Da li bih ucinila sve...
Kao prvo, ne postoji osoba na svetu koja bi me naterala da ucinim neki zlocin, da uvredim nekog ko to ne zasluzuje i slicno.
Ako je u pitanju neka pomoc, savet, nesto sto samo ja mogu uciniti, naravno da bih uradila sve! I cinim sve, zaista to nisu samo reci!
Ali, opet, nikad ne treba raditi nesto sto ne zelis, ne zaboravi, voljena osoba je promenljiva kategorija u nasim godinama... On nije kraj sveta. Postuj sebe. I ne treba se odreci prijatelja ako ti on to trazi (jednom sam ja izrekla glupost - izgleda da je jedan moj drug zaljubljen u mene, ponekad kritikuje mog decka, a ja decku to kazem, i vidim, njemu nije bas prijatno, da je ljubomoran. I ja mu kazem - ako hoces, prestacu da se druzim sa njim, ili cu bar smanjiti kontakt (a to mi je jedan od najboljih drugova!)), na sta mi je decko odgovorio "Ma, naravno da ne zelim to! A ti bi to, kao ucinila?", "Da, bih!", na sta mi on rece "Svasta... To nije dobro..."
Dakle, nikad se ne odricite prijatelja, oni ce uz vas biti uvek, a decko moze i da ode, i onda cete ostati same...
Inace, jako volim da budem od koristi drugima, i da im sto vise briga otklonim! Zato me i vole, licemeri jedni

... (salim se!!!!)
A jako volim da negujem svog decka kad je bolestan. Inace, uvek mu perem sudove kad dodjem, jer znam da on to ne voli (zivi sa bratom). E, to je pravi dokaz ljubavi, zar ne?

(Srce mi se stegne kad cujem da je sat ipo prao sudove, a ja to isto mogu da uradim za 15 minuta...
