Gledam. Razgledam. Ima ih mnogo. Neki u kavezima,neki na "slobodi" ali opet ne baš istinski slobodni. Ima onih dobroćudnih,naivno prilaze svima. Ima i dobroćudnih ali povučenih,naučenih bolom da budu oprezni i zaklonjeni. Ima predatora,kidišu,vežbaju svoje lovačke sposobnosti. Ima i živine,zaljubljeno zatrčane ka svojim koljačima. Ima i vrednih,pregalnika,sa misijom,vode se njome i ne daju biti ometeni. Ima i onih koje niko ne primećuje,ili su inhibirani ili ne vide priliku da zasijaju.
Ima tu svačega. Ljubavi,prezira,takmičenja, traženja spasa,traženja žrtve. Svaka životinja ostavlja svoj trag. Zanimljiva skupina,ali bez nekog konkretnog smisla osim da postoji u tom prostoru i zadovoljava neku svoju potrebu.
Gledam,gledam,šetam tako. Ali ne vidim ono što mi oči traže. A onda srećem jedan redak primerak neobične retke vrste. Osetim nalet energije,osetim da nisam uzalud došla. Imalo je svrhu.