veselo djevojce
Početnik
- Poruka
- 1
Pozdrav raja!
Molila bih za savjet..
Prije 3 mjeseca izašla sam sa dečkom kojeg sam viđala već nekih godinu dana na zajedničkoj sekciji i bilo je sasvim očito da se dopadamo jedno drugom. Nakon što smo razmijenili nekoliko poruka, dogovorili smo susret i sve je bilo predivno. Ponašali smo se kao da se znamo godinama, dali jedno drugom do znanja o uzajamnim simpatijama, čak se i poljubili. No, drugi susret se nije desio, budući da je on izjavio kako ne bi bilo u redu da se viđa sa mnom i daje mi nadu, jer prije svega mora dovesti u red neke stvari u svom životu i ne želi da ga smatram prevarantom i licemjerom. Pri tome je mislio na posao koji je veoma zahtjevan i ne ostavlja mu gotovo nikako slobodnog vremena (često se desi da radi po cijelu noć). Romantičarska duša kakva jesam, željela sam nam pružiti priliku da se upoznamo, reći mu da mogu naći razumijevanja za njegovu trenutnu preokupiranost, ali mi nije dao priliku za razgovor. Najviše mi je smetalo što mi nekad uopšte nije odgovarao na poruke, a potom se iz čista mira javljao pitajući me kako sam, šta radim, zašto nisam tog dana objavila ništa na fb-u.. čime mi je dao do znanja da se ipak interesuje za mene i da me prati. Vidjeli smo se na proslavi Nove godine i tada sam, iz njegovih pogleda i ponašanja pročitala da nije nimalo ravnodušan..
Potom, budući da se nastavio povremeno javljati, odlučila sam mu pružiti još nekoliko prilika za ponovno uspostavljanje čvršće komunikacije, no, on se oglušio na to.
S druge strane, vrijeme sam počela provoditi sa veoma bliskim prijateljem koji je već duže nastojao biti uz mene u svim životnim situacijama. Uvijek mi se nalazio pri ruci, da bi mi na kraju priznao da je zaljubljen u mene.. Shvatila sam da ni meni nije svejedno i da mi izrazito godi njegova blizina, ali se nisam htjela upuštati u vezu dok ne rasčistim sa sobom u vezi prvog dečka. Kada sam shvatila da on neće preuzeti incijativu, počela sam se svakodnevno viđati sa "prijateljem", koji mi je postao više od prijatelja.. Prošlo je od tada mjesec dana, gotovo svaki dan smo provodili skupa i svakog dana mi se sve više činilo da sam pronašla svoju drugu polovicu i da je to čovjek za mene. (Imam 28 godina, a on 30.) Ponekad mi se činilo da sanjam, jer je bio sve ono što sam samoj sebi mogla da poželim, a u šta više, nakon silnih razočarenja, nisam vjerovala. Ja sam njemu prva ozbiljna djevojka (vjerujem da prethodne nisu bile čak ni poluozbiljne) i ponaša se baš u skladu s tim: voli i ponaša se onako kako se voli prvi put..
No, žalim što ću priču pokvariti ovim što ću napisati sada.. Prije nekoliko dana ponovo sam se čula sa prvim dečkom, desio se susret i - završili smo zajedno u krevetu..
Moram dodati da sam iznenadila samu sebe, budući da mi je on, nakon sedmogodišnje veze, drugi muškarac u životu. Ne mogu reći da sam to učinila nesvjesno, bez upotrebe razuma; mislim da je razlog tome to što znam da ne mogu biti sa njim, pa sam željela uzeti maksimum od onoga što mogu da imam i uživati onoliko koliko mogu.. Bilo je predivno, ponašao se veoma nježno i niti u jednom trenutku mi nije dao povoda da mislim da me "iskoristio". Poslije toga, kao šala, i moja veza sa drugim dečkom je poprimila ozbiljniju notu; počeo se sve više truditi i dati mi na znanje da sam najvažnija u njegovom životu, a mene je sve više izjedala grižnja savjesti i, nažalost, razarati dilema... Prvi dečko se od onog dana počeo redovno javljati, dijeliti sa mnom svoje dogodovštine, poželjeti mi laku noć, interesovati za moju svakodnevnicu i redovno govoriti kako želi da sam mu blizu, da me dodiruje i, nakon iscrpnog dana, spava uz mene..
Iako svjesna da sa njim ne mogu imati ozbiljnu vezu kakvu želim, nisam se uspijevala oduprijeti javljanju i zatreperila bih svaki put kada bih dobila poruku.. Ipak, jučer, kada mi je rekao da izbjegavam svaki odgovor na njegove izljeve nježnosti i nadanja za sljedeći susret, rekla sam mu da mi zapravo nikada nismo razgovarali, a trebalo je, i da je on bio taj koji je zahtijevao da se ne viđamo.. Nisu ga zanimale moje želje, već samo njegove, a ja ne mogu pristati na to što on želi, dakle na 1-2 susreta mjesečno. Na to je rekao da ni on ne želi 1-2 susreta nego da se vidimo svake noći.. (da još dodam da će za mjesec dani imati prazan stan jer mu odlaze roditelji koji su u posjeti, te mi je ponudio da mogu biti koliko želim) i a da je itekako svjestan mojih želja, no ne želi ispasti lažov i nepošten dajući mi nadu za nešto što mi u ovom trenutku ne može pružiti..
Ne znam šta da radim, silno želim da ga vidim, ali ne želim da izgubim dečka do kojeg mi je svakog dana sve više stalo i za kojeg mislim da je "onaj pravi". Šta mi se to, dođavola, dešava ni sama ne znam..
:
Postoji još nešto što me muči: dečko sa kojim sam u vezi je ozbiljan momak starinskog odgoja koji daje prioritete tradicionalnim vrijednostima. Za njega je to što je rekao svojima za mene završena priča, a prije mene nijednu nije ni poljubio kamoli šta više.. Sasvim je jasno da je siguran da nisam ni ja i da sam se ljubiti naučila (prvo sebe pa onda njega!) gledajući filmove, a njega na taj način (on je, kaže, na taj način, zamišljao ljubiti samo svoju suprugu) ljubim jer je on za mene stvarno poseban i jer ga volim.. Shodno svojim shvatanjima, burno reaguje na svaki mali dodir i duži poljubac, jer ne zna kako da se ponaša a da se ja ne uvrijedim i ne zamjerim mu.. Mene ta situacija sluđuje i ne znam kako da se ponašam u svemu tome. Da li da priznam da nisam baš toliko nevinašce ili ne?
Molim svu raju dobre volje da udijele kakav savjet u vezi svih dilema koje me muče...
Hvala puno!
Molila bih za savjet..
Prije 3 mjeseca izašla sam sa dečkom kojeg sam viđala već nekih godinu dana na zajedničkoj sekciji i bilo je sasvim očito da se dopadamo jedno drugom. Nakon što smo razmijenili nekoliko poruka, dogovorili smo susret i sve je bilo predivno. Ponašali smo se kao da se znamo godinama, dali jedno drugom do znanja o uzajamnim simpatijama, čak se i poljubili. No, drugi susret se nije desio, budući da je on izjavio kako ne bi bilo u redu da se viđa sa mnom i daje mi nadu, jer prije svega mora dovesti u red neke stvari u svom životu i ne želi da ga smatram prevarantom i licemjerom. Pri tome je mislio na posao koji je veoma zahtjevan i ne ostavlja mu gotovo nikako slobodnog vremena (često se desi da radi po cijelu noć). Romantičarska duša kakva jesam, željela sam nam pružiti priliku da se upoznamo, reći mu da mogu naći razumijevanja za njegovu trenutnu preokupiranost, ali mi nije dao priliku za razgovor. Najviše mi je smetalo što mi nekad uopšte nije odgovarao na poruke, a potom se iz čista mira javljao pitajući me kako sam, šta radim, zašto nisam tog dana objavila ništa na fb-u.. čime mi je dao do znanja da se ipak interesuje za mene i da me prati. Vidjeli smo se na proslavi Nove godine i tada sam, iz njegovih pogleda i ponašanja pročitala da nije nimalo ravnodušan..
Potom, budući da se nastavio povremeno javljati, odlučila sam mu pružiti još nekoliko prilika za ponovno uspostavljanje čvršće komunikacije, no, on se oglušio na to.
S druge strane, vrijeme sam počela provoditi sa veoma bliskim prijateljem koji je već duže nastojao biti uz mene u svim životnim situacijama. Uvijek mi se nalazio pri ruci, da bi mi na kraju priznao da je zaljubljen u mene.. Shvatila sam da ni meni nije svejedno i da mi izrazito godi njegova blizina, ali se nisam htjela upuštati u vezu dok ne rasčistim sa sobom u vezi prvog dečka. Kada sam shvatila da on neće preuzeti incijativu, počela sam se svakodnevno viđati sa "prijateljem", koji mi je postao više od prijatelja.. Prošlo je od tada mjesec dana, gotovo svaki dan smo provodili skupa i svakog dana mi se sve više činilo da sam pronašla svoju drugu polovicu i da je to čovjek za mene. (Imam 28 godina, a on 30.) Ponekad mi se činilo da sanjam, jer je bio sve ono što sam samoj sebi mogla da poželim, a u šta više, nakon silnih razočarenja, nisam vjerovala. Ja sam njemu prva ozbiljna djevojka (vjerujem da prethodne nisu bile čak ni poluozbiljne) i ponaša se baš u skladu s tim: voli i ponaša se onako kako se voli prvi put..
No, žalim što ću priču pokvariti ovim što ću napisati sada.. Prije nekoliko dana ponovo sam se čula sa prvim dečkom, desio se susret i - završili smo zajedno u krevetu..
Moram dodati da sam iznenadila samu sebe, budući da mi je on, nakon sedmogodišnje veze, drugi muškarac u životu. Ne mogu reći da sam to učinila nesvjesno, bez upotrebe razuma; mislim da je razlog tome to što znam da ne mogu biti sa njim, pa sam željela uzeti maksimum od onoga što mogu da imam i uživati onoliko koliko mogu.. Bilo je predivno, ponašao se veoma nježno i niti u jednom trenutku mi nije dao povoda da mislim da me "iskoristio". Poslije toga, kao šala, i moja veza sa drugim dečkom je poprimila ozbiljniju notu; počeo se sve više truditi i dati mi na znanje da sam najvažnija u njegovom životu, a mene je sve više izjedala grižnja savjesti i, nažalost, razarati dilema... Prvi dečko se od onog dana počeo redovno javljati, dijeliti sa mnom svoje dogodovštine, poželjeti mi laku noć, interesovati za moju svakodnevnicu i redovno govoriti kako želi da sam mu blizu, da me dodiruje i, nakon iscrpnog dana, spava uz mene..
Iako svjesna da sa njim ne mogu imati ozbiljnu vezu kakvu želim, nisam se uspijevala oduprijeti javljanju i zatreperila bih svaki put kada bih dobila poruku.. Ipak, jučer, kada mi je rekao da izbjegavam svaki odgovor na njegove izljeve nježnosti i nadanja za sljedeći susret, rekla sam mu da mi zapravo nikada nismo razgovarali, a trebalo je, i da je on bio taj koji je zahtijevao da se ne viđamo.. Nisu ga zanimale moje želje, već samo njegove, a ja ne mogu pristati na to što on želi, dakle na 1-2 susreta mjesečno. Na to je rekao da ni on ne želi 1-2 susreta nego da se vidimo svake noći.. (da još dodam da će za mjesec dani imati prazan stan jer mu odlaze roditelji koji su u posjeti, te mi je ponudio da mogu biti koliko želim) i a da je itekako svjestan mojih želja, no ne želi ispasti lažov i nepošten dajući mi nadu za nešto što mi u ovom trenutku ne može pružiti..
Ne znam šta da radim, silno želim da ga vidim, ali ne želim da izgubim dečka do kojeg mi je svakog dana sve više stalo i za kojeg mislim da je "onaj pravi". Šta mi se to, dođavola, dešava ni sama ne znam..
:Postoji još nešto što me muči: dečko sa kojim sam u vezi je ozbiljan momak starinskog odgoja koji daje prioritete tradicionalnim vrijednostima. Za njega je to što je rekao svojima za mene završena priča, a prije mene nijednu nije ni poljubio kamoli šta više.. Sasvim je jasno da je siguran da nisam ni ja i da sam se ljubiti naučila (prvo sebe pa onda njega!) gledajući filmove, a njega na taj način (on je, kaže, na taj način, zamišljao ljubiti samo svoju suprugu) ljubim jer je on za mene stvarno poseban i jer ga volim.. Shodno svojim shvatanjima, burno reaguje na svaki mali dodir i duži poljubac, jer ne zna kako da se ponaša a da se ja ne uvrijedim i ne zamjerim mu.. Mene ta situacija sluđuje i ne znam kako da se ponašam u svemu tome. Da li da priznam da nisam baš toliko nevinašce ili ne?
Molim svu raju dobre volje da udijele kakav savjet u vezi svih dilema koje me muče...
Hvala puno!
