Zoran Milivojević

Disko Kauč

Elita
Poruka
24.596
Čiji stručni komentar o bilo kakvom javnom događaju najdalje odjekne? To je komentar Zorana Milivojevića.
05-kvalit_620x0.jpg


Autor je nekoliko udžbenika i knjiga od kojih se izdvajaju knjige Emocije – Psihoterapija i razumevanje emocija (Psihopolis, 2007), Formule ljubavi – Kako ne upropastiti sopstveni život tražeci pravu ljubav (Psihopolis, 2008), Igre koje igraju narkomani – Transakciona analiza problematicnog uzimanja droga (Psihopolis, 2007). Zajedno sa nekoliko slovenačkih kolega je objavio veoma praktičan i bogato ilustrovan priručnik Mala knjiga za velike roditelje (Mladinski dom Jarše, 2004; Psihopolis, 2007) veliki slovenački hit o vaspitanju dece u kojem je predstavljen Milivojevićev „mercedes model” koji roditeljima i vaspitačima pomaže da pronađu balans u vaspitanju dece. U knjizi Uloviti ljubav (Psihopolis, 2011) sabrane su zapažene kolumne koje autor već tri godine objavljuje u dnevnom listu Politika, a u knjizi Psihologike svakodnevnog života (Psihopolis 2014) su kolumne iz Politike do oktobra 2014.

Jeste li čitali nešto od ovoga? Je l' vam Zoran Milivojević simpa?
 
Poslednja izmena:
Ja sam bila na jednom njegovom predavanju vezano za posao pre par godina.
Iskreno za tu tematiku nicega se ne secam cak ni o cemu je pricao, medjutim secam se dela u kojem je pricao kako mentalitet regije(odgoj dece,okoline,nacije,istorija regije) utice na odgoj ljudi i samim tim radne navike i stavova prema poslu.
Taj deo mi je bio zanimljiv i vrlo tacan, barem iz mog iskustva gledano.
Posle toga sam citala neke njegove kratke tekstove na netu,nisam se udubljivala u tematiku posto me nije interesovala tema ljubav i narkomani,roditeljstvo no nije ni slucajno uporedivo sa ovim samoukim ljudima u oblasti psihologije,zivota,ljubavi koji blebecu po netu.
Jednostavno covek prica/pise prilagodjenim jezikom velike mase da bi doprelo do sto vise umova.
 
“Zapadnjacima je čudno kad kažem da zaljubljenost nije čoveku inherentan, prirodni osećaj, ona se pojavljuje samo u onim zajednicama gde postoje mitovi i priče koje povezuju ljubav i sreću. Na primer, u Aziji takvih mitova u njihovoj tradiciji nema, pa se ljudi u tim društvima ne zaljubljuju, već imaju sasvim drugačiji model biranja partnera, a njihove veze su stabilnije nego ove u našem delu sveta. Takvih mitova vezanih uz zaljubljenost nema ni u tradicionalnoj Africi. Postoji jasno i tamo i u tamošnjim predanjima to da se neko nekome sviđa, ali ne i očekivanje da će samo uživati u tom odnosu do kraja života.


Tamo ljudi očekuju pripadanje, emocionalno jesu važni jedno drugome, vode računa jedno o drugome, postoji seksualnost, brinu o deci, ljubav ih povezuje da zajedno prođu kroz život, ljubav koju vremenom grade, ali oni ne biraju samo srcem, već racionalno i onda bez zaljubljenosti grade – ljubav.



Osim toga, u tim kulturama je ljubav sredstvo, a ne cilj. Kod nas je ljubav cilj i smisao, dok je kod njih ljubav samo to što poveže dvoje ljudi da sebi međusobno budu potpora, ali njima je kolektivno cilj i smisao preživeti, dobro živeti, roditi decu… Ako hoćete da znate šta je ljubav, pogledajte život u primitivnim plemenima, tamo se vidi koja je funkcija ljubavi.”
 
Ja samo citirala,mozda misli na ugovorene brakove (recimo u Indiji) ili neke druge vrednosti pri izboru partnera...
A sto se mitova ljubav=sreca pa kod nas je sve oko toga,bilo to bajke,ratovi,vanzemaljci,postojanje...
Pa i mi smo pre imali ugovorene brakove. Nekako mi smrdi ta teza. I kinezi i indijci su ljudi kao i svi ostali. Pre ce biti da imaju iste mitove kao ostatak sveta.
 
Stvarno, on te rek'o, i žene i đeca đuture?

Ne, ne, nikako djuture, odvojeno samo

Ne secam se tacno, ali je pricao o potrebi da se sa decom grublje postupa jer su razmazena kao, a znam da je stao u odbranu onog lika sto je u centru za socijalni rad ubio zenu i dete, kao "nije to bas tako jednostavno, ne treba ga osudjivati, nije ni zena bas nevina" itd
 

Back
Top