Odgovornost i razlog

Odgovornost - snositi negativne posljedice za rezultate, a uvjek se odgovara nekom drugom.
Čovjek ne mora odgovarati nikome.

Ja vjerujem u dužnost... a to shvatam kao vraćanje dugova... Dati drugima barem onoliko koliko su oni dali nama... dati budućim generacijama barem onoliko koliko su prošle dale nama... tipa ako je neko nekad pisao i dao nama filozofiju koja se ispostavila kao korisna, mi zbog toga imamo dužnost prema drugima da nastavimo da raspravljamo o filozofiji i da podjelimo to sa drugima.
Odsustvo postupanja po dužnosti je dekadentno za društvo.
 
Maravilloso:
Odgovornost - snositi negativne posljedice za rezultate, a uvjek se odgovara nekom drugom.
Čovjek ne mora odgovarati nikome.

Ja vjerujem u dužnost... a to shvatam kao vraćanje dugova... Dati drugima barem onoliko koliko su oni dali nama... dati budućim generacijama barem onoliko koliko su prošle dale nama... tipa ako je neko nekad pisao i dao nama filozofiju koja se ispostavila kao korisna, mi zbog toga imamo dužnost prema drugima da nastavimo da raspravljamo o filozofiji i da podjelimo to sa drugima.
Odsustvo postupanja po dužnosti je dekadentno za društvo.
Ne može čovek raditi sve što bi hteo. Svaki čovek (i svaka životinja) mora da radi tačno ono što se od njega zahteva. Može se pokušati osloboditi od odgovornosti, ali po ličnu štetu, jer sledi kazna ako se ne radi dobro.
Dati drugima barem onoliko koliko su oni dali nama... je moto mnogih, ali nije modus vivendi. I životinje se brinu o svom potomstvu. Je li to smisao života?
 
elhean@gmail.com:
Skupilo se brdo ljudi koji znaju. Ili bar misle da znaju.

I sta sa tim? Da li smo se sami stvorili ili neko smo ideja nekog drugog? mozda nije ni bitno.

A da li je bitno zasto? Nek je taj razlog smislio neko drugi, treba da ga stvorimo mi, ili je sudbinom dan.

Jedno pitanje me ipak stavrno zanima. Imamo li mi neku odgovornost za to sto smo zivi? Ka drzavi, deci ili roditeljima, naciji, gradu? Odgovornost prema sebi, univerzumu, nastanku, vremenu? Da li treba nesto da ostavimo iza sebe, ili je dovoljno da boravimo ovde kao masina za obradu organskih tvari?

Dakle, odgovornost i razlog?
Posle samo onoga sto covek ovde procita, mala je verovatnoca, da ce izneti cisto svoj stav. Ne zavisi sve uvek samo od onoga sto covek zeli da ostavi iza sebe kao trag postojanja, veliki faktor su i spoljni uticaji. A onda se na kraju puta, sabira i oduzima...
 
Iako me ristobov neo-fanaticni ili eso-fantasticni stav ponekad prilicno nasmeje, moram priznati da u njegovom poslednjem postu postoji nesto vrlo blisko mojim razmisljanjima.

Imam utisak da covek kao bice nije ovde bezveze, da je sreca jedan tanan osecaj koji mu govori da je na pravom putu. Ne sreca, haha, smejem se i veselim. Ona unutrasnja sreca. Mozda zadovoljstvo? Ili ispunjenost? Sve te reci manje ili vise igraju oko stvarnog pojma. (Zna li neko pricu o stvarnom imenu Jehove u jevreskoj kabali, po kojoj ako neko uspe da izgovori to ime onako kako stvarno zvuci ceo kosmos nestaje u vatri?)

Nasi roditelji, njihovi roditelji, svi dogadjaji koji su nam se desili od naseg rodjenja, pa tako svi dogadjaji svakog coveka ikada umesanog u stvaranje svakog dogadjaja koji je nekim direktnim ili indirektnim putem prethodio nasem trenutnom citanju ovih slova, na neki nacin su nas uslovili. Izborom, obrazovanjem, vaspitanjem, emocijama, pokretima... Zar nema onda bar trunka smisla u tome da u ovom kosmosu postoji samo jedna volja koju ako pronadjemo i pocnemo da zivimo mi istinski mozemo biti sastavni deo ovog kosmosa. Naravno, sastavni deo cemo biti svakako, ali u sebi nesvesni da hteli ne hteli ipak radimo tu istu stvar, naravno istinski tuzni sto nismo nesto drugo nego ovo sto nam je dato.

A gde je onda nas slobodni izbor?

Sloboda da ispunimo nasu sudbinu, i moc da je ne dozivimo?

i opet, odgovornost...
 
elhean@gmail.com:
A gde je onda nas slobodni izbor?
Sloboda da ispunimo nasu sudbinu, i moc da je ne dozivimo?
i opet, odgovornost...

A kakve veze ima (po tebi) odgovornost, sa "slobodom da ispunimo našu sudbinu i moć da je ne doživimo" ? (ja bih pre rekla obrnuto, da je sloboda da je ne doživimo a moć da je ispunimo ;) )
 
Ne postoji odgovornost, postavio Tzutomu

To je jedino u sluchaju da zivish zivot senke.
Zapad to promovishe drugima ali kada dodje takvo razmishljanje kod njih odmah krece sistem da postavlja uslove, zahteve i odgovornosti pojedincu.
Svako bi trebao biti delic sistema i da funkcionishe, chak i u ludilu se moze naci korist.
 
elhean@gmail.com:
Da je stvarao da muzika traje, ne bi trajala. To je glup poriv, a odgovornost nije svakako.
On nam je ostavio u amanet viziju muzike kakvu niko pre njega nije. Otvorio nove listove istorije... I u to vreme je mnostvo njih radilo isto, a opet tek ponekoga mozemo cuti svaki dan oko nas.
Zasto? Jer je bas ON imao sposobnost da vidi to, da cuje na taj novi nacin, a bio je vredan i hrabar da to i prenese izvan sebe.
Ja bih rekao da je to odgovornost koju je preuzeo na sebe, pa makar gluv.

Ali nije stvaranje samo ako drugi to oseti. Mozes sve u sebi da ostavis. Ali onda stoji pitanje, da li je to ispunjena odgovornost?

A sta ti mislis, da li je dete zalog?
Muzika je harmonija zvukova koji su preciznom matematikom odabrani da stvaraju ushićen doživljaj kod slušaoca. Betoven je mogao vizuelno da vidi tonove u mozgu kao što mi gledamo očima. (Tesla je mogao da vidi elekromanetne talase). Ubeđen sam da Betovenova muzika svira kosmosom samo što njene frekvence nisu za čovečje uho.

A odgovornost? Obaveza je čoveka da postane svestan svoje velike odgovornosti. Naravno, radi njegovog dobra.
 
ristob:
Muzika je harmonija zvukova koji su preciznom matematikom odabrani da stvaraju ushićen doživljaj kod slušaoca. Betoven je mogao vizuelno da vidi tonove u mozgu kao što mi gledamo očima. (Tesla je mogao da vidi elekromanetne talase). Ubeđen sam da Betovenova muzika svira kosmosom samo što njene frekvence nisu za čovečje uho.

A odgovornost? Obaveza je čoveka da postane svestan svoje velike odgovornosti. Naravno, radi njegovog dobra.

Risto, muzika i jeste i nije matematika.
Matematika je dok se posmatra teorija. A kada se uvhati instrument to je ve nesto drugo.
Nije covek kompjuter i ne moze odraditi sve matematicki. Bas u tome i jeste draz. Dati deo sebe kroz te tonove. Odsvirati ih dusom a ne matematikom.
 
Mora se znati i matematika...mada, sviranje iz ,,duse" podrzavam, ali sve mora da legne kako treba. Pa covek je sam odgovoran za celokupne sopstvene postupke, kao i posledice svega...Sto se tice sudbine, znakova na putu...Pa mozda nam sudbina ne nudi samo jedan put, mozda ih je vise...zasto neko ko veruje u nju ne bi pomislio i nesto tome slicno ?
 
Da li je iko ikada video ljude koji svedu matematiku na osecaj? Klinci koji racunaju neverovatne brojeva u sekundi napamet? Imao sam profesora koji u momentu kada mu izgovoris bilo koje ime i prezime kaze koliko ima slova, a ne internetu se moze naci ko zna koliko njih koji zvode nezamislive matematicke akrobacije, pa sve u jednom trenu kolutanja ocima.

Imam utisak da ono sto ne uspemo da savladamo svojim bicem moramo razradjivati razumom. Ali kako neka nova vestina postaje deo nas, tako manje razmisljamo o tome, a vise ga dozivljavamo.

A muzika? Nije se jednom u istoriji desilo da ljudi bez IKAKVOG muzickog obrazovanja stvaraju neverovatne harmonije i melodije. A opet, osecaj i matematika se definitivno preplicu u muzici... hmmm...

Nije li mozda muzika upravo manifestovan osecaj matematike? Broja i donosa?

Kada bolje razmislim o ovome, imam utisak da su matematika i osecaj u stvari medje raspona nase stvarnosti. Ima li neceg razlicitijeg od ta dva pojma, a opet skoro da dolaze na isto. A ako je muzika ta koja to ispoljava u svojoj lepoti, bilo bi divno svoj zivot shvatiti kao muziku koju sviramo sobom. Beskraj izbora, beskraj mogucnosti, a opet, samo beskrajno mali uzorak iz mora haosa moze da bude smislen slusaocu, i u njemu pokrene emociju, osecanje, secanje ili mozda stvori misao ili ideju. Mozda je onda sudbina u stvari samo set pravila muzike naseg zivota?

To bi definitivno olaksalo dilemu sudbina/izbor... ;)
 
Muzika... to je preslikavanje stvarnosti u zvukove... podudaranje sa matematikom je ako ga i ima slučajno... i svaki bolji muzičar bi bez mnogo cimanja mogo da odsvira sve što smo mi na ovoj temi napisali, a ljepota u muzici je vjerovatno JEDNIM DIJELOM određena kvalitetom tog preslikavanja... zato su marševi, bitke i bojevi vrlo inspirativni za komponovanje, a posebno dešavanja u ljudskoj duši prije i za vrijeme bitke.

ristob, to što ti pričaš je nerealno i nemoguće, a insistiranje na tome stvorilo bi samo kontraefekat, jer su sa jedne strane ljudi po prirodi prkosni (što je dobro i zdravo i što ne treba miješati sa mržnjom) a sa druge strane mrze pokornost (hvala Bogu) tako da je nemoguće igrati na kartu odgovornosti, što je samo prikriveni naziv za pokornost... i stoga jedino je moguće igrati na kartu dužnosti, koja se u suštini osniva na poštenju, a ljudi su po tom pitanju (poštenja) vrlo osjetljivi, a nepoštenje kod drugih redovno izaziva bijes i oštro se osuđuje.
 
Postaviti matematiku bilo gde sem u samu osnovu svega sto postoji u nasoj svesti, dokaz je krajnje neobrazovanosti razuma i logickog sleda misli. Muzika kao pojava po svom kvalitetu bliska samoj stvarnosti (sto je u prethodnom postu cak i spomenuto, mada verovatno putem kopiranja "normalnih" misli iz okoline) samim tim i proizlazi iz matematike, sto jemoguce proveriti u bilo kojoj knjizi koja razradjuje osnovnu teoriju muzike.
Moram primetiti da je steta, ako ne i krajnje neodgovorno i nedolicno, zapostaviti i zapustiti jednu tako zdravu inspiraciju i zivotnu upornost i dopustiti da se na istu nahvata prava mocvara budji losih poriva i sustinskih pseudonaucnih predrasuda...
 
Neki ljudi daju svoje misljenje sa apsolutnom sigurnoscu,
kao da su studirali Srecu u guzici kosmosa, na Jupiteru.
Ne baratam mnogo sa odgovornoscu, taj termin vise vezujem za
krivicno pravnu sferu. Ono sto mi je blize, a nadam se da necu promasiti temu je svesnost.
Svesnost o razlozima, motivima, namerom i posledicama svojih postupaka.
Odgovornost je nesto sto dolazi posle, hteli mi to ili ne, tj. kako sijes tako ces i zneti,
ili radi sta oces, samo nemoj posle da se zalis.
Ono sto takodje smatram da je vazno je Zahvalnost.
Ako imam dobar posao, pare, prijatelje, zenu, rodjen sam u kuci a ne u kartonskoj kucici pored puta
kao mnogi cigani (mada sve ovo ne mora d bude prednost),
onda treba da se zahvalim bogu ili ko je vec nadlezan za ovu ispostavu u kosmosu.
Zahvalnost po sopstvenom izboru, npr da budemo od pomoci nekome ko je imao manje srece.
Ne mislim da sam car zato sto sam pametan, to mi je dato kao orudje, ne kao dezert.
Ako sam uopste pametan.
Dobro ajde, glup sam.
 
Svesnost jeste sama osnova... To je paradigma koja je van svake rasprave. Pitanje je sta dolazi posle?
A i ovako je sustina foruma igranje recima, nadmudrivanje, i dokazivanje.

Sve je ovo igra, a zivot je samo stanje uma...

PS To sto dolazi posle je kazna ili placanje ceha. odgovornost je pre toga, a ako se odgovornost svede na Pravo, treba se zapitati o morlanim principima coveka.
 
Ako je ovo samo igra onda izvini sto te shvatam ozbiljno.
Ako je zivot samo stanje uma, a stanje uma se verovatno
odnosi na svesnost tj. stepen svesnosti uma
(ako se odnosi na nesto drugo, daj)
sta onda znaci pitanje "sta posle svesnosti?";)
 
Postaviti matematiku bilo gde sem u samu osnovu svega sto postoji u nasoj svesti, dokaz je krajnje neobrazovanosti razuma i logickog sleda misli. Muzika kao pojava po svom kvalitetu bliska samoj stvarnosti (sto je u prethodnom postu cak i spomenuto, mada verovatno putem kopiranja "normalnih" misli iz okoline) samim tim i proizlazi iz matematike, sto jemoguce proveriti u bilo kojoj knjizi koja razradjuje osnovnu teoriju muzike.
Moram primetiti da je steta, ako ne i krajnje neodgovorno i nedolicno, zapostaviti i zapustiti jednu tako zdravu inspiraciju i zivotnu upornost i dopustiti da se na istu nahvata prava mocvara budji losih poriva i sustinskih pseudonaucnih predrasuda...
Ako ja znam o čemu ti pričaš...
Čitam ovo i pitam se znaš li barem ti?
Ako je tebi matematika ,,u samoj osnovi svega što postoji u našoj svesti", trebao bi ozbiljno da se zapitaš...

O Bože, a ja mislio da je VOLJA ,,u samoj osnovi svega što postoji u našoj svesti"... al izgleda da sam bio u opasnoj zaaabludi...

A gdje onda odsijeda volja ako je matematika smještena u osnovi?

Muzika je živa, matematika je bezživotna... svaka njihova povezanost je slučajna.
Matematika služi za slikanje muzike a ne obrnuto.
 
elhean, neka si mi vala svašta reka...
A što si skratio post?
Baš sam htio da ga ishvalim...

Misssliiim... stvaaaaarno, ko sam ja da kažem ono što vrlo jasno vidim, umjesto da kao svaki praaaaavi filozof pričam o tome šta je neko nekad reko?

Al vidim ja da ti nećeš da se spuštaš na moj nivo... a moj nivo je dno dna... pa ću zato ostati neprosvjetljen... i večno čamiti u mraku.

A tvoje shvatanje odgovornosti je nešto za šta sam apsolutno siguran da nikad neće moći da zaživi, a da bi se to shvatilo dovoljno bi bilo da pokušaš da definišeš odgovornost, gdje bi svi vidjeli koliko je odgovornost u stvari "klimav" i neupotrebljiv pojam.
 
Tvoj nivo je sasvim u redu, sto verujem da si shvatio iz pomenutih prethodnih postova. Tvoja odluka da koristis paznju ljudi koji ucestvuju u diskusijama na ovom forumu za samodokazivanje suprotstavljanjem bez stvarnog misljenja o temi, nije. Klimavost pojma odgovornost u tvom svetu je svakako jedan od uzroka te nesvrsishodne navike.
Razumem zasto ti je zabavno da to radis, ali meni nije da ucestvujem u tome. Da ne bi mislio kako si poseban po tome, pomenucu ti da za ljude koji su se zakacili za tu glupu naviku nazivaju Forumski Trolovi.
 

Back
Top