si nalakim drogama...Retko se sreće takvo delo,tako lagano,poletno,originalno,tako duboko,prepuno smisla,nabijeno dramom,bolom...Neko ćese možda tačuditi,ali Tolkinov Silmarilion je slična osećanja u meni izazvao,buduići jedna monumentalna priča o jednom svetu,o uzdizanju Vilenjaka do neslućenioh visina,kao i o njihovom padu,tj.prokletstvu...Neka me golema tuga obuzme čitajući priče o prokletstvu Noldora,o uništavanju dva drveta,pomešana s ushićenjem dok čitam o životima njihovihe velikih,Berenu i Lutijeni,kao i Turinu Turambaru,iako tragične sudbine...Istrajnost likova,koji znaju da prokletstvo leži na njima,na njihovoj rasi,da od nekih stvari ne mogu pobeci,i ipak ne odustaju...Nada...To je ono što rađa novo,nesalomivost ljudske volje,duha-kad bi se svi držali samo onog što je izvesno i sigurn gde bi nam bila tolika silna otkrića...
 
Ovo malopre moyda bi i mali oftopic,a složiću se sa Sokolicom-zaista svako od nas mora naći šta mu prija umu,jae to čak i od >SFja koji obožabvam,ne mogu sve da svarim-Hronike Ambera sam pročitao u dahu,priča koja ostavlaj bez daha-ideja,način pripovedanja,složenost radnje,pravljenje zapleta,dizanje i držanje tenzije,osvrt na psihologiju likova...sve je to u jednoj divnoj harmoniji,kako i treba da bude...Hiperion je čak i pre tog dela na mojoj THE BEST listi,oduševljenje kad pročitaš prvu priču,i pomoisliš " ne verujem šta čitam" i ne možeš da zamisliš napetije,maštovitije od toga i onda shvatisš da je svaka sledeća priča sve luđa i luđa...!I nakraju 4te knjie sve se uklapa na svoje mesto,sva 4 dela čine jednu savršenu celinu što je tako redak slučaj,obično imam utisak da pisac samo štancuje što više...Al iSimons NE
 

Back
Top