Misljenja sam da svaka zena u svom zivotu ima svog gospodina Ocaravajuceg,kome bih uvek pozelela da se vrati,barem u mislima samo...Misljenja sam takodje da sam ja od onih zena kojima treba ukinuti gledanje tipicno zenskih filmova,jer tako nesto sto cu vam ispisati recimo da postoji samo u tim limunadicama pravljenim za zene.
Bio je ona ljubav u mom zivotu,koju nikada do njega nisam ni osetila a ni slutila da moze da postoji u meni.Svaki trenutak sa njim bio je neponovljiv...od pogleda,dodira,neznih reci,kreveta...Oboje smo bili nasli svoje srodne duse jedno u drugom.Nase vreme koje smo provodili zajedno bilo je protkano jako lepim i romanticnim trenutcima,u njegovoj brvnari,sa kaminom,uz svece na jednoj planini...i tako svakog vikenda...tri godisnja doba smo bili zajedno...uzivala sam kao nikada u zivotu.Brali smo sumske jagode,borovnice,cistili sneg,potkesivali ruze,kupili opalo lisce...
Sve te lepe trenutke naglo je sasekao,rekavsi mi da je vreme da pocne da sredjuje svoj zivot,da nije spreman da to cini sa mnom,jer imam dete...njegovi najblizi mu to ne bi oprostili.
Danima sam plakala,bilo je strasno,uzasno bolno i depresivno.Pomirio se sa dugogodisnjom svojom devojkom.A ja?Ja sam ostala da ceznem i patim,pronalazeci razloge da oravdam njegov postupak i njega,koji je u mojim ocima bio najbolji covek koga sam srela u zivotu.I opravdala sam ga i opet ga postavila na najuzvisenije mesto u svom zivotu...
Posle predpostavljam pocetnog uskicenja izazvanog pomirenjem sa njom,poceo je da zove,pise...
Kasne nocne poruke u kojima opisuje svoja osecanja prema meni,znate one najtuznije reci sveta sa kojima se moze opisati tuzna nesrecna ljubav.Zakljucak je uglavnom isti-Shvatio sam sta sam imao sa tobom,i paticu za tobom do kraja zivota.
Nudi mi da dodjem da opet provedemo vikend u brvnari,da sve opet bude kao nekada,ali ujutru opet da se vrati njoj..
Boze,ja tek sad kad sam ovo napisala,mislim da sam i sama shvatila odgovor.
Ali sta da radim kad mi je od njega i bol u dusi drag?Kada mi znaci jos uvek toliko da bih mu sve oprostila,i da me gazi...
Ne mogu da se oduprem tom osecaju da budem sa njim,pa cak i u svojstvu ljubavnice...Ne mogu da se oduprem tom osecaju da ponovo uzivam u nasim pricama,pogledima,NJEMU...
Mora da prestane,zelim da ja budem ta koja ce reci-E sad je dosta!!Ali kako?!
Bio je ona ljubav u mom zivotu,koju nikada do njega nisam ni osetila a ni slutila da moze da postoji u meni.Svaki trenutak sa njim bio je neponovljiv...od pogleda,dodira,neznih reci,kreveta...Oboje smo bili nasli svoje srodne duse jedno u drugom.Nase vreme koje smo provodili zajedno bilo je protkano jako lepim i romanticnim trenutcima,u njegovoj brvnari,sa kaminom,uz svece na jednoj planini...i tako svakog vikenda...tri godisnja doba smo bili zajedno...uzivala sam kao nikada u zivotu.Brali smo sumske jagode,borovnice,cistili sneg,potkesivali ruze,kupili opalo lisce...
Sve te lepe trenutke naglo je sasekao,rekavsi mi da je vreme da pocne da sredjuje svoj zivot,da nije spreman da to cini sa mnom,jer imam dete...njegovi najblizi mu to ne bi oprostili.
Danima sam plakala,bilo je strasno,uzasno bolno i depresivno.Pomirio se sa dugogodisnjom svojom devojkom.A ja?Ja sam ostala da ceznem i patim,pronalazeci razloge da oravdam njegov postupak i njega,koji je u mojim ocima bio najbolji covek koga sam srela u zivotu.I opravdala sam ga i opet ga postavila na najuzvisenije mesto u svom zivotu...
Posle predpostavljam pocetnog uskicenja izazvanog pomirenjem sa njom,poceo je da zove,pise...
Kasne nocne poruke u kojima opisuje svoja osecanja prema meni,znate one najtuznije reci sveta sa kojima se moze opisati tuzna nesrecna ljubav.Zakljucak je uglavnom isti-Shvatio sam sta sam imao sa tobom,i paticu za tobom do kraja zivota.
Nudi mi da dodjem da opet provedemo vikend u brvnari,da sve opet bude kao nekada,ali ujutru opet da se vrati njoj..
Boze,ja tek sad kad sam ovo napisala,mislim da sam i sama shvatila odgovor.
Ali sta da radim kad mi je od njega i bol u dusi drag?Kada mi znaci jos uvek toliko da bih mu sve oprostila,i da me gazi...
Ne mogu da se oduprem tom osecaju da budem sa njim,pa cak i u svojstvu ljubavnice...Ne mogu da se oduprem tom osecaju da ponovo uzivam u nasim pricama,pogledima,NJEMU...
Mora da prestane,zelim da ja budem ta koja ce reci-E sad je dosta!!Ali kako?!