Zreo čovek prihvata činjenice

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sa određenim činjenicama može i dalje da se životari, a neke se baš ispreče toj radnji...
Ljudi kojima su činjenice iz domena smetnji suviše neugodne i neprihvatljive, uglavnom oboljevaju psihički, a onda, što ne i fizički. Ustvari, redosled je nevažan.
Pitanje je kome je gde granica prihvatljivog i manje-više ugodnog, ali zato su npr. smislili fraze koje su se potvrdile kao blagotvorne:
Izbaci TV iz kuće potpuno.
Okreni se prirodi.
Otkrivaj nekog novog sebe.
:)
 
Lako je izbaciti TV. Nego šta ako je ta realnost pred očima, ako je to ponašanje neke osobe koje stalno opravdavaš, a nema nikakvog razloga za to. Nezrelo se držiš nečeg što nije utemeljeno na realnom odnosu, npr. Praviš svoj svet osećanja umesto da realno pogledaš činjenice. Povodiš se za nečim drugim, a dela vrište. Za takve osobe bismo zaista rekli da su nezrele.
 
Kaže lepo Rambo
/play/


Ništa. Da li zreo čovek prihvata činjenice? ;)

Šta sa tim činjenicama kad ih prihvatimo?
Odlicna tema , pratio sam neke kurseve u vezi toga ,profesor je naveo da se sa cinjenicama ljudi veoma tesko mogu ubjediti nakon cega sam ga ismijao,pitao me da bilo kojeg teoreticara zavjera ili neku grupu aktivista ubjedim cinjenicama da dokazem da nije u pravu ,citavu istragu napravio, nema teorije.
 
Ti mozes da prihvatis neku cinjenicu ali da kontrolises tugu za necim nekad kad naidje talas ne mozes.Mislim tuga za nekom osobom itd.Naucis da zivis, prihvatis ali tu prazninu sto se stvorila za nekim nikad ne mozes da zalecis.Kad dune vetar ta praznina deo zasvira i probudi se tuga, kao supalj zub.Boli ali trpis pa i ako suze poteku...
 
Da li zreo čovek prihvata činjenice? ;)
Nagađam da ih zrele/racionalne osobe uzimaju u obzir, sada da li ih prihvataju ili ne, rekao bih da zavisi od toga da li mogu da utiču na njih i da li mogu da proizvedu neke promene na polju nekih činjenica.
Šta sa tim činjenicama kad ih prihvatimo?
Rekao bih da zavisi od toga kakva je činjenica u pitanju. Neke prihvatamo teškom mukom, neke sa lakoćom, u svakom slučaju prihvatanje je po meni neki korak napred (samo je pitanje u kom smeru)
 
Lako je izbaciti TV. Nego šta ako je ta realnost pred očima, ako je to ponašanje neke osobe koje stalno opravdavaš, a nema nikakvog razloga za to. Nezrelo se držiš nečeg što nije utemeljeno na realnom odnosu, npr. Praviš svoj svet osećanja umesto da realno pogledaš činjenice. Povodiš se za nečim drugim, a dela vrište. Za takve osobe bismo zaista rekli da su nezrele.
U prijateljstvu i poznanstvu to ne tolerišem. U poslu bila sam u situaciji da moram da tolerišem, da prećutim jer bio mi je šef. Jer sa jedne strane mnogo mi je pružio (svima nama) i dosta smo od njega naučili, a sa druge strane znao je da bude baš nemilosrdan i bezobrazan. Ali kad zavisiš od nekoga, onda i pogneš glavu dok je na funkciji.

Po pitanju emocija, uvijek u odnosu/vezi jedan voli više. Kada je tebi manje stalo, onda nećeš iznalaziti opravdanja i reagovaćeš. Ali kad se izdvoji jedan od mase njih, koji ti je posebniji, koji ti se uvukao pod kožu, tu onda kočnice znaju da popuštaju. Nije da ti ne vidiš činjenice, da nemaš ponosa (imala si ga sa drugima) već taj ti je posebniji, uvijek te nekako razoruža. Sve znaš, ne bi ti, ali uvijek na kraju nekako popustiš.

Meni se znalo dešavati da nemam snage da se distanciram i popuštala bih i dopuštala bih mnogo više nego što bih ikom drugom dozvolila. Ostajala jer mi je bilo lijepo ne samo dok sam sa njim već i kad se razdvojimo. To neko samozavaravanje i emocije su bile jače od činjenica. Opravdanja nalazimo jer nam je stalo, ali ako se to nečije ružno ponašanje ponavlja, to mora jednom da ti se smuči. Kad je došlo do toga da nakon susreta mi više nije bilo tako lijepo ili da se smanjilo ushićenje pri pomisli da se vidimo, to mi je bio jasan signal da nema dalje.. Nakon toga bilo je lako presjeći, bez kajanja i bola, čak štoviše pravo rasterećenje.
 
U poslu bila sam u situaciji da moram da tolerišem, da prećutim jer bio mi je šef. Jer sa jedne strane mnogo mi je pružio (svima nama) i dosta smo od njega naučili, a sa druge strane znao je da bude baš nemilosrdan i bezobrazan.

Imam jednu sličnu, gotovo istu priču, ali ona daje mogućnost otvaranja nove teme- "Zašto se neki šefovi ponašaju bezobrazno prema jednim delom zaposlenima, a prema drugim su korektni ? "
 
Imam jednu sličnu, gotovo istu priču, ali ona daje mogućnost otvaranja nove teme- "Zašto se neki šefovi ponašaju bezobrazno prema jednim delom zaposlenima, a prema drugim su korektni ? "
Ima i toga da. U dosta firma ima slučajeva kad šef nekog simpatiše a druge ne.
U ovom mom slučaju koji sam navela nije bilo tako. Tek kasnije sam doznala da je namjerno to radio. Da je izabrao nas nekoliko za koje je smatrao da smo dobar materijal,a svi smo bili u 20-tim god. Pa je krenula "dresura" dok nas nije išlifovao po svojoj mjeri i što mu treba. Slično onom kao u filmu "I džavo nosi Pradu". 😂 Surovo,ali zaista kako se pokazalo kasnije i za nas mnogo korisno.
 
Ima i toga da. U dosta firma ima slučajeva kad šef nekog simpatiše a druge ne.
U ovom mom slučaju koji sam navela nije bilo tako. Tek kasnije sam doznala da je namjerno to radio. Da je izabrao nas nekoliko za koje je smatrao da smo dobar materijal,a svi smo bili u 20-tim god. Pa je krenula "dresura" dok nas nije išlifovao po svojoj mjeri i što mu treba. Slično onom kao u filmu "I džavo nosi Pradu". 😂 Surovo,ali zaista kako se pokazalo kasnije i za nas mnogo korisno.

Nisam radila u Odseku u kome je taj čovek bio šef. Bio je...previše strog i neprijatan prema tim koleginicama.

Mene nije simpatisao, a ni ja njega. Nisam mu laskala.

Uoči izbori dežurala bih posle radnog vremena a i on se prijavljivao da dežura. On mi je objasnio zašto se tako ponaša prema zaposlenima: Njih ne zanima da nauče posao, samo ga otaljavaju..

Ja sam želela da naučim sve o računarima, sve o radu u državnoj upravi... I naučila sam :)
 
Nisam radila u Odseku u kome je taj čovek bio šef. Bio je...previše strog i neprijatan prema tim koleginicama.

Mene nije simpatisao, a ni ja njega. Nisam mu laskala.

Uoči izbori dežurala bih posle radnog vremena a i on se prijavljivao da dežura. On mi je objasnio zašto se tako ponaša prema zaposlenima: Njih ne zanima da nauče posao, samo ga otaljavaju..

Ja sam želela da naučim sve o računarima, sve o radu u državnoj upravi... I naučila sam :)
Meni to ima smisla. Nije mogao drugačije pa ih je autoritetom natjerao da rade,kao što je ovaj nas voljne strogoćom oblikovao i stvorio pokretačku snagu i saradnike na koje može uvijek da računa.
 
kad sam voleo da pricam o nepravdama na poslu i sl kao manja plata za isti posao.. za to su bile predodredjene zene..Nije mogao drugacije pa je politiku mesao u svemu..jednom sam napisao o jednom politicaru lopovu celu statiju a ovaj to nije objavio , satro zaboravio u fijoci..Sutradan to vise nije bilo aktualno... Ja sam sam napustio posao i nasao drugi nakon 20 godina novinarstva..Koliko korisno i dobro mogu da govore ljudi koji umeju da zaneme...to nije vazilo za mene ...cinjenica da sam tamo morao da se ponasam opako ako sam zeleo da prezivim..Otad su se bezbroj puta menjali i sefovi i politicari no bezobrazluk na poslu se nije promenio..
 
Poslednja izmena:

Back
Top