Zoran:
Ja sam se smejao dok sam pio gorčinu.
Ali niko nije znao da mi je smeh bio štit.
Robin:
Ja sam se smejao dok sam tonuo.
Ali niko nije znao da mi je smeh bio molitva.
Zoran:
U Jugoslaviji, smeh je bio otpor.
U Americi?
Robin:
Smeh je bio valuta.
Ali ja sam ga trošio kao suze.
Zoran:
Mi nismo bili komičari.
Mi smo bili proroci u šarenim cipelama.
Robin:
I kad smo ćutali — svet se smejao.
A kad smo plakali — svet je aplaudirao.
Dva klovna sede na klupi u parku...
Jedan sa maskom tuge...
Drugi sa maskom smeha...
Obojica gledaju u istu tačku...
Jedan sa tugom što zna da se smeje,
drugi sa smehom što zna da boli.
Ispred njih - prazna pozornica.
Iza njih - svet koji ne zna da sluša.



Poslednja izmena: