- Poruka
- 4.953
Sad sam čitala neku nebitnu temu koja je otvorena pre nekoliko godina ne bi li se pokušala veštački izmusti neka kvaziobjektivnost al' da ne dubim ode sve u suprotnom smeru.....
Interesuje me da li ste agresivne u PMS-u?
Nekoliko..... etapa..... ranije, ispostavilo se da negiram postojanje PMS-a, a što sam u stvari želela da kažem jeste da mi je malko preko ***** kuknjave u vezi sa njim. Sa ili bez osvrta na to šta nam i da li nam to rade hormoni, svako je povremeno nad*kan, nezavisno od pola.
Polazeći od sebe, imam izbor. Ili ću da imam fizičke simptome (nadutost, tromost, vosok ili nizak pritisak, otekli extremiteti ), ili ću imati strogo psihičke, koji se uglavnom manifestuju kroz izuzetno nizak prag tolerancije.
Kada kažem PMS, a počela sam to je zato što sam to primetila, znači da je PMS nešto poput priznanja "naglo sam reagovala"..... što se u svakom drugom slučaju teško može očekivati od osobe ma kog pola, rase ili da ne nabrajam..... ono što je interesantno, ovakvo jedno "priznanje"... da nije u pitanju tako "raširena, a ženska pojava", bilo bi protumačeno kao vrlo lep gest pa bi se svaka napeta situacija zapravo smirila. Ko je "bio u pravu" sa tim najmanje ima veze, objektivnost ne izostaje, napominjem.
Sad mi recite, zašto se to obično naziva prenemaganjem?
Možda postoje neke žene koje, kada su u PMS-u traže od bliže okoline da im titraju, da im ugađaju, kupuju poklone ili da kuvaju za njih, peru im noge i tako to možda, reko' ima tako nekih žena ali ja još ne videh jednu u toliko privilegovanim momentima.
Uopšte, zanima me šta je to u vezi sa ženama i PMS-om što toliki ljudi tumače kao "privilegiju" i prenemaganje? I da li se prenemažete, ako da... kako? Šta je to što radite ili očekujete od drugih?
Hvala.
Interesuje me da li ste agresivne u PMS-u?
Nekoliko..... etapa..... ranije, ispostavilo se da negiram postojanje PMS-a, a što sam u stvari želela da kažem jeste da mi je malko preko ***** kuknjave u vezi sa njim. Sa ili bez osvrta na to šta nam i da li nam to rade hormoni, svako je povremeno nad*kan, nezavisno od pola.
Polazeći od sebe, imam izbor. Ili ću da imam fizičke simptome (nadutost, tromost, vosok ili nizak pritisak, otekli extremiteti ), ili ću imati strogo psihičke, koji se uglavnom manifestuju kroz izuzetno nizak prag tolerancije.
Kada kažem PMS, a počela sam to je zato što sam to primetila, znači da je PMS nešto poput priznanja "naglo sam reagovala"..... što se u svakom drugom slučaju teško može očekivati od osobe ma kog pola, rase ili da ne nabrajam..... ono što je interesantno, ovakvo jedno "priznanje"... da nije u pitanju tako "raširena, a ženska pojava", bilo bi protumačeno kao vrlo lep gest pa bi se svaka napeta situacija zapravo smirila. Ko je "bio u pravu" sa tim najmanje ima veze, objektivnost ne izostaje, napominjem.
Sad mi recite, zašto se to obično naziva prenemaganjem?
Možda postoje neke žene koje, kada su u PMS-u traže od bliže okoline da im titraju, da im ugađaju, kupuju poklone ili da kuvaju za njih, peru im noge i tako to možda, reko' ima tako nekih žena ali ja još ne videh jednu u toliko privilegovanim momentima.
Uopšte, zanima me šta je to u vezi sa ženama i PMS-om što toliki ljudi tumače kao "privilegiju" i prenemaganje? I da li se prenemažete, ako da... kako? Šta je to što radite ili očekujete od drugih?
Hvala.
Poslednja izmena: