Zaista me dirnula cela tvoja prica, toliko da sam se bukvalno zbog nje registrovao, kako bih ti napisao poruku.
Ne nudim se, taman posla, ako nista zbog toga sto ne ispunjavam najmanje jedan tvoj uslov
Naime, urezao mi se onaj deo kad si napisala da nisi zelela kompromise. Ako nista, budi nadu sto jos ima onih koji razmisljaju tako, zapravo osecaju. Osim toga, pronasao sam se u jos nekoliko stvari koje se spomenula, a koje slede posle jedne takve odluke. Neizbezno, jedna od prvih je ta: lutamo tako ovamo-onamo, pa i po netu (bar je kod mene, a delom i kod tebe tako), a u realnom zivotu srecemo osobe za koje se pitamo zasto ne mogu biti nase, pitamo se zasto im ne prilazimo, zasto nam ne prilaze...
Eto toliko za ovaj put. Mozda bude prilike da jos malo prodiskutujemo.
Pozz i svako dobro!