Sumorno jutro je razlilo tugu po oblacima
A dan je doneo nova stradanja u dusi…
Hodam kao zombi umornim koracima
I nema osecam kako se sve oko mene rusi.
Ne osecam ni tugu, ni radost ni ljutnju,
U meni nikakvo osecanje ne postoji…
Kao da se ceo svet obavezao na cutnju
A ja se cutnje ovoga puta ne bojim.
Dok idem tako i gledam senke oko sebe
Jedno mi lice u oci pade, nasmejano…
Nisam mogla a da se ne setim tebe
I odjednom mi je osmeh lice obasjao.
A dan je doneo nova stradanja u dusi…
Hodam kao zombi umornim koracima
I nema osecam kako se sve oko mene rusi.
Ne osecam ni tugu, ni radost ni ljutnju,
U meni nikakvo osecanje ne postoji…
Kao da se ceo svet obavezao na cutnju
A ja se cutnje ovoga puta ne bojim.
Dok idem tako i gledam senke oko sebe
Jedno mi lice u oci pade, nasmejano…
Nisam mogla a da se ne setim tebe
I odjednom mi je osmeh lice obasjao.
