Znam da sam/nisam inteligentan/na !!!

Dača R

Aktivan član
Poruka
1.157
Nekoliko puta već u literaturi srećem hipotezu kako su nisko inteligentni ljudi i natprosečno inteligentni ljudi najsvesniji, tj. imaju najjasniju sliku o svojim intelektualnim kapacitetima, dok su oni sa prosečnom inteligenciijom češće zbunjeni pitanjem ,,Koliko sam ja inteligentan''. Pretpostavka je da prve dve grupe ljudi češće dobijaju isti feedback o svojim postignućima, pa tako natprosečni dobijaju povratnu informaciju da im stvari dobro idu, da su snalažljivi, dok oni nisko inteligentni konstantno dobijaju suprotne. Prosečno inteligentnima, da se tako izrazim, nekad uspe-nekad ne. Meni ova hipoteza uopšte nije bliska. Kako se vama čini? Koliko tu ima logike?
 
Pa, ima logike da su visoko-inteligenti ljudi toga svesni, jer je sam taj intelekt sredstavo samo-spoznaje... al' nema logike da glupi misle da su glupi...

A šta ako glupi (ružan izraz ali ***.) negde imaju svest o tome da su glupi ali to ne žele da priznaju sebi a naravno ni drugima. Evo ja ću navesti jedan primer iz moje okoline.
Radili smo na predavanjima jedan od testova inteligencije i kad je jedna koleginica (poznata po tome da nema visoke intelektualne sposobnosti) videla test, rekla je ,,ma ja ne mogu da razmišljam sad, ne mogu ovo da radim'', i prislonila se uz najbližu koleginicu od koje je počela da prepisuje odgovore!!! (to nije bio prvi put). Nije li to možda strah od toga da bi na videlo mogla izaći njena neobdarenost?
 
Poslednja izmena:
Pretpostavljam da manje inteligentni ljudi imaju predstavu o svojoj inteligenciji ali i logično je da takvi ljudi ne paradiraju svojom inteligencijom već žive nešto jednostanvijim životima jer su svesni sopstvenih mogućnosti.
Naravno, pošto postoji mnogo vrsta inteligencija, moguće je da ukoliko urođena inteligencija nije razvijena, jeste razvijena npr. emocionalna inteligencija koja se za razliku od stečene može negovati i poboljšati.
 
Naravno, postoji i emocionalna intelingencija koja obuhvata entuzijazam, upornost i sposobnost samomotivisanja, zbog koje logicki inteligentniji ljudi nisu uvek i uspesniji..... no cak sta vise, cesto su ocajni kormilari svog privatnog zivota, hehe.

Ja licno gledam na intelingenciju kao na visinu u kosarci, odredjena visina je neophodna da bi se mogao baviti sportom (170 cm aka IQ oko 100), a ako si dostigao to.. sve preko je samo koristan bonus. ;)
 
Ja sam negdje čitala da odličan uspjeh u školi, pa i na faksu garantuje samo to da imate prosječnu inteligenciju,a sve ostalo ste mogli postići trudom, radom.
Mislim da se treba gledati i taj odnos utrošenog rada i uspjeha, posebno u obrazovnim ustanovama.
Koliko ja znam najinteligentnija osoba u Americi je jedna žena čije zanimanje je da vozi kamion. Tako da je i uspjeh individualni pogled. Jedna pametna osoba mi je jednom rekla - Ako je zadovoljstvo životom mjerilo uspjeha, onda se može reći da sam uspješna. -

Postoje mnogi ljudi koji ni ne žele da budu superinteligentni, najpametniji, uspješni po kriterijumima savremenog doba, koji samo žele zadovoljstvo životom..u koju grupu da njih svrstamo?
 
Nekoliko puta već u literaturi srećem hipotezu kako su nisko inteligentni ljudi i natprosečno inteligentni ljudi najsvesniji, tj. imaju najjasniju sliku o svojim intelektualnim kapacitetima, dok su oni sa prosečnom inteligenciijom češće zbunjeni pitanjem ,,Koliko sam ja inteligentan''. Pretpostavka je da prve dve grupe ljudi češće dobijaju isti feedback o svojim postignućima, pa tako natprosečni dobijaju povratnu informaciju da im stvari dobro idu, da su snalažljivi, dok oni nisko inteligentni konstantno dobijaju suprotne. Prosečno inteligentnima, da se tako izrazim, nekad uspe-nekad ne. Meni ova hipoteza uopšte nije bliska. Kako se vama čini? Koliko tu ima logike?

Dobro da su stali na hipotezi. Da li si čuo za onu izreku, da, kada bi ljudi bili u situaciju da biraju mozak da bi svako svoj uzeo. Ja više verujem u to iz prostog razloga što smo svi manje/više narcisoidni.
 
Dobro da su stali na hipotezi. Da li si čuo za onu izreku, da, kada bi ljudi bili u situaciju da biraju mozak da bi svako svoj uzeo. Ja više verujem u to iz prostog razloga što smo svi manje/više narcisoidni.

Čuo sam, naravno.:D Ali to nije zbog narcisoidnosti već zbog toga što je visoka inteligencija izrazito poželjan kvalitet kod pojedinca u svakom savremenom društvu. Kad se pojedinac suoči sa činjenicom da nije inteligentan (a moje je pitanje da li se on uopšte suočava sa ovim), on se onda okreće raznim mehanizmima odbrane (obmanama ako ti je lakše), pa tako ubeđuje sebe i druge da je inteligentan ili čak, natprosečno inteligentan. Nema tu narcisoidnosti, samo želja da se zadrži dobra slika o sebi. Prosto, kada si nekoga u životu čula da za sebe kaže da je glup??? Tako ja razumem tvoju izreku ili meni još dražu ,,Pamet je jedina stvar pravedno podeljena na ovom svetu''.
 
A šta ako glupi (ružan izraz ali ***.) negde imaju svest o tome da su glupi ali to ne žele da priznaju sebi a naravno ni drugima. Evo ja ću navesti jedan primer iz moje okoline.
Radili smo na predavanjima jedan od testova inteligencije i kad je jedna koleginica (poznata po tome da nema visoke intelektualne sposobnosti) videla test, rekla je ,,ma ja ne mogu da razmišljam sad, ne mogu ovo da radim'', i prislonila se uz najbližu koleginicu od koje je počela da prepisuje odgovore!!! (to nije bio prvi put). Nije li to možda strah od toga da bi na videlo mogla izaći njena neobdarenost?

Glupi ljudi umeju da prepoznaju reakciju okoline na svoje postupke, svesni su da im pamet nije i ne može biti najjači adut, uz sve ostalo što inteligencija donosi ali se služe drugim sredstvima da bi postigli uspeh
Bilo bi na mestu da kažemo da na postignuće najviše utiče inteligencija, ali nije tako.

Tvoja drugarica se lepo snašla u prepisivanju, pa joj se ne može zameriti situaciona, praktična inlteligencija, ma kakve reakcije svojih kolega izazvala ... :mrgreen:
Ne kažem da glupi ljudi nemaju stida, ali....samouverenost nekima zaista ne manjka. Glup, samouveren i bestidan, nekad idu pod ruku..
 
Poslednja izmena:
Tvoja drugarica se lepo snašla u prepisivanju, pa joj se ne može zameriti situaciona, praktična inlteligencija, ma kakve reakcije svojih kolega izazvala ... :mrgreen:
Ne kažem da glupi ljudi nemaju stida, ali....samouverenost nekima zaista ne manjka. Glup, samouveren i bestidan, nekad idu pod ruku..

A, ako je i lukava? Da citiram Dučića: "Lukavost je inteligencija glupih" :)
 
Uh, zaboravio sam totalno na ovu temu. A dobro ljudi, ako je istina da su neinteligentni ljudi svesni svojih intelektualnih kapaciteta, kako to da takve osobe nisu nužno depresivne, ili preterano agresivne? Konstantno dobijati feedback da nisi inteligentan je jak udarac za ego (po meni najjači), pogotovu na ovom svetu gde je biti inteligentan jedna od najvećih ljudskih vrednosti!
 
Uh, zaboravio sam totalno na ovu temu. A dobro ljudi, ako je istina da su neinteligentni ljudi svesni svojih intelektualnih kapaciteta, kako to da takve osobe nisu nužno depresivne, ili preterano agresivne? Konstantno dobijati feedback da nisi inteligentan je jak udarac za ego (po meni najjači), pogotovu na ovom svetu gde je biti inteligentan jedna od najvećih ljudskih vrednosti!
Evo da ti ja odgovorim, ja imam problem sa inteligencijom i stalno sam depresivan, jer sa ovim stanjem ne mogu da uradim nista u zivotu(porodica, posao itd..).a ne znam kako to da promenim..
 
IMG_20200606_212135.jpg
 
Mislim da ne treba da vas brine da li ste inteligentni ili ne, vise treba da vas brine da li ste u mogucnosti da pomognete sebi i drugima i da pronadjete ono u cemu ste dobri i da nastavite da se razvijate u tom smeru.

Inteligencija nije "dobar sam u skoli i imam sve petice, mora da sam pametan", daleko od toga i kao sto se gore pominje, postoje razlicite inteligencije. Smatram da sa inteligencijom dolazi i arogantnost i onaj "naduvani ego" jer mislis da si bolji od svih bezvrednih smrtnika koji te okruzuju(wow kakva recenica) jer sam imao prilike da se druzim sa takvom osobom.
Stavise, to je jedan zanimljiv fenomen gde ucenik koji je zavrsio najtezu osnovnu skolu u "x" gradu i gimnaziju sa najboljim ocenama i koji je plakao kad je dobio 4 je zapravo bio samo "prosecan". Zbog toga sto je razvaljivao skolu sa ocenama, poceo je da iskoristava svoje prijatelje i bliznje jer je mislio da niko ne razume jezik kojim on govori, naravno, svi su znali i svi su digli ruke od njega jer im nije potrebna takva osoba u zivotu. Kad sam ga upitao jednom prilikom sta radi u slobodno vreme, odgovorio mi je sa "ili citam ili ucim"...okej...a druzenja, igrice i sve ostalo sto je normalno za dete njegovog uzrasta mu je bilo strano.

E sad ono da prosecni imaju poteskoca sa postavljanjem sebe u neku od tih kategorija "intelekt ispod proseka, prosecan, natprosecni intelekt", pretpostavljam da je to zbog toga sto imaju slicno razmisljanje i ne odvajaju se nesto preterano od mase kako bi se lakse identifikovali. Ima bas jedna knjiga "Cvece za Algernona" koja je po meni jako dobro napisana i pokriva to "da li sam pametan" pitanje. Ko ima vremena i zivaca nek slobodno uzme da procita, ima oko 300 strana :D
 
Da li stvarno mislite da test koji je smislio covek moze da bude merilo bilo cega....?
Oni samo odredjuju vase naklonosti za odredjene sfere dok u drugima mozete da budete totalno sakati.
Poznajem ljude koji su tanki sa nekim naukama,(za koje se tvrdi da idu uz visok iq)prosecni djaci,studenti a pritom su neverovatno snalazljivi i uspesni,a ima i suprotnih primera,da oni sa proverenim visokim iq prosto nezainteresovani za bilo kakvo delovanje,letargicni,depresivni.I u praksi postoje sve moguce varijacije.
.................................
Ako vec pricamo o inteligenciji,mislim da je to mnogo siri pojam,cak bi rekao toliko sirok i obilan da nikada necemo biti u mogucnosti da ga izmerimo i da ogredimo sa tacnoscu.
............
 

Back
Top