Nesrećna:
U bezizlaznoj sam situaciji.Bez roditelja,prijatelja, rodbine. Dvadeset šest mi je godina, završila sam fakultet i nezaposlena sam. U vezi sam četiri godine sa čovekom četrnaest godina starijim.Živimo zajedno,on je dobar i neiskvaren, ali slab.Pijemo - oboje.Potrebna mi je podrška, toplina,ljubav,ali je nemam.On se očajnički drži za mene i kad god sam tužna donosi mi pivo.Govori da me voli više nego sebe...Najgore je što sam shvatila da ne bih bila sa njim da imam nekog drugog u životu.I prezirem sebe zbog toga. Jako.Prezirem sebe što se nisam bolje držala kada je mama, moja divna mama umrla. Što sam se povukla u sebe očajavajući u tuzi i besu i tako pogubila sve prijatelje i samopouzdanje i samopoštovanje.Tražim posao, ali bezuspešno. Dok sam spremala ispite bilo mi je lakše. Bilo je neke radosti i nade kad bih položila ispit.Sada ništa.Bez posla sam, bez para sa čovekom koji to neće zloupotrebiti, ali koji me ne ispunjava i u kome, kao ni u sebi, ne vidim oslonac. A jedini mi je.I sve mi je.Pitam se kako sam to sebi dozvolila... Ovo je grad sa puno ljudi,a prazan. Nikako se ne uklapam... Ne umem, ne mogu da živim... Ne vidim izlaz...Uvek sam važila za dobru i pametnu devojčicu. Šta se to desilo sa mnom kad se ovako ne snalazim?
Cao.Kao prvo zelim da ti naglasim da sam veoma mlad i verovatno jos ne dovoljno zreo da donosim neke bitne odluke , da delim savete i da pametno razmotrim teske situacije. Ali sam dovoljno pametan da vidim sta ti se desava.
Kakva je situacija.Roditelje , sticajem okolnosti, nemas. U slicnom polozaju je mnogo ljudi sirom ovog sveta. Veruj mi , nisi jedina i nema razloga da ocajavas zbog toga. Zivot ide dalje, zivot moze biti beskonacno lep ali isto koliko lep moze biti i ruzan ako ga ne znas koristiti. Poenta je u tome, sto koriscenje , odnosno zivljenje je izmenjiv pojam. Znaci , sve se moze izmeniti. Gledam svog komsiju, mog vrsnjaka . '85 sam godiste. On decko, nema ni oca ni majku. Otac mu je jednog dana dosao pijan kuci, ubio majku, a potom i sebe. Decko je ostavljen da zivi sa bakom i dekom bez ikakve milosti.Ubrzo je i deka umro, nakon cega je ostala samo bolesna baka koja se starala o njemu. Nakon toga je i baku zadesilo ono najgore. I sta sad taj decko da radi ? Da li da ocajava i da gubi nadu i veru u bolji zivot ili da se skoncentrise na ostvarenje novih ciljeva i da zivot posmatra kao jednu reku koja samo tece dalje...
Sto se tice prijatelja, to nikada nije nikome bio problem. A ne znam i zasto bi tebi. Pogledaj samo koliko ljudi ovde , na ovim forumima, da , na forumima, mozda ces se nasmejati, ali i ovo ovde su ljudi, i ovi ljudi se druze, komuniciraju. Zamisli samo koliko ljudi imas ovde sa kojima mozes da popricas.Zamisli koliko mozes novih poznanstava da napravis. To je cisto do tvoje komunikativnosti.Mislim, u stvari znam , da je to takodje izmenljiva stvar kod ljudi. Znas, neke su urodjene , a neke izmenljive. Komunikativnost se po meni moze poboljsati citanjem zanimljivih knjiga, komuniciranjem putem interneta , telefona, mobilnim porukama ...makar to bio i neko mladji i neiskusniji od tebe. To ce te vratiti u zivot. To ce te malo podmladiti, a to je upravo ono sto ti treba.
Uostalom, 2/3 moje najbolje drugarice su sa interneta! 2 drugarice koje su mi ko sestre su takodje sa interneta. I to iz Spanije i Australije...
Drugovi znaci nisu problem.
Za rodbinu ne znam sta da ti kazem. Iskreno, ja imam rodbinu , ali skoro pa kao da je i nemam. Nikad se ne sete da okrenu, da pitaju kako sam i sta radim.
Da riknem ne daj Boze, saznali bi tek kad bi im nesto zatrebalo i tada okrenuli moj broj...Znaci rodbina nije presudan faktor...
Znas sta je vazno, vazno je da imas samo neki unutrasnji mir. Da te niko ne muci. Da probas da sve gledas sa vedrije strane. Pokusaj. Pronadji nacin zasto je to tako ko sto jeste, pokusaj da vidish da ti nisi tu nista kriva i da mozes, ukoliko za nesto jesi, da sve to ispravis...
Inace, ako zelis da upoznas nekog, za pocetak se odvoji od tog snoba od coveka. Iz price vidim da ti sa njim buducnosti nema...Znaci smisli najgoru mogucu prevaru i nateraj ga da se povuce iz tvog zivota. Jer drugacije moze da te proganja ceo ostatak tvog zivota. Ako zelis da promenis svoj zivot iz korena zagorcaj mu skroz. To ti je moj savet. Koliko god ga volela...
Sta je u vezi posla ? Koji fakultet si zavrsila ? Kako to da si nezaposlena sa fakultetom. Moras malo da setas, malo da pricas, da se raspitujes....
Mozda ces nakon svega ovoga reci, ah..klinac , sta on ima mene da savetuje, ali ti sve ovo govorim iz nekog svog vidjenja i svog licnog iskustva vezanog za slicne stvari...
Unesi malo pozitivizma u sebe. Nije sve tako crno. Samo Crnci u Africi...
Ajd
ziva mi bila jos sto godina
pisi
Ivan