pozdrav svima na forumu>>>
i ja sam nazalost imao dodira sa ovom bolescu, i nadam se da necu nikad vise. sada imam 30 godina, a sve je pocelo u toku 2005 kada su se i javili i prvi simtomi hronicnog umora, neispavanosti, gubitka apetita... to je potrajalo par meseci, a zatim su se naglo pojavije petehije i tako je sve krenulo. u toku svog zivota imao sam ceste upale grla-gnojave angine. slab imunitet.
zatim hospitalizacija sa 16000 i kortikosteroidi ( urbazon i deksazon) , vrlo mi je cudno to sto uglavnom spominjete, meni nepoznate lekove. u roku od mesec dana sve je krenulo nabolje i izasao sam iz bolnice sa 58000. i terapija je potrajala jos 4-5 meseci uz blago smanjivanje doze. efekti lekova su bili vidljivi mnogo. uz uzasno suzdrzavanje od jela ipak sam dobio 7-8kg, ali posto su me lekovi "naduli u licu" licilo je kao da sam dodao nekih 20kg- totalno izoblicenje lica. desavalo se da me ljudi, komsije jednostavno neprepoznaju.
sledi ukidanje terapije i stabilizacija trombocita.
medjutim posle par meseci opet isto. petehije, hospitalizacija, broj trombocita verovali ili ne >>>> " 0 ". i tu su i ostali jos desetak dana, zatim odluka doktora o splenektomiji i to je to.
dan posle operacije broj se popeo na 260000, sledeci na 430000 sledeci 480000,>>530000 uplasio sam se da nece stati, medjutim telo je odreagovalo i spustio ih je na 430000 i tako su se moje muke sa tom bolescu okoncale. i evo posle tri godine jos uvek sam ovde, a moglo je svasta da se desi zbog visokog rizika od krvarenja zbog malog broja trombocita - i pre a narocito tokom operacije.
danas sam ok, odavno nisam kontrojisao krvnu sliku, osecam se kao zmaj koji nebljuje vatru, zivim umereno, hranim se laganom hranom, vese posna mesa, ribe, povrca i svezeg voca. nepijem i nepusim i bavim se umerenom fizickom aktivnoscu
nadam se da sam nekome bar malo pomogao podelivsi ovo nemilo iskustvo sa vama.
i jos nesto, zivot nosi svasta sa sobom, nemijte se predavati i mislite o buducnosti uvek, biti optimista je dokazani lek, zato glavu gore i samo hrabro jer zivot je samo jedan
i ja sam nazalost imao dodira sa ovom bolescu, i nadam se da necu nikad vise. sada imam 30 godina, a sve je pocelo u toku 2005 kada su se i javili i prvi simtomi hronicnog umora, neispavanosti, gubitka apetita... to je potrajalo par meseci, a zatim su se naglo pojavije petehije i tako je sve krenulo. u toku svog zivota imao sam ceste upale grla-gnojave angine. slab imunitet.
zatim hospitalizacija sa 16000 i kortikosteroidi ( urbazon i deksazon) , vrlo mi je cudno to sto uglavnom spominjete, meni nepoznate lekove. u roku od mesec dana sve je krenulo nabolje i izasao sam iz bolnice sa 58000. i terapija je potrajala jos 4-5 meseci uz blago smanjivanje doze. efekti lekova su bili vidljivi mnogo. uz uzasno suzdrzavanje od jela ipak sam dobio 7-8kg, ali posto su me lekovi "naduli u licu" licilo je kao da sam dodao nekih 20kg- totalno izoblicenje lica. desavalo se da me ljudi, komsije jednostavno neprepoznaju.
sledi ukidanje terapije i stabilizacija trombocita.
medjutim posle par meseci opet isto. petehije, hospitalizacija, broj trombocita verovali ili ne >>>> " 0 ". i tu su i ostali jos desetak dana, zatim odluka doktora o splenektomiji i to je to.
dan posle operacije broj se popeo na 260000, sledeci na 430000 sledeci 480000,>>530000 uplasio sam se da nece stati, medjutim telo je odreagovalo i spustio ih je na 430000 i tako su se moje muke sa tom bolescu okoncale. i evo posle tri godine jos uvek sam ovde, a moglo je svasta da se desi zbog visokog rizika od krvarenja zbog malog broja trombocita - i pre a narocito tokom operacije.
danas sam ok, odavno nisam kontrojisao krvnu sliku, osecam se kao zmaj koji nebljuje vatru, zivim umereno, hranim se laganom hranom, vese posna mesa, ribe, povrca i svezeg voca. nepijem i nepusim i bavim se umerenom fizickom aktivnoscu
nadam se da sam nekome bar malo pomogao podelivsi ovo nemilo iskustvo sa vama.
i jos nesto, zivot nosi svasta sa sobom, nemijte se predavati i mislite o buducnosti uvek, biti optimista je dokazani lek, zato glavu gore i samo hrabro jer zivot je samo jedan