Zora...( borba duše i srca)

  • Začetnik teme Začetnik teme Emin@
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Dugo vremena nisam osećala ništa.Ni bol,ni tugu.Osećanja su se mešala i retko kad sam znala šta stvarno želim.Cilj mi nije bio jasan a lavirint u kome sam se nalazila bivao je sve komplikovaniji.I ja sam se gubila sve dublje zalazeći u tamu...
Nisam poželela ni u jednom trenutku da se trgnem,da udahnem vazduh...

Sanjala sam,protiv svoje volje...Sanjala sam neke divne predele.Sunce koje obasjava polja i reke.Cveće i zelene livade.Cula sam cvrkut ptica,videla igre leptira..
Zabolelo bi tada,jedino tada da bih se živom osetila.

Nisam želela da svane.Nisam želela da me svetlost dotakne...Prijao mi je mrak i mrtvilo duše.Tad ništa nije bolelo.Utonula bih u dubok mir i ništavilo.

I tada je svanulo,suze su krenule.Bujica suza preplavila je moj život bez života.
Plakala sam danima,nedeljama.Nad prosutim biserima,za proteklim danima,zbog sebe,zbog drugih....Srce se grčilo i jecalo jezivim jecajem koji kida lance,katance...Jeca za slobodom.Dok sam gledala kako se ruši dobro sagrađena tvrđava deo mene je umirao...

Drugi deo je oživeo.Deo mene koji je patio ćuteći.Bez reči je trpeo udarce, nepravdu i zle namere.. Polako i u tušini se uvukao u najdublji deo mraka i čekao Zoru.
Duša je ju je osetila i probudila me.Srce se trglo i nasmejalo.Okovi su spali.



********
Znam,kratka je priča o drugom delu.Kratka je jer su rane sveže,posledice teške...Ona zri kao jabuka koja je kasno procvetala i mraz je malo dohvatio pre nego što je sazrela.Bori se sa vetrom jer grane su njene još uvek slabe.
Ali,volja je jaka,cilj zacrtan i jasan...Sve ostalo je igra srca i duše...:heart:

qri0dd.jpg
 
Uh, devojcice, kako si samo ovo iz srca napisala.... Dobre duse uvek ispastaju, a ti si previse dobra. Zivot je bio prilicno okrutan prema tebi, ali ima svetlih tacaka, zar ne? Ipak, sve na kraju ima neki smisao, cak i nistavilo....

Lakse je gledati u mrak nego u svetlo.

..............................
:heart:
 
WinteRborN;bt113053:
Uh, devojcice, kako si samo ovo iz srca napisala.... Dobre duse uvek ispastaju, a ti si previse dobra. Zivot je bio prilicno okrutan prema tebi, ali ima svetlih tacaka, zar ne? Ipak, sve na kraju ima neki smisao, cak i nistavilo....

Lakse je gledati u mrak nego u svetlo.

..............................
:heart:
Lakše je...
Zahvaljujući zori,više mi to nije cilj:)
:cmok2: :heart:
 
..Lepa slika.....
.........A galebovi su pratioci . Uvek nam trebaju pratioci izgubimo ih ali nas nekako uvek pronađu.
Jedno od najstarijih sećanja mi je kad sam sa palube belog putničkog broda bacao galebovima grisine. Imao sam 4 godine.
Uvek su tu...............
 
dessire;bt113067:
U vidokrugu tapkaju nepoznati ljudi . Zamrle duše vise na ledenim škriljcima .Senke straha se tiskaju oko ustreptalog srca .gubi se dah .ne očekujem sledeći.A i čemu . celu noć si bdila i čekala zraku koja će pokazati put.I kada zora iz plavetnila svog rodjenja osvetli svu javu oko nas tamo u praskozorju kleči ljubav koju samo neki uspevaju da vide željom jačom od prštećih sunčevih bičeva.

Svaka cast,divno zaista.....
 
Raduje me L. da se sad tako osećaš.I ne čudi se mnogo ,to je put kroz život,iskustvo ,patnja ,a onda iz toga radjanje novog,stepenisu višeg,boljeg bogatijeg jer sadrži proživljeno iskustvo jasno sagledano i nadgradjeno.To je put koji ukazuje da se čovek razvija ,da ne stagnira ili ide unazad ,što se takodje dešava. već da ide napred do punog ostvrenja svojih potencijala.A ti ih imaš i put neće biti ni kratak ni lak a ja ti želim sreću i verujem u uspeh.:heart::bye:
 

Back
Top