Nadam se i ja, pošto je u tom duhu pokrenuta tema, da svojim izlaganjem neću uvrijediti ateiste i neću pokrenuti raspravu. Dakle, što više slušam ateiste sve više stičem ubjeđenje da ateiste nisu ljudi koji kategorično ne vjeruju u Boga ili da ne odstupam previše u njegovo savršenstvo. Dolazim do zaključka da su ateiste ljudi koji žele da razmišljaju svojom glavom i da prihvate samo objašnjenja koja njima djeluju zdravo i logično. Isključuje se svaka mogućnost zadrtog stava tipa: nema ti šta da misliš ili ispituješ, to što ti je prezentovano treba da prihvatiš tako kako ti ja govorim, jer ja sam predstavnik Boga na zemlji, a kakav sam i šta radim to definitivno nije tvoj problem. Nemate vi ništa protiv postojanja Boga, ukoliko vam to neko može obrazložiti tako da vama to djeluje realno. Sve što se kosi sa razumom odbacujete. Obzirom da većinom ljudi ljudima stvaraju lažnu sliku Boga koju su njima takvom predanjem prenosili, vi ste dovoljno drski da ga demantujete ili dovoljno razumni da odbacite besmislena objašnjenja. Samim tim što ste zainteresovani za Boga za koga tvrdite da ne postoji vi ste: kotroverzna ličnost ili ste došli ovdje da izazovete svađu kojom ćete se energetski hraniti (dakle vampiri), ili iritirajući tuđa mišljenja tražite validno objašnjenje koje bi vas navelo na put vjere. U svakom slučaju mislilm da ste vi bliže vjeri od zadrtih religijskih predatora. Što se tiče pitanja o Božjem savršenstvu, u Svetom pismu stoji: Duhovan sve ispituje i dubine Božije. Po meni pitanje je na mjestu. Metoda kojom hoćete da dođete do istine nije, jer šta vi uopšte radite: pitate druge ko je Bog, gdje je Bog, kakav je Bog itd. Ako vas to toliko interesuje da u ovom užurbanom svijetu imate vremena da mu posvetite niz postova, možda ne bi bilo loše da to sami utvrdite. Tada vam niko ne bi mogao prišiti ljenost kao bolest. Ovako, plašim se da dobar dio izlagača ovog tipa to zaslužuje.