Profesor koga cu zauvek mrzeti...

Gost
Krajem 8. razreda krenula sam na pripreme za prijemni. Matematiku mi je drzao stariji privatni prof. Njega nam je preporucila mamina dobra prijateljica, kod njega su isli i njeni sinovi i super moze da spremi...
Sve je bilo ok, ja sam inace u to vreme pocela da se "otvaram" i postajala sam pricljivija... Njemu se to jako svidelo... Poceo je da mi pokazuje neke markice, njegovu kolekciju,... I tako jednog dana pita on da li sam golicljiva i tako je pocelo... Svaki cas mi je gurao majcu ispod majce i dirao... Mrzim ga i sada posle skoro 4 god... Ne znam zasto ali nisam mogla da se usprotivim, uvek sam se spremala da mu svasta kazem, ali sam se bojala... Nisam htela mamu da zabrinjavam jos vise (vec je imala dosta problema) nisam htela da sazna. Kako bih joj mogla objasniti moju naglu odluku da menjam prof.? I sta onda ako on vise ne bi hteo da mi redovno predaje? Postajala sam sve nesigurnija u sebe... Razbolela sam se, i nisam isla na casove, samo pred kraj... onda me nije dirao kao ovako bolesnu nece... Bila je to nocna mora, sta ako ne polozim prijemni??? Opet kod njega?! Neee samo to ne!! Jedva sam se drzala na nogama ali sam ipak otisla, i polozila... Ne mozete da zamislite koliko sam bila srecna! Ta matora budala ima i unuce... Uvek je zatvarao vrata kad god sam dosla da ga zena ne bi videla, a najgore je bilo kada smo bili sami... Jako sam se bojala da ne pokusa i nesto vise... Skoro je i doslo do toga ali sam se nekako izvukla...
To je ostavilo ogromne posledice na mene, nisam nikome rekla za to 3 god. Prva je saznala moja drugarica.
Ja jednostavno ne mogu da stupim u vezu. Koliko puta se muvam s nekim i kada "zagusti" pobegnem...
Nikada nisam nikog poljubila...
Da li vam se desilo nesto slicno? Pomozite mi nekako molim vas. Imate mozda neki savet?
 
:(
Kakav kreten, stoka matora... :!: :x :evil:

Najgore je potiskivati. Ali potpuno te razumem.
Proslo je tri godine, sve je jos uvek u tebi.
Kao da je bilo juce. Ne mozes da se oslobodis...
Dr ce ti dati najbolji odgovor.(ako vidi)
U svakom slucaju, sta god ti odgovorimo mi sa foruma, nece ti mnogo pomoci.
Najbolje je da bez ustrucavanja i glupih predrasuda odes u neko savetovaliste i kod strucnog lica tj. psihijatra. I molim te, nemoj ono "Nisam ja luda".
Za slucaj da tako mislis...znas kako Ameri i za glavobolju idu na razgovor sa psihijatrom :lol:
Nadam se da ces me poslusati, nemoj da dozvolis da prodje jos 3 god. Godine brzo prolaze i nikad ti se ove najlepse godine nece vratiti. I sama znas.
Skoro svaka tvoja drugarica ima decka, zabavlja se, luduje, smeje, uziva u zivotu...tebi to nije jasno, kao da ne vidis smisao u svemu tome :roll:
Ne mozes sebe da zamislis u takvoj poziciji :roll:
A volela bi...Zelis da si ponovo "ona stara" bez problema....
Da li sam u pravu? Ili ces me pljosnuti po faci, napisati "da mnogo s*rem".
Zelim ti sve najbolje. Saosecam, zao mi je :cry:
 
Ето ти сад...
Онда сам и ја луд,или имам неки проблем у моѕгу или где већ...
Имам 15.5 год и нисам досад пољубио ниједну, нисам ни имао девојку, могао сам,али једноставно нисам хтео. А и нећу, нешто немам воље ваљда, а можда сам једноставно недозрео за те ствари...
Драге даме имате ли неко корисно решење за овај случај?
 
Peruzzi:
Ето ти сад...
Онда сам и ја луд,или имам неки проблем у моѕгу или где већ...
Имам 15.5 год и нисам досад пољубио ниједну, нисам ни имао девојку, могао сам,али једноставно нисам хтео. А и нећу, нешто немам воље ваљда, а можда сам једноставно недозрео за те ствари...
Драге даме имате ли неко корисно решење за овај случај?
-nisam dama ali evo saveta,briga te covece,kada budes hteo uradices to,ne zbog toga sto su svi to vec probali,vec zato sto mastas o prvom poljupcu,to je skroz ok.. :wink:
-ja sam prvi kiss imao sa 18 i bio je onakav kakav sam zamisljao da treba da bude,sve do danas moj jezik je najmanje bio u mojim ustima...ljubljenje je najvaznija stvar u musko-zenskim odnosima,bar za mene,po poljupcu sada znam vise o njoj nego sto ona zna o sebi... :wink:
 
Pazi ovog Peruzzi-ja ubacio se i skroz skrenuo temu...

Dakle da se vratimo na problem koji ima devojka.
Iskreno, veeeeliku si gresku napravila sto odmah nisi rekla svojima kakvih si problema imala sa profesorom. Koliko god da ti je to tada bilo neprijatno to nikako nisi smela da precutkujes i trpis. Da li ti znas koliko se ugrozenih muskaraca slicnih njemu nalazi u tvojoj okolini. Mlada si jos pa ne znas i samo o njemu razmisljas a takvih je na svakom koraku i retko koja devojka nije bila u situaciji slinoj tvojoj. A u takvim situacijama je najgore kada otvoreno i najgrublje sto mozes ne das do znanja da ON TO NE SME DA TI RADI I DA TEBI TO SMETA! Na zalost, velika je verovatnoca da ces na takve likove jos naletati u svome zivotu, ali bas zbog toga nemoj da vise ponavljas istu gresku. I sama znas koliko su oni ljigavi i nedostojni bilo cijeg respekta, zasto im onda dozvoljavati da nas uznemiravaju. Danas i zakon to regulise.
Zbog jednog skota si izgubila poverenje u muskarce i nemas ni priliku da shvatis koliko medju njima ima i divnih i dobrih i koliko ti sa njima moze biti lepo. Necu ti savetovati da zaboravis to sto ti se desilo vec samo da uvidis da si, iako si bila jako mlada, pogresno postupila sto ga nisi sprecila da to radi.
 
Sta je tu je,sad ne vredi se vracati u proslost i opeterecivati sta bi bilo da je bilo.
Ono sto je vazno jeste da se ti ne zatvaras u sebe jer moras shvatiti da je u pitanju bio jedan matori bolesnika,ne smes zbog toga bezati od celog muskog roda.Mlada si,treba da se zabavljas,da uzivas u zivotu,ovo sad su ti najlepse godine.
Posto nisam sigurna koliko si sama sposobna da se izdignes iznad cele situacije,najbolje bi ti bilo i najednostavnije da se obratis skoloskom psihologu,ti nisi poremecena da bi ti trebao psihijatar vec samo jedna podrska od nekoga ko ima autoritet,ko moze da te saslusa.Bice ti lakse ako to izbacis iz sebe.Za kasnije postoje savetovalista za mlade na koja ye psiholog moze uputiti.
Samo preuzmi kontrolu nad svojim zivotom.
 
goodday:
-nisam dama ali evo saveta,briga te covece,kada budes hteo uradices to,ne zbog toga sto su svi to vec probali,vec zato sto mastas o prvom poljupcu,to je skroz ok.. :wink:
-ja sam prvi kiss imao sa 18 i bio je onakav kakav sam zamisljao da treba da bude,sve do danas moj jezik je najmanje bio u mojim ustima...ljubljenje je najvaznija stvar u musko-zenskim odnosima,bar za mene,po poljupcu sada znam vise o njoj nego sto ona zna o sebi... :wink:
Thnx man. Подржао си ме у мојим размишљањима.

Anonymous:
Pazi ovog Peruzzi-ja ubacio se i skroz skrenuo temu...
Sorry,само ви наставите даље...
 
Anonymous:
Ali da nije malo glupo posle skoro 4 god? Ja iskreno ne bih vise da ga vidim. Ne bih nikakav kontakt pa ni takav...

Mislim da si u pravu. Bilo bi dobro da si onda to nekako prekinula, ali razumem zasto nisi...
Sad ne bi imalo smisla i nema potrebe da se ti vracas u svoj licni pakao.
Razumem te dobro, jer sam, iako mnogo starija kada me je iznenada, na slican nacin, "spopao" otac mog druga - reagovala isto! Bilo je odvratno i danas se stresem kad se toga setim, ali nikom nisam rekla... Bilo mi je toliko ruzno i bljutavo ali uvek i onaj glupi podsvesni strah (odakle to dolazi?) da sam mozda "kriva"?! I sta ako neko protumaci da se time "hvalim"?! Ma grozno u svakom slucaju...
Buduci da si vrlo mlada, verujem da ipak treba da potrazis pomoc strucnog lica... Nadam se da ces naici na nekog ko ce znati da ti pridje na pravi nacin i pomogne ti da isplivas iz svega...
Sve najbolje...
 
Anonymous:
Upravu ste. :cry:
Moracu vec nesto da preduzmem....
Hvala vam puno na savetima, da hocu da budem ona "stara", da se *, ali nista ok ne mogu da nadjem u muskom rodu... Svako ko pokusa da mi pridje oteram ga bez razloga...

Svesna si da to radis, svesna si gde je problem. Jaka si, veruj mi jesi.

Ako ti se neko svidi, a i ti njemu, mocicete zajedno da resite sve vase probleme. Ne postoji covek koji nema probleme.
 
Luc:
Jedna moja drugarica mi poverila slican problem pre 2 dana, reci cu ti isto sto i njoj: "Ucini sve da perverznjak 1 vise nikada ne pomisli na to: reci njegovoj zeni i tvojima, unisti mu zivot a tvoj povrati."
Odlican savet, na zalost tesko primenljiv ... sada posle 4 godine.

Gosco, porazgovaraj sa tvojom kevom. Ako niko nije tu, roditelji jesu. Milom te.
 
Malena.jako mi je zao sto se nekome desavaju te stvari..Trebalo je odmah da kazes majci to je definitivno,ne bi ona brinula,samo bi se ti osecala normalno...Ja sam imala neka takva iskustva.Bila sam klinka,nov kraj bla bla..ali s obzirom da sam jako druzeljubiva odmah sam upoznala oko 10 ljudi iz kraja iz blejala ispred zgrade sa njima....Pojavio se neki lik koji je imao zenu ,dete ( oko 30-ak godina).Vecito je bio u fazonu kad prodje pored mene da mi da neki komentar tipa" kad porastes moracemo ti i ja malo da se druzimo .."Plasila sma se uvek da izadjem napolje...Da kazem bratu i tati-NEMA SANSE!Srecom pored mene su uvek bili neki drugovi jer su znali za njega...Par puta me zvao kod sebe da mi pokaze stan i da neke knjige "da se ucim"-znate na sta je mislio..E onda mi je rekla ortakinja da se seli..da su dobili bebu..bla bla..on je idalje pricao da dodjem kod njega....Poslednji put kad sma ga videla prisao mi je poljubio tri puta u fazonu "nek ti je sa srecom"...To je bilo to!Posle god dana sam ga videla u gradu,u centru izgledao je kao propalica..sav odrpan....Ja sam bila u to vreme bas paranoicna da ga ne sretnem,sada kad bih ga videla....jao! :twisted:.J ato kao kapiram svako dete ima neki problem sa takvim pacenicima..ali sta je sa njegovom decom....i zenom koja je dala svoj zivot psihopati..Zato ko kog da ima neki problem ,treba ga ispricati nekome -lakse je verujte mi! kiss svima NE DAJTE SE! :wink:
 
Pored tog kretena bio je jedan... Kada sam vec pocela o ovome da pisem reci cu i za njega. I tako izmedju prvog i drugog razreda srednje, na raspustu pocela sam da radim u jednoj firmi, cisto da zaradim neki dzeparac. Sve je bilo ok. Nasla sam zajednicki jezik s zaposlenima i s jednom devojkom sam stalno isla na rucak i pricale smo o svemu.
Kod mene su se izmedjuostaloga kupovali bonovi za rucak. Znaci bila sam u kontaktu s dosta ljudi i onda je jedan opet matori krelac poceo da mi se priblizava, stajao iza ledja, dirao kosu, pitao gde izlazim i fore uskoro ces ti 18 pa cemo se druziti... I on mi se uzasno zgadio, to je naravno smeo kada nikoga nije bilo u kancelariji (u kojoj smo bili sef i ja). Nekih mesec dana sam trpela, a u medjuvremenu sam rekla malopre pomenutoj devojci koj je rekla da kazem sefu, a ona cim vidi da on dolazi doci ce kod mene. Posto me je sef nosio kuci, imala sam vise puta priliku da mu kazem i na kraju sam to nekako i uspela. Uzasno mi je bilo neprijatno... Posle sam saznala od te drugarice da se raspitivao o njemu i da je bio uzasno ljut. Sva sreca ovaj je negde otputovao tako da ga do kraja raspusta nisam videla... Kako samo mogu??? Tako matori, a ponasaju se kao...!!! Ovi mladji, kolege s tog posla nikada nista tako nisu uradili mada sam primetila da sam "zapazena". Stvarno ne vidim nista dobro u muskarcima. :roll:
A kada mi se neko "svidi" trazim mu mane i ne dozvoljavam sebi da se zaljubim, a kamo li da volim! Imam neki cudan osecaj da to ne zasluzujem i da nikada necu ni moci... :cry:
 
Pa dakle devojko ti zaista imas problem ali ne sa muskarcima vec sa samom sobom. Pa jel si ti krpa pa da svako moze da radi s tobom sta mu je volja??? Nije tvoj problem nastao sa tim perverznim profesorom... svaka devojka ce ti priznati da je imala najmanje jedno slicno iskustvo...Tvoj problem je sto nemas sopstveno JA. Pa zar svakom matorom perverznjaku treba da dozvolis da te pipka i stipka zato sto ti je neprijatno da mu kazes da to ne sme da radi??? Ne razumem. Ja kada sam prvi put imala slicno iskustvo, doticni je dobio samarcinu po licu.
Ja sada mozda zvucim previse grubo, ali nije mi jasno kako neke devojke dozvoljavaju da ih muskarci tako ponizavaju i da im je pri tom neprijatno da im pokazu da njima to smeta. Alo bre, takvim svojim ponasanjem ces samo navlaciti te matorce.
Ti si ta koja odredjuje ko sme a ko ne sme da ti pridje!!!! Uljuljala si se u ulogu zrtve i izgubila poverenje u muskarce... Ako si zaista toliko slaba pa ne umes sama da se izboris sa tim problemom onda svakako treba sa nekim kompetentnim da se posavetujes...
Pozdrav...
 
Anonymous:
Krajem 8. razreda krenula sam na pripreme za prijemni. Matematiku mi je drzao stariji privatni prof. Njega nam je preporucila mamina dobra prijateljica, kod njega su isli i njeni sinovi i super moze da spremi...
Sve je bilo ok, ja sam inace u to vreme pocela da se "otvaram" i postajala sam pricljivija... Njemu se to jako svidelo... Poceo je da mi pokazuje neke markice, njegovu kolekciju,... I tako jednog dana pita on da li sam golicljiva i tako je pocelo... Svaki cas mi je gurao majcu ispod majce i dirao... Mrzim ga i sada posle skoro 4 god... Ne znam zasto ali nisam mogla da se usprotivim, uvek sam se spremala da mu svasta kazem, ali sam se bojala... Nisam htela mamu da zabrinjavam jos vise (vec je imala dosta problema) nisam htela da sazna. Kako bih joj mogla objasniti moju naglu odluku da menjam prof.? I sta onda ako on vise ne bi hteo da mi redovno predaje? Postajala sam sve nesigurnija u sebe... Razbolela sam se, i nisam isla na casove, samo pred kraj... onda me nije dirao kao ovako bolesnu nece... Bila je to nocna mora, sta ako ne polozim prijemni??? Opet kod njega?! Neee samo to ne!! Jedva sam se drzala na nogama ali sam ipak otisla, i polozila... Ne mozete da zamislite koliko sam bila srecna! Ta matora budala ima i unuce... Uvek je zatvarao vrata kad god sam dosla da ga zena ne bi videla, a najgore je bilo kada smo bili sami... Jako sam se bojala da ne pokusa i nesto vise... Skoro je i doslo do toga ali sam se nekako izvukla...
To je ostavilo ogromne posledice na mene, nisam nikome rekla za to 3 god. Prva je saznala moja drugarica.
Ja jednostavno ne mogu da stupim u vezu. Koliko puta se muvam s nekim i kada "zagusti" pobegnem...
Nikada nisam nikog poljubila...
Da li vam se desilo nesto slicno? Pomozite mi nekako molim vas. Imate mozda neki savet?
To je ocigledno ostavilo velike trume na tebe.Mislim,da je dobro sto si konacno shvatila da je vreme da nesto preduzmes.savetujem ti da odes kod psihologa,i da kazes sve ovo sto si ovde napisala.Nemas razloga da se stidis,svako moze biti u nevolji,moras biti uporna i istrajna......I NESMES DOZVOLITI NEKOM BOLESNOM MENTOLU,DA TI UNISTI ZIVOT!
 
volela bih da mogu da ti kazem da ces jednog dana zaboraviti na to sasvim, i da to nikada nece uticati na tebe. ali i sama vidis koliko je to do sad ostavilo posledice.jedino sto mogu da ti kazem je da sebi trebas priznati da si hrabra i jaka osoba-ti si i pored svega uspela da se koncentrises na prijemni?!zato,znaj da imas snage ne da zaboravis vec da to bukvalno pregazis da te jedna matora budala ne bi zauvek promenila.
 

Back
Top