Lepota kao kriterijum

gost 79626

Iskusan
Poruka
5.869
Da li se prijatnije osecate u drustvu lepih ljudi, nego onih manje lepih?
Da li mozda nenamerno vrsimo takvu selekciju prijatelja, jer nem necije lice nije prijatno za gledanje?

Okrenula sam se oko sebe i videla da sam imala samo jednu manje lepu drugaricu, ali samo spolja. Kao osoba je bila divna.
Imam jednu koju jako volim, a dugo sam pokusavala da je promenim. Ali njoj se desavaju neverovatne stvari, kao Mister Binu:lol: Tako joj se desi da na putu do posla hemijska ispusti mastilo, torba propusti i ona ceo dan provede u mastiljavim pantalonama...
Imate li neki stav o izgledu vasih prijatelja, ili vam je to zaista nebitno, kako bi mozda trebalo da bude?:):)
P.S. Neko rece ".. uvek je lako prezirati kao zapushtene zhene :I":-?
Da li je to tako?
 
Pa kao i medju ljubavnicima, tako i medju prijateljima mora da postoji neka hemija. Nisam ja birala prijatelje, niti oni mene - pronalazili smo se ponekad na putevima istih mišljenja, u notama muzike koju volimo, u razumevanju nekih samo nama znanih dubina.

Šta znam .... moje drugarice su i lepe i ružne .... i mršave i debele .... i karakterne i fufice .... ali su moje - i ja ih prihvatam onakve kakve jesu, ljubomorno čuvajući ono što je medju nama.
 
Koliko je to povrsno od nas da zaobilazimo, recimo neuredne, zapustene, zene, na primer?
Da li spoljasnjost zaista govori o osobi, pa nam takav izgled moze reci i lose strane potencijalnog prijatelja?
Kako se slazu zapravo dve osobe potpuno razlicite spoljasnjosti? Da li bi vam smetalo da izadjete sa apa-drapa drugaricom u grad?:)
Da li se sme drugarici reci da joj je novi modni pokusaj katastrofa?
Ili je to duznost prave drugarice, da kaze uvek sta misli?
Ko sme?:)
 
Pa nije dužnost reći šta misliš ... to je odlika karaktera ... S tim što ne znači da je tvoje mišljenje ispravno.

O tome da li je neko zapušten ili ne (sada samo govorim higijenski) može mnogo toga da nam kaže o njegovom karakteru, ali i ta zapuštenost možda ima neku podlogu koja bi objasnila mnogo toga.

Ja volim kada je moja drugarica po nečemu autentična ..... način njenog oblačenja me nikada nije interesovao. Mogu samo da joj kažem da li mi se nešto dopada ili ne. U većini slučajeva moje drugarice i ja ne ličimo uopšte.
 
pazi razlicito su ruznoca,zapustenost i apa-drapa (ustvari ovo poslednje zavisi sta podrazumevas pod tim).

ruzna osoba je ruzna i to je to,ali to tesko kad da moze bilo sta da kase o nekome osim ako eventualno ista nije iskompleksirana jer nije bas lepotica.inace,imam i manje lepe drugarice,tako da po tom kriterijumu ne biram.

sto se zapustenosti tice - to vec moze da govori o nekome - ako je zena prljava,konstantno ima masnu kosu,smrde joj noge i zubi,ima zapustenu kozu itd - pa rekla bih da to govori dosta o karakteru.i nikad ne bih zaposlila zapustenu osobu - jer je ta popustljiva prema sebi,ne moze sebe da iskontrolise i stavi u red,a kako ce tek druge?imam jedu poznanicu ne bas drugarcu ali vidjam je tu i tamo.ona je zapustena i nesvesna sebe.i rekla sam joj neke stvari i ona kao dobro,ali ih jednostavno ne prihvata.i dalje je zapustena.sa takvim osobama jednostavno ne mogu intenzivnije da se druzim,jer ne volim kad je neko potpuno lisen samokritike i samokontrole.

apa drapa?to je meni vise stil.licno vise mi smeta kada idem sa drugaricom koja je ko da ide na maskembal nasminkana,napirlitana i prekindjurena nego sa nekim ko je apa drapa ( opet ne znam sta mislis pod ovim).
 
Mislim da ni podsvesno ne biram prijatelje prema (opsteprihvacenim) kriterijumima lepote. Npr. ljudi koji (lepi ili ne) ostave negativan prvi utisak na mene, mozda bas zbog neke kombinacije izgleda i mimike, nacina na koji se izrazavaju, ali ne i sustine onoga sto govore, na kraju mogu postati dobri prijatelji. Vreme ucini svoje i odradi selekciju, prema svim drugim kriterijumima, tako da taj neki prvi utisak, hemija i fizicki izgled ne mogu dugo da odrze prijateljstvo ako nema nekih dubljih veza...

Ali, iako sam dugo mislila da su standardi lepog nametnuti od strane drustva, sredine, zapanjila sam se gledajuci one bbc serijale. Mozda znate o cemu govorim: bebe su testirane kako reaguju na fotografije razlicitih ljudi...i verovali ili ne cak i male bebe su preferirale lepe ljude (simetricne, harmonicne crte lica), prilazile pre fotki lepog nego ruznog, plakale na ruzne i tako...ispade da je nase shvatanje lepog malo dublje usadjeno, a ne nauceno...

A sto se tice toga da li su mi priatelji lepi? Koliko god ja tu neobjektivna bila i tvrdila da su mi svi lepi na svoj nacin, moram priznati da sam sa drugaricom dosla do jednog zakljcka: lepi su kada su zadovoljni i ispunjeni, kada rade na sebi i svome zivotu, ta energija je prosto fizicki vidljiva...a iako ja to pomalo odbijam da priznam, neki su bas propali fizicki, poruzneli u licu, vidi se da tu nesto ne stima...kao slika Dorijana Greja. Nazalost.
 
Pa kao i medju ljubavnicima, tako i medju prijateljima mora da postoji neka hemija. Nisam ja birala prijatelje, niti oni mene - pronalazili smo se ponekad na putevima istih mišljenja, u notama muzike koju volimo, u razumevanju nekih samo nama znanih dubina.

Šta znam .... moje drugarice su i lepe i ružne .... i mršave i debele .... i karakterne i fufice .... ali su moje - i ja ih prihvatam onakve kakve jesu, ljubomorno čuvajući ono što je medju nama.

e, baš tako.
hm, čini mi se da nije prvi put da citiram Natašu...
 
i dodala bih da, po mom mišljenju, svaki od naših prijatelja zadovoljava neku našu potrebu, koliko je ona laka za uočiti ili ne, to je druga stvar, ali, hoću da kažem da iako neki ljudi mogu nekom posmatraču sa strane delovati kao ne baš reprezentativni, oni imaju neki kvalitet pomoću kojeg zadovoljavaju neku našu potrebu...
tako da bi zaključak bio da mnogo više kriterijuma od same lepote ima ulogu u biranju prijatelja.
 
Слажем се са Баншином поделом. Ружноћа ми не смета толико, осим ако није одраз карактера (а често јесте), али запуштеност не подносим. И смета ми до те мере да почињем да се удаљавам од запуштених људи, чак и ако смо пре били блиски (док се нису запустили).

Превише ми је битна форма, генерално, не само кад је изглед у питању, да бих могла да се сложим са људима којима то није битно.
 
mam jedu poznanicu ne bas drugarcu ali vidjam je tu i tamo.ona je zapustena i nesvesna sebe.i rekla sam joj neke stvari i ona kao dobro,ali ih jednostavno ne prihvata.i dalje je zapustena.sa takvim osobama jednostavno ne mogu intenzivnije da se druzim,jer ne volim kad je neko potpuno lisen samokritike i samokontrole.
Da, na to sam mislila. Ipak izgled govori o toj osobi. Makar govori da joj nije vazno kako izgleda.

apa drapa?to je meni vise stil.licno vise mi smeta kada idem sa drugaricom koja je ko da ide na maskembal nasminkana,napirlitana i prekindjurena nego sa nekim ko je apa drapa ( opet ne znam sta mislis pod ovim).

Bas tako, mislila sam na to kad se dvema drugaricama stilovi potpuno razlikuju. Jedna je glamurozna, druga panker:) Ili slicno... Koliko one mogu da se slazu i da ne potcenjuju jedna drugu zbog izgleda? Mozda nisam dobar primer navela, ali mislim na dva opozitna stila, koji se ne trpe...
 
Koliko je to povrsno od nas da zaobilazimo, recimo neuredne, zapustene, zene, na primer?
Da li spoljasnjost zaista govori o osobi, pa nam takav izgled moze reci i lose strane potencijalnog prijatelja?

spoljasnjost govori ako znas ispravno da je tumacis. ja bih se slozila sa banshee da je razlicito neuredno od zapustenog od apa drapa... dobar deo mojih drugarica je sto ja kazem skockano, sredjeno, ma cice bre :)...e za njih sam ja apa drapa... a moje apa drapa je malo i stav vise nego stil. ako meni ne smeta neko skockan, zasto bi ja smetala njima...

Da li se sme drugarici reci da joj je novi modni pokusaj katastrofa?

reci ali jednom i to dobro preispitaj svoj stav...nije za svakoga isto sta je "stajling" katastrofa. mene citav zivot ljudi guse pokusavajuci na lep i jaako iritantan nacin da objasne kako su mi siske smesne i prekratke, da sam mnooogo lepsa kada se nasminkam, da su mi carape :roll: i da spajam za njih ne spojive stvari...a te ljude znam 10 i vise godina, neke i citav zivot. prosto ne mogu da verujm da jednostavno ne mogu da prihvate te stvari (koje se btw ne menjaju), oni su svi ubedjeni da ce me opametiti jednog dana. e to je:mad: za njih je ne shvatljivo da nemamo isti kriterijum lepog...
 
i verovali ili ne cak i male bebe su preferirale lepe ljude (simetricne, harmonicne crte lica), prilazile pre fotki lepog nego ruznog, plakale na ruzne i tako...ispade da je nase shvatanje lepog malo dublje usadjeno, a ne nauceno...
Bas zanimljivo:)
Kad razmislim, nije mi bitan izgled, ali ipak mi ne prijaju osobe upadljivo neprivlacne, ili zastrasujuceg izgleda...
I tako dolazim do dileme o tome koliko smo povrsni... Ili je malo takvog rasudjivanja normalno...
 
sto se zapustenosti tice - to vec moze da govori o nekome - ako je zena prljava,konstantno ima masnu kosu,smrde joj noge i zubi,ima zapustenu kozu itd - pa rekla bih da to govori dosta o karakteru.i nikad ne bih zaposlila zapustenu osobu - jer je ta popustljiva prema sebi,ne moze sebe da iskontrolise i stavi u red,a kako ce tek druge?imam jedu poznanicu ne bas drugarcu ali vidjam je tu i tamo.ona je zapustena i nesvesna sebe.i rekla sam joj neke stvari i ona kao dobro,ali ih jednostavno ne prihvata.i dalje je zapustena.sa takvim osobama jednostavno ne mogu intenzivnije da se druzim,jer ne volim kad je neko potpuno lisen samokritike i samokontrole.
Radi se o NEDOSTATKU SAMOPOSTOVANJA. Prijatelji su ljudi koje volimo i koje cenimo kao ljude. Neko ko sebe smatra krpom ima i citav niz drugih osobina koje idu u kompletu, i bez obzira sto ta osoba moze biti dobar covek, ne inspirise ni na sta, pa ni na prijateljstvo, naprotiv!
 
Bas tako, mislila sam na to kad se dvema drugaricama stilovi potpuno razlikuju. Jedna je glamurozna, druga panker:) Ili slicno... Koliko one mogu da se slazu i da ne potcenjuju jedna drugu zbog izgleda? Mozda nisam dobar primer navela, ali mislim na dva opozitna stila, koji se ne trpe...

ja sam bila u takvim "tandemima", i sa jedne i sa druge strane, i sasvim smo se lepo upotpunjavale. naime, radilo se o osobama koje su prolazile kroz različite faze, otkrivale se, razvijale, i bilo mi je interesantno, jer sam i ja osoba koja voli da se isprobava, razvija, otkriva sebe... jednostavno, raznolikost mi je uvek bila nekako privlačna, pa i kod prijatelja
 
Da li se prijatnije osecate u drustvu lepih ljudi, nego onih manje lepih?
prijatniej se osecam u drustvu prijatnih ljudi.
lepota sa tim nema nikakve veze, a zapustenost je nesto drugo - zapustenost povezujem sa higijenom i zdravljem i ume da mi bude odbojna. :roll:

bicu vrlo konretna - zapusteni zubi, kosa, cipele - osoba koja mi ne deluje cisto - izaziva mi blagu do jake odvratnosti. ******, fasista sam po nekim pitanjima
 
oni imaju neki kvalitet pomoću kojeg zadovoljavaju neku našu potrebu...
tako da bi zaključak bio da mnogo više kriterijuma od same lepote ima ulogu u biranju prijatelja.
Naravno da unutrasnja lepota igra vaznu ulogu:)
I da nije glavni kriterijum lepota:) Ali zamisli da je u pitanju prijateljica sa kojom si stalno, svugde idete zajedno...Da li njen izgled mora da ti bude ber malo privlacan? Ili ne sme da smeta cak ni kad ima upadljivu fizicku manu??
 
Sto se tice necije lepote ili ruznoce, to primecujem samo kod ljudi koje ne poznajem i o kojima znam samo kako izgledaju, a kada je rec o ljudima sa kojima komuniciram gubim taj osecaj da li su lepi ili ruzni. Niti o tome mislim, niti se time bavim.

Kakav mi je utisak o nekome mnogo zavisi od njegovog karaktera, a nemojte molim vas da zaboravimo CHARME ;)
 
Bas tako, mislila sam na to kad se dvema drugaricama stilovi potpuno razlikuju. Jedna je glamurozna, druga panker:) Ili slicno... Koliko one mogu da se slazu i da ne potcenjuju jedna drugu zbog izgleda? Mozda nisam dobar primer navela, ali mislim na dva opozitna stila, koji se ne trpe...
imam takav slucaj
ja sam apa drapa aj da kazemo,tj oblacim se tako sto bi neko nazvao apa drapa i moja dugogodisnja drugarica koja je prava damica.
ona meni tu i tamo prebaci nesto ( mene licno ne zanima ja se osecam komotno u svojoj kozi) ja njoj jedino kad me pita a kako ti se svidja to i to ( a cesto me to nazalost pita) i onda dam diplomatski odgovor da nije to ono sto bih ja nosila jer ne ide uz mene :lol:
ne smeta mi inace osim ako ne insistira da se izlazi na neka fensi mesta gde moras da se picnes iz prostog ralozga da bi te pustili.a ja to ne radim.realno i nemam cime da radim,kad bolje razmislim.a i da imam necu.
ali ok,ne izmazimo toliko zajedno tako da nije strasno druzimo se zbog drugih stvari...
 
hm, pa, ne očekujem od drugarice da me privlači, ako se radi samo o stilu, ne vidim šta je tu problem. a što se tiče osoba koje imaju upadljivu fizičku manu - to je mnogo drugačije od toga da neko ima veliki nos, debeo je, ima ružnu frizuru, drugačije se oblači,... i mislim da to ne treba trpati u isti koš. jednostavno, htela ne htela, prema osobi koja ima stvarni fizički nedostatak bih se postavila drugačije nego prema osobi koja je "sasvim normalna" (namerno stavljeni navodnici!) - verovatno previše povlađivački.
 
Bas tako, mislila sam na to kad se dvema drugaricama stilovi potpuno razlikuju. Jedna je glamurozna, druga panker:) Ili slicno... Koliko one mogu da se slazu i da ne potcenjuju jedna drugu zbog izgleda? Mozda nisam dobar primer navela, ali mislim na dva opozitna stila, koji se ne trpe...

ne znam,kontam da ako se radi o super drugarici, mocicu da joj kazem svoje misljenje o njenom stilu,kao i ona meni...smejacemo se i medjusobno prozivati,sve u pozitivnom kontekstu naravno...trudim se da takav odnos gradim sa prijateljima...
 
Znate kako nam je bitno da imamo nesto zajednicko sa prijateljima...makar da volimo istu muziku, nebitno, da imamo nesto slicno. Da li onda to ima veze i sa vaznoscu estetike. Nekim ljudima je to potpuno nebitno, dok su drugi estete u svakom segmentu zivota.
Kad je pokazem jednoj drugarici neke stvari koje se meni svidjaju, ona se nasmesi (znam da se njoj to ne bi dopalo:) ).
Kad mi ona prica kako je mama smara da kupi jos jedne pantalone, posto nosi maltene dva para i zimi i leti, jer joj je smaranje da kupuje, ne treba joj odeca i slicno, ja se takodje nasmesim i prihvatam je tako.
Ali tesko da bismo izlazile zajedno... Dok ja zelim da vidim razlicita mesta, diskoteke, pabove, mlecne restorane, sa razlictitm dress-codovima, ona ne zeli da se obuce drugacije.
Razumete sta zelim da kazem?:) Nisu mi primeri bas najbolji.
Imam i drugu drugaricu za koju sam ja neelegantna, kao za mene ona prva :D

A pogledajte na primer tinejdzere. Gotovo uvek su slicno obuceni oni koji se druze.
Znaci li to da se oni druze vise po grupama sa istim estetskim kriterijumima?
 
dam diplomatski odgovor da nije to ono sto bih ja nosila jer ne ide uz mene
ne smeta mi inace osim ako ne insistira da se izlazi na neka fensi mesta gde moras da se picnes iz prostog ralozga da bi te pustili.a ja to ne radim.realno i nemam cime da radim,kad bolje razmislim.a i da imam necu.
ali ok,ne izmazimo toliko zajedno tako da nije strasno druzimo se zbog drugih stvari...
I ja imam takvu sitaciju sa drugaricama sa kojima se ne slazem po pitanju estetike :)
Samo sto sam ja u sredini, jer imam one koje smatraju da sam ja doterana i one koje smatraju da sam previse opusteno obucena.
 
Da li njen izgled mora da ti bude ber malo privlacan? Ili ne sme da smeta cak ni kad ima upadljivu fizicku manu??

ne bi smetalo ni kad bi imala upadljivu fizicku manu, barem tako mislim teorijski... a sta bi bila upadljiva fizicka mana?

e sada cu sama sebi da ukocim u usta: setila sam se da mi je smetalo onako estetski, to sto jedna drugarica nije depilirala brkove :) a imala je bas brke. jeste da smo tada bile vise poznanice i imala sam puno predrasuda sto se nje tice( vreme je pokazalo suprotno), sada ne bih primetila ni da ih pusti ponovo:):) moze i rogove da ugradi sto se mene tice...
 

Slične teme


Back
Top