
Ovaj Svet
u mom gradu,
jedan iskidani život
u nevidljivim kućama.
Odavno smo pobegli
u sebe,
a strah baca
nepokretno znamenje
u zlatne bašte
i grebe nam
ostatke sjaja iz očiju.
Mi znamo da se „zaobilazimo“
A ja sam tek neko
senka onog sto se
u vremenu ovremeni
pretragom po mislima
iščačkaš žig
za prepoznavanje
Zver nikada
Ne spava.