Muci me slutnja
,rodjeni moj,
ostaces kratak
za mnoge dane.
Jos uvek sanjas
velike snove,
a dane trosis
na radosti male.
Muci me, smehu,
kada ces stati
na noge svoje
da zivot trosis
svestan te moci
i dana pravih,
odraslih noci.
Glumis odraslog,
savete delis,
to mladost kasna
jos danak trazi.
Necu ti reci
gde da podjes
jer put je tvoj
od kad si rodjen.
Plasim se tvoje
pameti rane
sto zna gde treba
al' ne zna da stane.
Ako mi kazes,
da znas ti bolje,
nista to nije
od volje moje.
Pusticu samo
da vreme prodje.