Neko poseban

Tja, imao sam...ali sa ove vremenske distance deluje da su takve bile zato sto ih nisam imao do kraja, u smislu da se veza po meni prebrzo zavrsila, u meri u kojoj sam hteo ili mislio da treba da mi uzvrate.

U suprotnom, nisam siguran da li bi te osobe bile bas tako vanvremenski posebne
 
a ja se ne slazem sa pitanjem:)
hocu reci, naravno da je u mom zivotu bilo sasvim posebnih muskaraca. i volela sam ih, svim srcem. ali, ne osecam da mi i jedan od njih fali, kao nesto nenadoknadivo...
mesto koje imaju u mom srcu , i vreme koje je provedeno, i uspomene..mirisi, neznosti, strast..sve to ima svoju tezinu, i nicim se ne moze izbrisati..
ali, ne zalim ni za cim. i gledam samo napred.:)
 
Da li ste imali tog nekog 'specijalnog , jedinstvenog,' sa kim ste bili razliciti ali imali nesto 'lepo i snazno'?
Ili je taj neko jos uvek pored vas?:aha:
I sta je to bilo jace od vas, njega , ljubavi?
I po cemu je bio(la) ili jeste specijalan i poseban?

Razmislila sam :)
Imala i nemam ga više.
Jer sam ja tako htela :). I sigurna sam da je to jedina prava odluka .
Od te ljubavi jača je bila moja odluka da idem dalje u zivot bez njega .
Donesena razumom bez obzira na cinjenicu da sam ga ludo volela.

Razlog ...sjajno opisala NatašaNataša ( pročitati njen post)

Situacija identična. , razlika samo u ovome
Volela sam ga toliko jako da i dan danas osećam prazninu što ga nema ... što nije moj.... što ga možda nisam bila vredna.
Ja to danas ne osecam , niti sumnjam da nisam bila dovoljno dobra , vredna za njega.

On je za mene bio poseban po šarmu i temperamentu koji je nosio u sebi, po tome što smo se voleli na neki naš uvrnut način, po tome što nikad nismo raskinuli i po tome što se na neki uvrnut način i dalje volimo, al nikada , ama baš nikada nećemo biti zajedno.

Poseban je i po tome što sam se sa njega "skidala" godinama i što i danas predjem na drugu stranu ulice kad ga vidim da ide u susret.

Svi ostali , ma koliko posebni bili , nisu bili on.
 
Poslednja izmena:
Razmislila sam :)
Imala i nemam ga više.
Jer sam ja tako htela :). I sigurna sam da je to jedina prava odluka .
Od te ljubavi jača je bila moja odluka da idem dalje u zivot bez njega .
Donesena razumom bez obzira na cinjenicu da sam ga ludo volela.

Razlog ...sjajno opisala NatašaNataša ( pročitati njen post, sa izuzetkom cinjenice da ja nikada nisam ni pomislila da mi je zao sto vise nisam sa njim , naprotiv ! ) .
Situacija identična.

Poseban je bio po šarmu i temperamentu koji je nosio u sebi, po tome što smo se voleli na neki naš uvrnut način, po tome što nikad nismo raskinuli i po tome što se na neki uvrnut način i dalje volimo, al nikada , ama baš nikada nećemo biti zajedno.

Poseban je i po tome što sam se sa njega "skidala" godinama i što i danas predjem na drugu stranu ulice kad ga vidim da ide u susret. Svi ostali , ma koliko posebni bili , nisu bili on.

Uh, Mirka.. Ovo poslednje ko da sam ja pisala.. A za ovo skidanje godinama.. Valjda ce me zaobici:neutral:
 
a ja se ne slazem sa pitanjem:)
hocu reci, naravno da je u mom zivotu bilo sasvim posebnih muskaraca. i volela sam ih, svim srcem. ali, ne osecam da mi i jedan od njih fali, kao nesto nenadoknadivo...
mesto koje imaju u mom srcu , i vreme koje je provedeno, i uspomene..mirisi, neznosti, strast..sve to ima svoju tezinu, i nicim se ne moze izbrisati..
ali, ne zalim ni za cim.

i gledam samo napred.:)

Све исто као код ове тете..:)..сем болдованог дела....:(:(:(
 
imam
i priznajem ne mogu bez njega
on je moje ja
on je ono što označava početak našeg koordinativnog sistema.
On je ono što izaziva žmarce niz kičmu, uliva sigurnost iprihvatame baš takvu.
Odrastali smo zajedno, oblikovali jedno drugo pa valjda i zato ga doživljavam tako intezivno
 
dopalo mi se
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:

- Kamen kad je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kad je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.
 
dopalo mi se
U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:

- Kamen kad je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kad je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.



Kako se bori za ljubav "donamileva"? Nikada nisam razumela tu borbu. Nekako mi se oduvek cini da ljubavi ili ima ili nema. Da je dosla ili nije. Da je ostala ili prosla. O toj borbi za ljubav toliko pesama, izreka, pa i romana a ja nikako da shvatim kako izgleda i sta podrazumeva.
 
Nemam to. :neutral:
Sklona sam izlivima strasti ali mi se mozak nikad ne iskljucuje. :D
Tako da ne mogu nekog kovati u zvezde (ili taj odnos), samo sto nije prosao kroz sve prirodne faze (pocetak, rast, stagnacija, pad...itd).
A na ove "tajanstvene" nikad nisam padala ionako. Ne mislim da je neko poseban samo sto mi nije jasan, sto ga nisam provalila ili sto nije hteo da bude sa mnom (vise ili uopste).

Po meni nema neprovaljivih ljudi i tih ostataka emocija sto se vuku ceo zivot jer stvari su cesto mnogo jednostavnije, samo nam je malo lakse da zivimo u masti.
 
On je za mene bio poseban po šarmu i temperamentu koji je nosio u sebi, po tome što smo se voleli na neki naš uvrnut način, po tome što nikad nismo raskinuli i po tome što se na neki uvrnut način i dalje volimo, al nikada , ama baš nikada nećemo biti zajedno.
Poseban je i po tome što sam se sa njega "skidala" godinama i što i danas predjem na drugu stranu ulice kad ga vidim da ide u susret.
Svi ostali , ma koliko posebni bili , nisu bili on.

A jel ti mozes ovo reci nekome pored koga si sad..da li s njim zajedno pretrcavas ulicu kad ga vidis:lol:
 

Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgazice moju tršavu glavu i razliti plocnicima. Razbicu celo o bandere i sva cu pluca izjecati i izjaukati. Pokidacu košulju i kožu sa grudi noktima, koji su sada crni i zapušteni kao lišce koje po ivicama polako pocinje da truli.
Jer sve na tebe lici. Ukus tvoje krvi, prodavace decaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.
Razlivenu toplinu tvoje postelje vezace u cvorove sestre u bolnici. Dezinfikovace smisao tvoga osmeha na caši iz koje si pila lekove. Obrisace novinama reci koje si mi govorila kroz prozorsko staklo. I sve ce svesti na brutalno.
Ako odeš, poneceš mene, a sebe ceš ostaviti u oblacima mog sna i jave, koje ce sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.
Sve cu kuce ocrniti katranom i tuci one koji ne umeju da naricu kad se spomene tvoje ime. Jer laž su price o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne. Nikad se više necemo naci.
Ostacu sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje ce mi se stvarnost godina uvrteti u potiljak. I sve lepo ce s tobom umreti.
I svakog ce proleca krovovi dugo plakati suzama okopnelog snega.

kako je ovo dobro...i kako tačno opisano osećanje. je l to mika antić?
 
Jutros krenuh da citam Andrica i Pisma gospodjici M...:)

"Razloge necijeg odlaska iz nasih zivota ne treba traziti , jer koliko god pokusavali necemo naci onaj pravi..
Ja ovaj njegov ne zelim da trazim ni medju tasovima mog horoskopskog znaka, ni medju ljudima i dogadjajima oko nas, ni medju razlikama u naravi, misljenjima ni mentalitetu..
Oni su jednostavno postajli i bili, cinilo mi se samo na prvi pogled, jaci od onog sto nas je spajalo...Nazalost, nismo uspeli da ih prebrodimo.
Na kraju, mislim da je posle svega nesto ostalo..I to toliko lepo i snazno, da cu se ja, a nadam se i on, tog vremena i te ljubavi , secati kao necega sto se coveku ne dogadja bas svakog dana... "
Da li ste imali tog nekog 'specijalnog , jedinstvenog,' sa kim ste bili razliciti ali imali nesto 'lepo i snazno'?
Ili je taj neko jos uvek pored vas?:aha:
I sta je to bilo jace od vas, njega , ljubavi?
I po cemu je bio(la) ili jeste specijalan i poseban?


...po svemu...ama , baš po svemu....
Ali, ne bih o tome jer će delovati suviše obično...i već poznato...i uopšteno...
A tako je posebno ..:aha:
 
Било их је неколико посебних.
Двојица су отишла из свог живота, и на тај начин из мог.

Један је отишао далеко, и као, још је присутан, али је све даље...

Најпосебнији је са мном. Увек.
 
Da li ste imali tog nekog 'specijalnog , jedinstvenog,' sa kim ste bili razliciti ali imali nesto 'lepo i snazno'?
Ili je taj neko jos uvek pored vas?:aha:
I sta je to bilo jace od vas, njega , ljubavi?
I po cemu je bio(la) ili jeste specijalan i poseban?
Dal' je realno uopste neka mudrost i tezina imati nekog takvog?
Valjda sa svakim, s kim se ozbiljno zakacimo imamo nesto lepo i snazno. Ali samo nesto, ne sve. I taj drugi deo, koji srecu kvari, u manjoj ili vecoj meri je odgovoran za onaj deo "imali". S toga, sve je to lepo, cool i romanticno, onako deluje kao neko napredno civilizovano, sofisticirano razmisljanje, a u sustini je istina, da je to vredelo, onda bi i trajalo.
 
u svakom bitnijem periodu vezanom za moje sazrevanje od devojčice do devojke,bilo je momaka koje rado pamtim i radi ih se sećam...neke više,neke manje pamtim...ali niko mi nije toliko poseban da ne mogu da zaboravim ili prebolim taj delić života koji smo proveli zajedno...mada,postoji neko za kog sam se hiljadu puta pitala šta bi bilo da smo samo bili malo zreliji...volim da ga vidim,volim da ga čujem,dobri smo prijatelji danas...i lepo nam je kad smo zajedno,što i ljudi oko nas primećuju...nešto što govori više od bilo koje reči a ostaće verovatno neizgovoreno zauvek:)
ne verujem da ne možeš da živiš bez nekog,al bez uspomena sigurno ne;)
 

Back
Top