Onda da zakljucim da orgazmicka teorija ne pruza dopunjenje rezervoara...
To je samo samoobmana nezadovoljne osobe da joj zivot bas nije toliko u cabru....
Pretvaranje i polako hod ka stvaranju dve licnosti u jednoj osobi....
To je pre jurnjava za kratkotrajnim trenutkom srece, a iz srece se kasnije generise neko zadovoljstvo i neki , blic elan....
To je upravo ono sto sam hteo da iskljucim iz ove teme i naglasio sam da srecu zanemarite jer ona pruza trenutno , popodnevno turbo punjenje za neku osobu, i povrsno zadovoljstvo i snagu i elan....
To uopste nije ona mirnoca, snaga, volja, vera, energija,ljubav prema zivotu , koja nastaje i traje , traje kao opredeljenje....
Tacno je da imamo i ovakve blic osobe, turbo chargere...Ali kod takvih osoba nemamo nista duhovno ....To je prilicno animalno jednostavna jednacina....napunjen, sit, napojen i funkcionise.......Jedno od toga da fali , zloba, pakost, zavist, destrukcija....
Ja ne pricam ovde o toliko povrsnim osobama...iako su vecina trenutno...
Izvinjavam se prisutnima koji spadaju u ovakve osobe....
Tu je jednacina dovoljno jasna i nema sta da se dodaje....
Mene interesuju oni koji su malo komplikovaniji od ovih "u se , na se i poda se".
O Ljudima koji su karakterno i po ponasanju nezavisni od toga sta su prethodnog dana pojeli ili pojebali....
Bez obzira da li su do toga dosli tako sto su slegli, oguglali, duhovno napredovali, tako vaspitani, u takvoj situaciji....
Pretpostavljam da ti je zaključak tačan. No, da bismo stvorili validan zaključak, moramo i da doživimo iskustvo koje će nam pomoći da ga donesemo.
Pa šta je sreća, Patak, ako nije sve ovo što si gore nabrojao: "mirnoca, snaga, volja, vera, energija,ljubav prema zivotu , koja nastaje i traje , traje kao opredeljenje"?
Na Filozofiji smo puno pričali o tome šta je sreća, a moj stav je bio (i ostao) da je sreća duhovna kategorija, a zadovoljstvo čulna.
Ne postoji "kratkotrajni trenutak sreće"; put ka sreći je mnogo,mnogo duži i naporniji. Ali trenutak zadovoljstva, npr, može, osim što daje iluziju sreće, pokrenuti čitav sistemski lanac reakcija - nade, smirenosti, pa i to oslobađanje i pražnjenje od frustracija, i ko može da tvrdi da to nije dobra osnova za početak spoznaje o sreći?
Zašto seks ("blic" ili "turbo chargerski"
) svrstavaš u istu kategoriju sa zlobom, pakošću i destrukcijom?
Hint: seks je za većinu žena (ne usuđujem se da generalizujem) UVEK u sprezi sa emocijama. I to sam jasno stavila do znanja u prethodnim postovima.
Uostalom, zar ljubav prema životu nije i to kobajagi-jednostavno, simbiotičko spajanje? A ŠTA je onda svrha života? Biti samo duhovan? Voleti platonski? Voleti bez strasti?
Ili se ti i ja uopšte ne razumemo?