Znakovi latentne depresije

I te kako je istina, ko još pita veselog čoveka kako se oseća, to se podrazumeva zar ne? Leptirići šarenići, sve je divno, sve funkcioniše, ma idila, a u glavi mrkli mrak.
Kako ti znaš da je u njihovoj glavi "mrkli mrak"?

Ti se tešiš ?

Pa ni pravi Mangupi se ne rađaju kao mangupi, već vežbaju, pa navežbaju... i lažu, dok vežbaju, ali se ne prepuštaju,... Ja sam glavni lik svoje bajke ili svoje drame,... tragedije, komedije,... jedino mrzim da me ljudi žale.
Analize su vam subjektivne i patetične,... mada deluju iskreno.
Ako se ne predaš depresiji, nećeš ni biti.
Latentna depresija je odraz nemoći... nedostatka mašte...
 
Latentna depresija je odraz nemoći... nedostatka mašte...

Mislim da je latentna depresija odbrambeni štit ( maska ) koji depresivni ljudi stavljaju kako ne bi izazivali žaljenje, a takođe štete sami sebima. Potiskivanje osećanja je loše. Može da utiče i na zdravlje, fizičko a verovatno i mentalno.

Niko od nas ne zna kako se neko sa kojim razgovara oseća..ako taj neko ne pokazuje svoja osećanja, već ih skriva osmehom.
 
Kako ti znaš da je u njihovoj glavi "mrkli mrak"?

Ti se tešiš ?

Pa ni pravi Mangupi se ne rađaju kao mangupi, već vežbaju, pa navežbaju... i lažu, dok vežbaju, ali se ne prepuštaju,... Ja sam glavni lik svoje bajke ili svoje drame,... tragedije, komedije,... jedino mrzim da me ljudi žale.
Analize su vam subjektivne i patetične,... mada deluju iskreno.
Ako se ne predaš depresiji, nećeš ni biti.
Latentna depresija je odraz nemoći... nedostatka mašte...
Besmislice napisane na ozbiljnoj temi. Kad ti budeš sahranio jedino dete kao što se meni desilo dođi pa mi lično, oko u oko reci šta mi je dozvoljeno da osećam i da li imam pravo na to ili ne. Treba da se stidiš sebe i svojih komentara. Slobodno me preskoči i ne citiraj jer sa takvim zlom ne želim da imam bilo kakav kontakt.
 
Ti gledaš iz svog kuta, trebaš se za.iiti u njihovom kutu. Nije stvar ko bi ih žalio nego ne žele da ih se žali jer je riječ o ljudima punim sebe zelenih takmičenja i sl.
Ne gledam samo iz svog kuta,.. ali pišem samo iz svog kuta, jer nisam siguran da mi je 'njihov' kut ispravan.

a, nejasno je ko je pun sebe (na koga misliš) i šta su "zelena takmičenja".
 
Ne gledam samo iz svog kuta,.. ali pišem samo iz svog kuta, jer nisam siguran da mi je 'njihov' kut ispravan.

a, nejasno je ko je pun sebe (na koga misliš) i šta su "zelena takmičenja".
Željni takmičenja, jbg greška. Gledaš i pišeš samo iz svog kuta, da ih netko žali to je ta njih smrtna uvreda, oni su egoisti i uvik žele pokazati da su bolji od drugih, sretniji, uspješniji i itd. Ta priželjkivana slika samog sebe se često razlikuje od realne slike što onda uzrokuje ovakvo ponašanje .
 
Gledaš i pišeš samo iz svog kuta, da ih netko žali to je ta njih smrtna uvreda, oni su egoisti i uvik žele pokazati da su bolji od drugih, sretniji, uspješniji i itd. Ta priželjkivana slika samog sebe se često razlikuje od realne slike što onda uzrokuje ovakvo ponašanje .
Prvo mi je glupo da nešto okvalifikujem kao smrtnu uvredu.
Drugo mi je glupo da se žalim nekome, za koga nisam siguran da mi želi dobro jer je većina zavidna i licemerna.
Treće lakše mi je da se poverim nekome ( da imam takvih osoba - prijatelja u svojoj blizini), jer oni mogu taj moj problem da vide drugačije, možda su ga i imali,.. izvukli se,..
----------------------------------------------
Ovo što mi sugerišeš da sam mnogo ličan ( gledam i pišem iz svog kuta), je verovatno tačno,.. ali ću se i više truditi da pokušam da gledam i drugačije.

*** Izgubio sam i ja puno najdražih osoba, ali ne mislim da utehu za to ovde tražim.
 
Prvo mi je glupo da nešto okvalifikujem kao smrtnu uvredu.
Drugo mi je glupo da se žalim nekome, za koga nisam siguran da mi želi dobro jer je većina zavidna i licemerna.
Treće lakše mi je da se poverim nekome ( da imam takvih osoba - prijatelja u svojoj blizini), jer oni mogu taj moj problem da vide drugačije, možda su ga i imali,.. izvukli se,..
----------------------------------------------
Ovo što mi sugerišeš da sam mnogo ličan ( gledam i pišem iz svog kuta), je verovatno tačno,.. ali ću se i više truditi da pokušam da gledam i drugačije.

*** Izgubio sam i ja puno najdražih osoba, ali ne mislim da utehu za to ovde tražim.
Meni je bilo glupo čitati ovaj post pa eto pročitao ga🤔
 
Ja isto ne želim da me netko sažalijeva jer bi to značilo da sam slab, nesretan i sl. Samo ako sam nečim nesretan ili nezadovoljan to ću pokazati ali s namjerom da to promjenom. Ovakve osobe iz teme teško će išta promijeniti jer u biti ne može ni priznati da ima problem. Vjerovatno ste nekada čuli onu što ti je teže više se smije, e to je glupo. Dobro i očajavanje je pogrešno, nisam jedan put rekao drugima da prestanu kukati i nešto poduzmu.

Sad dolazimo do druge kategorije, onih koji naglašavaju kako su žrtve. Stalno kukaju, ne sagledavanju realno situaciju, ono žrtve, svi ostali zli ljudi. U biti oni svojim samo prikazivanjem kao žrtve vrše manipulaciju. Takve osobe postepeno od stalnog kukanja zapadaju u sve veće mentalne probleme i ine problem
 
Pogledajte prilog 1545197

Depresija ima mnogo lica, a jedan od najčešćih oblika je latentna, odnosno prikrivena. Dok je neko tužan, apatičan, ništa mu se ne radi,
nigde mu se ne ide, kod nekog drugog sve naizgled može da deluje sjajno, uz osmeh na licu. Znakovi da ljudi imaju latentnu depresiju:

Uvek izgledaju srećno

Možda je jedna od najčešće praktikovanih navika ljudi sa latentnom depresijom da stalno imaju masku sreće. Oni sve vreme glume dobro raspoloženje. Spolja, često izgledaju srećni i zadovoljni. Međutim, izgled spolja ne govori ništa o tome kako se osoba zaista oseća.

Ne govore istinu

To naravno ne znači da su lažljivci generalno, već ne govore istinu kada ih neko pita kako su. Na pitanja o svom blagostanju odgovaraju da su odlično, sjajno, da su zadovoljni… Kada se ne pojave na dogovorenom sastanku ili okupljanju, u stanju su da smisle toliko dobar izgovor u koji će svi poverovati.

Imaju problem da se isključe

Mozak ovih ljudi brzo obrađuje sve što im se dešava u životu. Preterano i previše analiziraju sve, bilo da je dobro ili loše. Njihovi mozgovi su poput sunđera, upijaju sve što im se nađe na putu i nikada ne odmaraju, što je veoma iscrpljujuće.

Oni su perfekcionisti

Ljudi s latentnom depresijom često imaju prevelika očekivanja od sebe. Kao rezultat toga, mogu da osećaju konstantni unutrašnji pritisak, anksioznost, stres, što na duže staze vodi depresiji.

(Krstarica)
U svemu ovome sam prepoznao jednu žensku osobu koja me muvala i iskoristila. Sama je rekla da ako se i ne osjeća dobro da će se ona nasmiješiti reći da je dobro, ponekad nije mogla spavati od overthingiga, anksiozna i sl. Možda sam previše zaokupiran ovom osobom jer sam sve simptome prepoznao u narcizmu, malignim narcizmu, prikrivenoj depresiji, prikrivenoj usamljenosti, anksioznosti i ne znam već na kojoj već ne temi, mada je možda i moguće da je to izuzetno poremećena osoba s nizom simptoma. Izuzetno bahata i agresivna, ali znala je žaliti se da je žrtva, plakat kako su ljudi zli i sl. Npr bila je u vezi s oženjenim muškarcem i plakala kako ju je on nasanjka, tj ona nije znala da je on oženjen. Zapravo sve su se dogovorili, on ostavlja ženu i idu zajedno životi, kad je on rekao supruzi da je ostavlja, eto onda se predomislila. Bila pričala kako je bila oštećena novčano, tj da nije dobila neku plaću ili plaće. Istina je da je napravila nevjerojatni račun zovući fiksnim telefonom mobilne brojeve, čak i u inozemstvu. Osim toga nikada ne bi tu ni radila da to nije bila agencija od majke tadašnjeg dečka.
 
Željni takmičenja, jbg greška. Gledaš i pišeš samo iz svog kuta, da ih netko žali to je ta njih smrtna uvreda, oni su egoisti i uvik žele pokazati da su bolji od drugih, sretniji, uspješniji i itd. Ta priželjkivana slika samog sebe se često razlikuje od realne slike što onda uzrokuje ovakvo ponašanje .

Ne želim da pokažem da sam srećnija, ne želim da se takmičim. Ako kažem nekome da sam depresivna, bilo bi tu mnogo pitanja, potpitanja...
I jako mi je teško da pričam o PTSP-u, teško mi je i to što ne mogu da pričam o tome je simptom PTSP-a. Oni koji imaju PTSP, imaju i depresiju i anksioznost..Psihijatrica mi je objasnila da je to normalno, da uz PTSP idu uvek i depresija i anksioznost.

I pošto već spominjemo depresiju, ona ide uz PTSP, cerebralnu paralizu i multiplesklerozu. Niko ko ima ove poremećaje, stanje i bolest ne može da prihvati da je "drugačiji" od drugih ljudi. Ovo nije moj laički zaključak, razgovarala sam sa psih o tome.
 
Da li imate neki od ovih znakova iako meni dobro raspoloženje i nasmejanost i sreća ne deluje kao znak latentne depresije
Jer šta to znaci.ako sam nasmejana i raspoložena ja nisam svesna svoje depresije koju imamo skoro svi..neko više neko manje
Mislim baš suprotno..što su ljudi raspoloženiji i nasmejani to su manje podložni depresiji
imam sve... :zeek:
 
Uvek izgledaju srećno

Možda je jedna od najčešće praktikovanih navika ljudi sa latentnom depresijom da stalno imaju masku sreće. Oni sve vreme glume dobro raspoloženje. Spolja, često izgledaju srećni i zadovoljni. Međutim, izgled spolja ne govori ništa o tome kako se osoba zaista oseća.

Ne govore istinu

To naravno ne znači da su lažljivci generalno, već ne govore istinu kada ih neko pita kako su. Na pitanja o svom blagostanju odgovaraju da su odlično, sjajno, da su zadovoljni… Kada se ne pojave na dogovorenom sastanku ili okupljanju, u stanju su da smisle toliko dobar izgovor u koji će svi poverovati.

Imaju problem da se isključe

Mozak ovih ljudi brzo obrađuje sve što im se dešava u životu. Preterano i previše analiziraju sve, bilo da je dobro ili loše. Njihovi mozgovi su poput sunđera, upijaju sve što im se nađe na putu i nikada ne odmaraju, što je veoma iscrpljujuće.

Oni su perfekcionisti

Ljudi s latentnom depresijom često imaju prevelika očekivanja od sebe. Kao rezultat toga, mogu da osećaju konstantni unutrašnji pritisak, anksioznost, stres, što na duže staze vodi depresiji.
Dobro, malo sam slagala. Ali moj početak depresije pre dvadesetak godina
jeste izgledao upravo ovako kako je opisano.

Ovaj problem isključivanja nije posledica depresije, već anksioznosti.
Kada si u strahu onda otvoriš ''četvore oči'' da ti slučajno ne promakne
nešto što bi moglo biti opasno po tebe. Kao da si na straži u ratu, a ne u
običnim životnim okolnostima. Strašno iscrpljujuće.

Skoro deceniju kako nisam više depresivna i anksiozna, ali um stvori
navike, pa se nešto od simptoma redovno vraća. Jedina je razlika u tome
što sada to mogu da primetim i da reagujem.
 
Upoznala sam ženu koja je bila u dubokoj depresiji i imala je pokušaj
samoubistva. Nakon toga je provela neko vreme na bolničkom lečenju.
Kaže, pre samoubistva se često smeškala. Izgledala je najveselije u
društvu, pričala šale. Bila je u potrazi za zabavom i stvarala je zabavu.
Nakon lečenja se nije smejala uopšte, ali je bila dobro. I sad čim
primeti da se preterano kliberi, zna da je to simptom i da nešto treba
preduzeti.
 
I pošto već spominjemo depresiju, ona ide uz PTSP, cerebralnu paralizu i multiplesklerozu. Niko ko ima ove poremećaje, stanje i bolest ne može da prihvati da je "drugačiji" od drugih ljudi. Ovo nije moj laički zaključak, razgovarala sam sa psih o tome.
To je već malo drugačija priča, ako imaš i te bolesti nije čudo da si depresivna mada čovjek se treba boriti. Imam ipak nešto da kažem na ovu temu, nemam cerebralnu nemam multipleksa ali imam od djetinjstva dijagnozu disgrafie i dispraxie. Ako ne znaš što je to guglaj, isto tako najveća mi je želja bila da budem poput druge djece, danas zahvaljujem bogu, sudbini/ sreći što nisam poput većine drugih.
 

Back
Top