Srela si me na forumu pa ako to tera na zakljucak da mi nedostaje socijalnog zivota onda je logicno da nedostaje i tebi jer si i ti ovde. Ja imam odraslu decu, dugogodisnji brak, dovoljna primanja pa samim tim i vremena da se nadjem i ovde i tamo i bilo gde gde zelim.
A sad izbroj do deset, reci sebi da si mlada da nisi svu pamet sveta popila. Sagledaj situaciju realno, pronadji svoje greske, ne razmisljaj sad o njemu vec o sebi, pitaj se od kad je krenulo lose, zasto i kako dalje. Zaboravi lose, koncentrisi se na sutra.
Ti naravno volis tog coveka u suprotnom ne bi te ovako potreslo to sto te ostavio, isto tako plasis se sama podizati dete sto je isto tako normalno jer danas je zivot tezak i u najimucnijim porodicama. Vidi sta je najbolje za tebe i za njega a i za dete.
Pozovi ga. Sednite, razgovarajte. Reci mu otvoreno da znas sta je greska, obecaj da ces se truditi da se ne ponovi, pokusajte ponovo. Ako on stvarno ne zeli nista vise, ako je bas toliko povredjen onda polako i strpljivo s njim. Ako ne vratis sebi muza onda barem obezbedi detetu oca. Dete to zasluzuje.
I ako se pomirite mani se vise svadje. Prihvati da si deo njegovog zivota ali ne ceo njegov zivot. Majka ne moze biti kriva sto je stalno tu kako kazes, stan je njen i on ne moze izbaciti majku, polako i sa njom, takticno, pamecu a ne jezikom.
Ali prvo kreni od sebe?
Vidis da si za par postova ovde privukla osude. Tako se ne nastupa kroz zivot. Razmazenost i kokodakanje ne idu zajedno sa odgovornoscu i sa porodicom. I pamet u glavu, deteta radi.