7,6mm i 9 mm razlika?

Malo istorije, za početak... 8-)

Pištoljski metak 7,62x25 je najstariji na svetu - upotrebio ga je još Hugo Borhart za prvi automatski pištolj u istoriji, Borhart C-93 (tad se zvao 7,65x25 Borhart). Malo kasnije, istu čauru je upotrebio Mauzer za svoj čuveni pištolj C-96, ali sa pojačanim punjenjem. Taj metak, 7,63x25 dugo je nosio epitet najačeg serijskog kalibra za automatske pištolje (ako se izuzme takođe Mauzerov 9x25, koji se vrlo malo pravio oko 1912). Onda je početkom 1930-tih Rusima (tačnije Sovjetskom Savezu) zatrebao novi pištolj; pošto su kupili veliki broj "Mauzera" (što Carska Rusija, što Sovjetski Savez dvadesetih), to je municije 7,63x25 bilo u izobilju, pa je odlučeno da novi pištolj treba da koristi takvu municiju. Metak je ipak malo izmenjen, neznatno je promenjena tolerancija zrna (da bi mogle da se koriste iste mašine za bušenje cevi kao i kod pušaka 7,62 mm), pa je nastao metak 7,62 mm M.30 (7,62x25 Tokarov) za pištolj "TT", a to je upravo metak koji nas interesuje.

Pištoljski metak 9 mm Parabellum (9x19) takođe je vrlo star kalibar. Luger je za svoj pištolj 1900 (usavršeni Borhart) upotrebio skraćenu čauru Borhartovog Pištolja (taj metak se obeležava sa 7,65x19). Kasnije, kada je video da vojne vlasti preferiraju nešto veći kalibar za službenu namenu, upotrebio je istu čauru, ali raširenu da primi zrno cal. 9mm. Tako je (1902) nastao 9mm Luger (nemačka oznaka 9mm P.08, koji se posle Prvog svetkog rata raširio po celom svetu; sada je poznat kao 9x19 NATO).

Prvo što upada u oči između ova dva metka su oblik i gabariti - 7,62mm je dugačak i ima flašasti oblik (kao puščana municija), dok je 9mm mnogo kompaktniji i funkcionalniji. Za 7,62 potreban je široki ram rukohvata, što je danas, kad je imperativ za službeni pištolj dvostruki red metaka u okviru, krajnje nepoželjno. 7,62 ima mnogo jači energetski potencijal (550-600 J) koji, zbog malog kalibra projektila, uglavnom ide na probojnost, a zaustavni efekat je srazmerno mali (faktor oko .25). Metak 9 mm je neka "zlatna sredina", praktično idealan kalibar za službene pištolje (450-500 J), mada mu zaustavna moć (zrno sa košuljicom) nije nešto naročito veća (faktor .33).

Da rezimiram - 7,62 mm metak je rezultat razmišljanja iz XIX veka (dobra balistika, slaba zaustavna moć, veliki gabariti), dok je 9 mm pravi moderni metak, prosto idealan u svakom pogledu, posebno idealan da u ne previše široku dršku natrpate 13-18 metaka (e, ako je potrebna još veća zaustavna moć - za tako nešto treba vam veći pištolj i mnogo više vežbanja u gađanju).
 
the edge je dao bas doktorski odgovor i naveo mnogo toga, sto meni /koji sebe racunam u poznavaoca naoruzanja/ nije bilo poznato.
zeleo bih da dopunim samo jednom konstatacijom.Zbog svoje probojnosti, 7,62 je vrlo nezgodan u resavanju vatrenih zadataka u urbanim sredinama-tipa potera i obracun na lokaciji sa puno prolaznika.To je i bio jedan od kljucnih elemenata zakljucka koji kalibar vise odgovara.
 
mshone:
the edge je dao bas doktorski odgovor i naveo mnogo toga, sto meni /koji sebe racunam u poznavaoca naoruzanja/ nije bilo poznato.
zeleo bih da dopunim samo jednom konstatacijom.Zbog svoje probojnosti, 7,62 je vrlo nezgodan u resavanju vatrenih zadataka u urbanim sredinama-tipa potera i obracun na lokaciji sa puno prolaznika.To je i bio jedan od kljucnih elemenata zakljucka koji kalibar vise odgovara.
Za policijsku namenu - da. (U jednom romanu metak 7,63 Mauzer - znači slabiji od onog za TT - opisan je kao "vrlo ekonomičan - jednim metkom probušiš trojicu")

Probojnost metka je, međutim, vrlo poželjna sa vojne tačke gledišta. To što vojnici sada nose pancire znači da 7,62x25 više nije nizašta (čak se i 9x19 smatra prevaziđenim; vojnike bi radije da opreme nečim nalik na P-90 ili H&K SPW umesto pištolja, koji su em slabo efikasni, em je dosta teško (i skupo) obučiti vojnike da sa njim dobro rukuju).
 
Malo je off, ali meni je bilo vrlo interesantno. U emisiji Mythbusters su ispitivali domet različitih kalibara, ispaljivanih iz različitih oružja u vodu pod uglom od 23° , rezultati su bili zapanjujući i ispalo je da već na dubini od neki pola metra i sličnoj udaljenosti čovjeku ne bi bilo ništa, pogotovo ako su projektili ispaljivani iz oružja sa većom početnom brzinom.
 
intra:
Malo je off, ali meni je bilo vrlo interesantno. U emisiji Mythbusters su ispitivali domet različitih kalibara, ispaljivanih iz različitih oružja u vodu pod uglom od 23° , rezultati su bili zapanjujući i ispalo je da već na dubini od neki pola metra i sličnoj udaljenosti čovjeku ne bi bilo ništa, pogotovo ako su projektili ispaljivani iz oružja sa većom početnom brzinom.
I meni je teško da ubedim ljude da je ona scena iz "Spašavanja redova Rajana", kad meci zvižde ispod vode i ubijaju vojnike - obična glupost.
Mnogo bolja scena je iz "Galipolja", kad se australijski vojnici takmiče ko će prvi biti ranjen - zarone ispod vode u očekivanju turske granate, znajući da će povrede od šrapnela, koje tako zadobiju, biti samo površinske.
 

Back
Top