Kad ujutro ptice pjevaju i zora se polako javlja, sve je drugačije, možda se čini i bolje. Ni ne znamo što nas još čeka i nudi se u danu koji dolazi. još želja i čežnja vladaju nama.
Jutro je ljepota sâma, vrlo često tišina, visina, mir, mala sreća. Svaki put je malo rođenje, koje uvijek drugo osvješćuje i spoznaje. ujutro smo novi i svoji, dok se još ništa nije dogodilo, nigdje i nikako u našem svijetu. Samo usredotočenost na dobro i volja za činiti ga. U njemu nema nikakva pitanja, nepoznanice, sukoba, Kao da samo koračamo ka sreći sa svime što imamo
Ima ljudi koji nam govore ali ih ne slušamo;
Ima ljudi koji nas povrijede i ne ostavljaju traga,
Ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u
našem životu i ostave trag zauvijek.
Cecillia Meireles
Jutro je ljepota sâma, vrlo često tišina, visina, mir, mala sreća. Svaki put je malo rođenje, koje uvijek drugo osvješćuje i spoznaje. ujutro smo novi i svoji, dok se još ništa nije dogodilo, nigdje i nikako u našem svijetu. Samo usredotočenost na dobro i volja za činiti ga. U njemu nema nikakva pitanja, nepoznanice, sukoba, Kao da samo koračamo ka sreći sa svime što imamo
Ima ljudi koji nam govore ali ih ne slušamo;
Ima ljudi koji nas povrijede i ne ostavljaju traga,
Ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u
našem životu i ostave trag zauvijek.
Cecillia Meireles
