SAMOUBISTVO

hm, ubiti se bi znacilo odreci se koristenja svoje slobodne volje, jeli tako? Bukvalno to bi znacilo? Pa ti onda razmisli koliko tu FALI logike... i koliko je to glupo... i znzam znam, i meni takve ideje padnu na pamet neki put kad sam tuzan il nervozan il nesto tako:D
 
Da, slobodna je volja. Ali to je dobra stvar jer tu ubijes amerikance, a kad ubijes sam sebe a ne ubijes bar 100 amerikanaca sa tim cinom, onda je to greska, jer tad ubijas srbe (sebe). Kosovo je srce srbije, ziveli!
 
mislio sam na ekstremne situacije..kao kamikaze..to je slobodna volja,zar ne?

Kod Kamikaza je to bilo žrtvovanje svog života za opšte dobro nacije, shodno njihovom mentalitetu i moralnim normama, pa se ne bi moglo posmatrati kao samoubistvo iako su, naravno, znali da će poginuti. Oni prosto nisu imali tehnologiju kojom bi parirali svojim neprjateljima, pa su to smatrali jedinim načinom da sigurno pogode cilj.
 
Да, самоубиство је чин деструкције. Окренут је ка себи, али како ниједан човек није изоловано острво у океану, та деструкција је неминовно уперена и на његову околину!

A osim toga, suprotan je najjačem nagonu, nagonu za samoodržanjem, pa se postavlja pitanje da li je u pitanju zdrava psiha bar u tom trenutku.
 
Postoje mnogi koji svisoka samoubistvo nazivaju kukavičlukom... neka prvo pokušaju pa onda neka govore.


Да ли је довољно смао да покушају, или и да успеју у самоубиству, да би имали право да говоре о њему?
:lol:

Мислим, најкомпетентнији за разговор о самоубисту су они који успели, зар не? Само је мало незгодно ступити у контакт са њима....:mrgreen:
 
Да ли је довољно смао да покушају, или и да успеју у самоубиству, да би имали право да говоре о њему?
:lol:

Мислим, најкомпетентнији за разговор о самоубисту су они који успели, зар не? Само је мало незгодно ступити у контакт са њима....:mrgreen:

Ja ipak smatram da je i za sam pokušaj samoubistva potrebna ogromna količina hrabrosti tako da su i oni koji su to pokušali dovoljno kompetentni da pričaju o tom.
 
Ja ipak smatram da je i za sam pokušaj samoubistva potrebna ogromna količina hrabrosti tako da su i oni koji su to pokušali dovoljno kompetentni da pričaju o tom.


Хехе...''неуспели покушај''? ''Оћу да се убијем ,ал да останем жив!'' :lol:
Види, један мој друг је више пута покушавао да пререже вене, али их није резао дубоко ни на правом месту да му се ''после не би видео ожиљак''....(то је нехотице једном рекао, не слутећи да је тиме у ствари открио да и није имао заиста и одлучну намеру да се убије ;)).

Зашто мислиш да, рецимо, они који су озбиљно размишљали о томе нису компетентни, а они који су ''покушали'' (неуспело) по ди фолту јесу компетентни?
Зашто мислиш да нису компетентни људи који су преживели самоубиство неке драге и блиске особе?

Додуше, мислим да су најкомпетентнији ипак психолози и психијатри.
 
Хехе...''неуспели покушај''? ''Оћу да се убијем ,ал да останем жив!'' :lol:
Види, један мој друг је више пута покушавао да пререже вене, али их није резао дубоко ни на правом месту да му се ''после не би видео ожиљак''....(то је нехотице једном рекао, не слутећи да је тиме у ствари открио да и није имао заиста и одлучну намеру да се убије ;)).

Зашто мислиш да, рецимо, они који су озбиљно размишљали о томе нису компетентни, а они који су ''покушали'' (неуспело) по ди фолту јесу компетентни?
Зашто мислиш да нису компетентни људи који су преживели самоубиство неке драге и блиске особе?

Додуше, мислим да су најкомпетентнији ипак психолози и психијатри.

Ja ipak mislim da je neko ko je pokušao da se ubije najkompetentniji, osobe kojima se neko ubio mogu samo da nagađaju šta je bio razlog tog čina osobe koja se ubila. Činjenica je da ima i onih koji foliraju i tako pokušavaju da privuku pažnju na sebe oni definitivno nisu kompetentni da pričaju o samoubistvu jer ne samo da nemaju hrabrosti da to urade nego samim tim činom pokazuju svoj kukavičluk od gubitka voljene osobe, mada ja nisam nailazio na takve slučajeve...
 
Добро, особе које су покушале, то могу да причају из СВОГ искуства и из тачке гледишта самоубице. Међутим, као што рекох, самоубиство није проблем само те особе, оно неминовно утиче и на животе људи из околине....а ти људи су итекако компетентни да из СВОГ аспекта дају виђење тог чина.

Није потребно покушати самоубиство да би се имало мишљење о истом!!!
 
Добро, особе које су покушале, то могу да причају из СВОГ искуства и из тачке гледишта самоубице. Међутим, као што рекох, самоубиство није проблем само те особе, оно неминовно утиче и на животе људи из околине....а ти људи су итекако компетентни да из СВОГ аспекта дају виђење тог чина.

Није потребно покушати самоубиство да би се имало мишљење о истом!!!

Tako nešto i nisam tvrdio, svako ima pravo na svoje mišljenje ali niko ama baš niko ne može da zna zašto je neko izvršio samoubistvo. Naravno da utiče na živote drugih i daće oni imati stav o tome ali ne znači da će biti u pravu, a i najčešće su krivci baš ti ljudi iz bliže okoline jer svojim stavom utiču na potencijalnog samoubicu i skoro nikad ne urade nešto da to spreče.
 
Pa ni ja ga ne smatram kao nekog koga terba ceniti ali ipak ga treba izvesti iz to stanja depresije koje doprinosi samoubistvu. Svako živo biće zaslužuje da živi pa makar to bio i potencijalni samoubica.

Tako nešto i nisam tvrdio, svako ima pravo na svoje mišljenje ali niko ama baš niko ne može da zna zašto je neko izvršio samoubistvo. Naravno da utiče na živote drugih i daće oni imati stav o tome ali ne znači da će biti u pravu, a i najčešće su krivci baš ti ljudi iz bliže okoline jer svojim stavom utiču na potencijalnog samoubicu i skoro nikad ne urade nešto da to spreče.

cak ni psihijatar ne moze da zaustavi samoubicu osim da ga veze za krevet i drzi 0/24 na sedativima
ako osoba nema tu snagu u sebi da se sama izbori,
drugi mogu samo da odgode neizbjezno
a onda je najlakse kriviti okolinu

pogurati nekog je vec moguce, ali nista vise od toga, sve je na osobi
 
Tako nešto i nisam tvrdio, svako ima pravo na svoje mišljenje ali niko ama baš niko ne može da zna zašto je neko izvršio samoubistvo. Naravno da utiče na živote drugih i daće oni imati stav o tome ali ne znači da će biti u pravu, a i najčešće su krivci baš ti ljudi iz bliže okoline jer svojim stavom utiču na potencijalnog samoubicu i skoro nikad ne urade nešto da to spreče.


Види, не говорим о томе ЗАШТО је неко извршио самоубиство. Говорим о ономе што си рекао да ''неки људи 'с висока' осуђују самоубиство, а да немају никакво право да говоре о томе јер га нису покушали''!
Кажем да они људи чије је животе уништило самоубиство најближе особе - још како су ''у праву'' када доносе свој став о самоубиству и када исказују свој доживљај те појаве. Самоубиство, рекох, није изолован чин једног појединца, оно утиче и погађа и околину, значи и они сносе последице тога. И ти људи имају право и да ''с висока'' осуђују самоубиство, имају право да буду бесни и огорчени.

Ово о кривици околине је, да се изразим мало грубо - безобразлук! Наиме, слажем се да околина може да допринесе да се та особа извуче из своје депресије и да се спасе, али кривити најближе зато што је нека друга одрасла особа направила избор какав је направила - то је омаловажавање саме те особе. Мајку му, одрасли људи су одговорни за себе, не можеш кривити неког другог зашто што си ТИ одлучио да урадиш то и то.
Наравно, не говорим овде о ситуацијама када ћерка изврши самоубиство јер ју је отац силовао - ту јесте неко други крив. Говорим о томе да околина, значи најближи, они који те воле и желе да ти помогну, а ипак то не успеју јер не знају како, јер не успевају на прави начин, јер једноставно немају ту моћ ни могућности, ни стручно знање, јер нису свесни шта се дешава...не могу бити КРИВИ за то што је неко одабрао то што је одабрао.

Да, људи који те воле могу да помогну (некад много, некад нимало), али не могу бити КРИВИ!

Мало ми је незрело - самоубица каже:''ЈА сам господар свог тела и свог живота, ЈА одлучујем шта ћу са њим'', а онда каже:''ВИ сте криви што ме нисте задржали и спасли''! Да није мало контрадикторно?

Или преузимаш одговорност или не?!
 
znam da ne treba da pisem al moram... suicid. jedini izlaz iz problema za neke, greh za druge. za prve totalna nepoznanica sta ce biti posle cina ako ne uspe iz prve, za druge totalna nepoznanica dubine problema zbog koga se prvi na to odlucuje... prvi radeci to s predumisljajem, a neki put i bez, pod motivom cilj opravdava sredstvo koje moze biti konopac, zilet, pistolj ili let u prazno.... drugi kritikuju taj cin iskljucivo s predumisljajem sa pozicije svetokanonskih nazora crkvenih dogmi ili josh gore brige za dushu onog prvog bez da znaju gde je njihova uopshte... jer ko ima prava od nas da daje savete drugome da li sme ili ne sme da uradi neshto tako... ko od nas mozhe ili sme da sprechi drugoga da figurativno digne ruku na sebe... ako ne uradi tad, mozda ce uraditi kasnije sa tezim polsedicama po okolinu.... jesmo li mi bogovi da sprecavamo tok koji je neko drugi odredio svakome od nas? svako od nas je posmatrach tudje sudbine....najtragichije od svega je da ako su to sudbine ljudi, nashih blizhnjih, koje su indirektno reperkusirale na taj chin nashim neshvatanjem stanja njihove svesti gde smo mi mozda nesebicno pomogli da se odluche na takvu stvar... tema je vishe nego opskurna kao i ovo moje "razmisljanje", zato laku noc i sanjajte neshto lepo a ne ovo... npr. paju patka i sestrice kako piknikuju u shumici punoj sharenog cveca...
 
Ne, nemamo prava da budemo bogovi, jer i nismo bogovi, već samo ljudi.
Ljudi, sa svim svojim slabostima.
Uvek je vrlo teško raspravljati o nečijem pravu na smrt. Sloboda podrazumeva i tu vrstu slobode izbora: da li će neko - pod uslovom da je psihički zdrav - rešiti da sebi okonča život, jer, iz nekog razloga, više ne vidi svoju svrhu.
Dobrovoljna, samoinicijativna eutanazija fizički zdravog čoveka znači da je on prestao da voli život. Zapravo, prestao je da voli sebe. Utrnuo je čak i na patnju, jer je propatio hiljadu puta, i zaključio da nije dostojan ni patnje… zato što patnja nije donela nikakvo rešenje, nikakve zaključke, promene, ništa… ništa ni bolje, ni gore nego što je bilo. Život je postao ravna linija.
Jedan moj prijatelj je davno, pre dosta godina, izvršio samoubistvo. Imao je vrlo težak život i nikako nije uspevao da se iskobelja iz vrtloga.
Predao se. Pucao je sebi u glavu.
Pričao je da će to učiniti, i niko ga nije ozbiljno shvatao. Ljudi, valjda, misle da je ona narodna priča o čobaninu, koji dva puta diže lažnu uzbunu o vuku koga nema, pa se na kraju vuk ipak pojavi – parabola… neka ukupna životna “istina”, i, kad usamljenik vrisne u očajanju pred spoznajom da mu je muka od življenja, koriste jedinstveni obrazac ignorancije ili, čak, podsmeha. Jednom rečju - dokrajče ga. Dotuku ga prezrivim osmehom, rečju, pogledom.

Moj prijatelj mi nedostaje već skoro 15 godina. :-(

A voleo je ovu pesmu, samo što je, izgleda, bio zaboravio da je sluša onoliko često, koliko je njegovoj duši bilo potrebno:

What a wonderful world, Luis Armstrong

I see trees of green........ red roses too
I see them bloom..... for me and for you
And I think to myself.... what a wonderful world.

I see skies of blue..... clouds of white
Bright blessed days....dark sacred nights
And I think to myself .....what a wonderful world.

The colors of a rainbow.....so pretty ..in the sky
Are also on the faces.....of people ..going by
I see friends shaking hands.....sayin.. how do you do
Theyre really sayin......i love you.

I hear babies cry...... I watch them grow
Theyll learn much more.....than Ill never know
And I think to myself .....what a wonderful world

The colors of a rainbow.....so pretty ..in the sky
Are there on the faces.....of people ..going by
I see friends shaking hands.....sayin.. how do you do
Theyre really sayin...*spoken*(I ....love....you).

I hear babies cry...... I watch them grow
(you know their gonna learn
A whole lot more than Ill never know)
And I think to myself .....what a wonderful world
Yes I think to myself .......what a wonderful world.

 
Види, не говорим о томе ЗАШТО је неко извршио самоубиство. Говорим о ономе што си рекао да ''неки људи 'с висока' осуђују самоубиство, а да немају никакво право да говоре о томе јер га нису покушали''!
Кажем да они људи чије је животе уништило самоубиство најближе особе - још како су ''у праву'' када доносе свој став о самоубиству и када исказују свој доживљај те појаве. Самоубиство, рекох, није изолован чин једног појединца, оно утиче и погађа и околину, значи и они сносе последице тога. И ти људи имају право и да ''с висока'' осуђују самоубиство, имају право да буду бесни и огорчени.

Ово о кривици околине је, да се изразим мало грубо - безобразлук! Наиме, слажем се да околина може да допринесе да се та особа извуче из своје депресије и да се спасе, али кривити најближе зато што је нека друга одрасла особа направила избор какав је направила - то је омаловажавање саме те особе. Мајку му, одрасли људи су одговорни за себе, не можеш кривити неког другог зашто што си ТИ одлучио да урадиш то и то.
Наравно, не говорим овде о ситуацијама када ћерка изврши самоубиство јер ју је отац силовао - ту јесте неко други крив. Говорим о томе да околина, значи најближи, они који те воле и желе да ти помогну, а ипак то не успеју јер не знају како, јер не успевају на прави начин, јер једноставно немају ту моћ ни могућности, ни стручно знање, јер нису свесни шта се дешава...не могу бити КРИВИ за то што је неко одабрао то што је одабрао.

Да, људи који те воле могу да помогну (некад много, некад нимало), али не могу бити КРИВИ!

Мало ми је незрело - самоубица каже:''ЈА сам господар свог тела и свог живота, ЈА одлучујем шта ћу са њим'', а онда каже:''ВИ сте криви што ме нисте задржали и спасли''! Да није мало контрадикторно?

Или преузимаш одговорност или не?!

Apsolutno tako...slicno sam napisala samo mnoooogo krace...:)
 

Back
Top