Očigledno je svakom Pravoslavnom Hrišćaninu, koji je svestan šta se oko njega dešava danas, da se svet bliži svom kraju. Znaci vremena su tako očigledni, da neko može reći da se svet urušava, stropoštava k svom kraju.
Koji su neki od tih znakova?
Nenormalnost sveta. Nikada se pre takve izopačene i neprirodne manifestacije nisu prihvatale za normalne, kao u našim danima. Samo pogledaj u svet oko sebe: šta je u novinama, kakvi se filmovi prikazuju, šta se pušta na TV-u, šta je to što ljudi smatraju interesantnim i zabavnim, čemu se smeju; to je totalno suludo. Tu su i ljudi koji namerno promovišu sve to, naravno zbog sopstvene finansijske koristi, jer je to moda, jer postoji izopačena žudnja za ovom vrstom stvari.
Ratovi i glasine o ratovima, svaki hladniji i suroviji nego prethodni, sve ovo pod senkom nezamislivog, sveobuhvatnog nuklearnog rata, koji može poceti jednim pritiskom na dugme.
Široko rasprostranjene prirodne katastrofe, zemljotresi i vulkani - najnoviji se formira nedaleko od Josemitskog parka u Centralnoj Kaliforniji-koji već menjaju svetske klimatske obrasce.
Povećana centralizacija informacija i moći nad pojedincem, predstavljena naročito u ogromnom novom kompjuteru u Luksemburgu, koji ima kapacitet da čuva informacije o svakom živom coveku; njegov kodirani broj je 666, a nadimak mu je “zver“, dat od onih koji rade na njemu. Da olakšaju rad ovih kompjutera, Američka vlada planira da u 1984-oj godini otpočne izdavanje kartica socijalnog osiguranja sa brojem (koji će očigledno uključivati i broj 666) utisnutim na desnu ruku ili čelo - tačno uslov koji će biti raširen, prema Otkrovenju Jovanovom (trinaesta glava) za vreme vladavine Antihrista.
Naravno, ne znači da će prva osoba koja dobije odštampano 666 biti antihrist ili sluga antihrista, ali kada si jednom iskorišćen za to, ko će moći da odoli? Prvo će te obraditi, pripremiti a onda i naterati da mu se pokloniš.
Ponovo, umnožavanje raznih hristosa i antihrista. Najnoviji kandidat baš ovog leta, potrošio je verovatno na milione dolara, reklamirajući svoje bližeće pojavljivanje na svetskoj televiziji, obećavajući da će u to vreme dati “telepatsku poruku“ svim stanovnicima sveta. Sasvim odvojeno od bilo kakvih okultnih sila, koje mogu biti uključene u ove događaje, mi već znamo dovoljno o mogućnostima sirenja sublimalnih, podsvesnih poruka preko radija, posebno preko televizije, kao i činjenicu da ovo može svako uraditi sa tehnologijom za provaljivanje u obične radio i TV signale, bez obzira koliko zakona to zabranjuje.
Vrlo čudan odgovor na skori film o kome svi pričaju i koji gledaju u SAD, “E.T.“ koji je uzrokovao da bukvalno milioni naizgled normalnih ljudi izrazi svoju privrženost prema heroju, “spasitelju iz svemira“, koji je očigledno demon - očigledna priprema ljudi za obožavanje dolazećeg antihrista. (a slučajno, filmski urednik zvaničnih novina Grčke Arhiepiskopije u Americi, Pravoslavni sveštenik, srdačno je preporučio film Pravoslavnom narodu, govoreći da je to čudesan film koji nas može naučiti ljubavi i da svi treba da ga pogledaju.)
Postoji veliki, popriličan kontrast između ljudi koji se trude da budu svesni oko toga šta se dešava i onih koji su jednostavno uvedeni u duh vremena.
Mogu da dalje nastavim sa sličnim primerima, ali moj cilj nije da vas uplašim, već da vas učinim svesnim oko stvari koje se dešavaju oko nas. Mnogo je kasnije nego što mislimo; Apokalipsa je sada!!!
I kako je tragično da se vide Hrišćani, pre svega mladi i Pravoslavni ljudi, sa ovom nezamislivom tragedijom koja visi nad njihovim glavama, koji misle da mogu da nastavljaju tzv. “normalan život“ u ovim strašnim vremenima, učestvujući u potpunosti u hirovima ove ludosti, samo-obožavajuće generacije, totalno nesvesni da raj budala u kome živimo samo što se nije urušio, totalno nespremnih za užasna vremena koja su pred nama.
Više se ne postavlja pitanje, da li si “dobar“ ili “loš“ Pravoslavac; pitanje je: da li će naša Vera uopšte preživeti? Kod mnogih neće; dolazeći antihrist biće previše privlačan, previše u stvarima sveta za kojima žudimo, za najveći deo ljudi i bez znanja i svesnosti da su izgubili Hrišćanstvo, tako što su mu se poklonili.
Ipak, Hristov poziv dolazi do nas: počnimo da ga pratimo. Najčistiji izraz ovog poziva dolazi danas iz porobljenog ateističkog sveta, gde postoji pravo stradanje za Hrista i ozbiljnost života koju smo mi ili izgubili ili je ozbiljno gubimo. Jedan Pravoslavni sveštenik, Otac George Kalciu, je blizu smrti u komunističkom zatvoru, jer se usudio da pozove mlade učenike i studente da otkažu slepu poslušnost duhu vremena i da priđu da služe Hristu. Nakon govora o ispraznosti ateizma, on govori mladim ljudima današnjice:
“Zovem vas na mnogo viši uzlet, na totalno odvajanje, na delo hrabrosti koje prkosi razumu. Zovem vas ka Bogu. Ka Onome, koji prevazilazi svet, tako da možete poznati beskonačni raj duhovnih radosti, Nebesa koja sada opipavate iz vašeg licnog pakla, koja tražite čak i u stanju vašeg nepromišljenog revolta... Isus vas je uvek voleo, ali sada imate izbor da odgovorite na Njegov poziv. Kao odgovor vi treba da idete i uberete plod koji je ostao. Da budete prorok Hrista u svetu u kome živite. Da volite bližnjeg kao sebe i da vam svi ljudi budu prijatelji. Da objavljujete svakim delom ovu jedinstvenu i neograničenu ljubav koja je podigla čoveka od nivoa roba do nivoa Božijeg prijatelja. Da budete proroci, ove oslobađajuće ljubavi koja vas izbavlja od svih lanaca, vraćajuci vam vašu ličnost, dok se nudite Bogu“.
Otac George, govoreći mladim ljudima, koji su imali malo nadahnuća da služe Crkvi Hristovoj, jer su prihvatili svetovno mišljenje (tako rasprostranjeno i među nama u slobodnom svetu) da je Crkva samo skup zgrada ili svetovna organizacija, priziva ih dubljem osećanju i poznanju Crkve Hristove, poziva ih da shvate da naše “zvanično“ članstvo jednostavno nije dovoljno za spasenje.
“Crkva Hristova je živa i slobodna. U Njoj se krećemo i postojimo, kroz Hrista Koji je njena Glava. U Njemu imamo punu, potpunu slobodu. U Crkvi učimo, saznajemo istinu i istina će nas osloboditi (Jovan 8:32). Ti si u Crkvi Hristovoj, kada god podigneš nekoga iz tuge, ili kad daš milostinju siromasima i posetiš bolesne. Pripadaš njoj kada si dobar i strpljiv, kada odbijaš da se naljutiš na svog brata, čak i ako je povredio tvoja osećanja. U Crkvi si Hristovoj kada se moliš: “Gospode, oprosti mu“. Kada radis časno svoj posao, vraćajući se kući umoran, ali sa osmehom na usnama; kada uzvraćaš na zlo dobrim - u Crkvi si Hristovoj. Zar ne vidiš, stoga, mladi prijatelju, koliko je blizu Crkva Hristova?
Ti si Petar, i Gospod zida Svoju Crkvu na tebi. Ti si kamen Njegove Crkve kome ništa neće odoleti... Gradimo naše Crkve uz pomoć vere, Crkve koje nikakva ljudska snaga i moć ne mogu srušiti, Crkve kojoj je temelj Hristos... Oseti svog brata kraj sebe. Nikada ne pitaj: “Ko si ti?“. Bolje reci sebi: “On nije stranac; on je moj brat. On je Crkva Hristova, baš kao i ja.“
Sa ovakvim pozivom u našim srcima, počnimo da stvarno pripadamo Crkvi Hristovoj, Crkvi Pravoslavnoj. Spoljašnje članstvo jednostavno nije dovoljno; nešto mora da se pokrene u nama, nešto što će nas činiti različitim od sveta oko nas, čak i ako se taj svet naziva “Hrišćanski“ ili čak i “Pravoslavni“.
Čuvajmo i hranimo ove kvalitete istinskog Pravoslavnog shvatanja sveta koji sam pominjao ranije: životni, normalan stav, pun ljubavi i praštajući, ne egocentrični, čuvajući našu nevinost i ne-svetovnost, čak i sa potpunim i smirenim poznanjem naše grešnosti i moći iskušenja sveta oko nas. Ako istinski živimo na ovaj način, naša Vera će preživeti udare pred nama i biće izvor nadahnuća i spasenja za one koji će još uvek tražiti Hrista, čak i usred sloma i propasti ljudskosti koja je već počela danas.
Pravoslavni pogled na svet
Blaženi Serafim Rouz
Koji su neki od tih znakova?
Nenormalnost sveta. Nikada se pre takve izopačene i neprirodne manifestacije nisu prihvatale za normalne, kao u našim danima. Samo pogledaj u svet oko sebe: šta je u novinama, kakvi se filmovi prikazuju, šta se pušta na TV-u, šta je to što ljudi smatraju interesantnim i zabavnim, čemu se smeju; to je totalno suludo. Tu su i ljudi koji namerno promovišu sve to, naravno zbog sopstvene finansijske koristi, jer je to moda, jer postoji izopačena žudnja za ovom vrstom stvari.
Ratovi i glasine o ratovima, svaki hladniji i suroviji nego prethodni, sve ovo pod senkom nezamislivog, sveobuhvatnog nuklearnog rata, koji može poceti jednim pritiskom na dugme.
Široko rasprostranjene prirodne katastrofe, zemljotresi i vulkani - najnoviji se formira nedaleko od Josemitskog parka u Centralnoj Kaliforniji-koji već menjaju svetske klimatske obrasce.
Povećana centralizacija informacija i moći nad pojedincem, predstavljena naročito u ogromnom novom kompjuteru u Luksemburgu, koji ima kapacitet da čuva informacije o svakom živom coveku; njegov kodirani broj je 666, a nadimak mu je “zver“, dat od onih koji rade na njemu. Da olakšaju rad ovih kompjutera, Američka vlada planira da u 1984-oj godini otpočne izdavanje kartica socijalnog osiguranja sa brojem (koji će očigledno uključivati i broj 666) utisnutim na desnu ruku ili čelo - tačno uslov koji će biti raširen, prema Otkrovenju Jovanovom (trinaesta glava) za vreme vladavine Antihrista.
Naravno, ne znači da će prva osoba koja dobije odštampano 666 biti antihrist ili sluga antihrista, ali kada si jednom iskorišćen za to, ko će moći da odoli? Prvo će te obraditi, pripremiti a onda i naterati da mu se pokloniš.
Ponovo, umnožavanje raznih hristosa i antihrista. Najnoviji kandidat baš ovog leta, potrošio je verovatno na milione dolara, reklamirajući svoje bližeće pojavljivanje na svetskoj televiziji, obećavajući da će u to vreme dati “telepatsku poruku“ svim stanovnicima sveta. Sasvim odvojeno od bilo kakvih okultnih sila, koje mogu biti uključene u ove događaje, mi već znamo dovoljno o mogućnostima sirenja sublimalnih, podsvesnih poruka preko radija, posebno preko televizije, kao i činjenicu da ovo može svako uraditi sa tehnologijom za provaljivanje u obične radio i TV signale, bez obzira koliko zakona to zabranjuje.
Vrlo čudan odgovor na skori film o kome svi pričaju i koji gledaju u SAD, “E.T.“ koji je uzrokovao da bukvalno milioni naizgled normalnih ljudi izrazi svoju privrženost prema heroju, “spasitelju iz svemira“, koji je očigledno demon - očigledna priprema ljudi za obožavanje dolazećeg antihrista. (a slučajno, filmski urednik zvaničnih novina Grčke Arhiepiskopije u Americi, Pravoslavni sveštenik, srdačno je preporučio film Pravoslavnom narodu, govoreći da je to čudesan film koji nas može naučiti ljubavi i da svi treba da ga pogledaju.)
Postoji veliki, popriličan kontrast između ljudi koji se trude da budu svesni oko toga šta se dešava i onih koji su jednostavno uvedeni u duh vremena.
Mogu da dalje nastavim sa sličnim primerima, ali moj cilj nije da vas uplašim, već da vas učinim svesnim oko stvari koje se dešavaju oko nas. Mnogo je kasnije nego što mislimo; Apokalipsa je sada!!!
I kako je tragično da se vide Hrišćani, pre svega mladi i Pravoslavni ljudi, sa ovom nezamislivom tragedijom koja visi nad njihovim glavama, koji misle da mogu da nastavljaju tzv. “normalan život“ u ovim strašnim vremenima, učestvujući u potpunosti u hirovima ove ludosti, samo-obožavajuće generacije, totalno nesvesni da raj budala u kome živimo samo što se nije urušio, totalno nespremnih za užasna vremena koja su pred nama.
Više se ne postavlja pitanje, da li si “dobar“ ili “loš“ Pravoslavac; pitanje je: da li će naša Vera uopšte preživeti? Kod mnogih neće; dolazeći antihrist biće previše privlačan, previše u stvarima sveta za kojima žudimo, za najveći deo ljudi i bez znanja i svesnosti da su izgubili Hrišćanstvo, tako što su mu se poklonili.
Ipak, Hristov poziv dolazi do nas: počnimo da ga pratimo. Najčistiji izraz ovog poziva dolazi danas iz porobljenog ateističkog sveta, gde postoji pravo stradanje za Hrista i ozbiljnost života koju smo mi ili izgubili ili je ozbiljno gubimo. Jedan Pravoslavni sveštenik, Otac George Kalciu, je blizu smrti u komunističkom zatvoru, jer se usudio da pozove mlade učenike i studente da otkažu slepu poslušnost duhu vremena i da priđu da služe Hristu. Nakon govora o ispraznosti ateizma, on govori mladim ljudima današnjice:
“Zovem vas na mnogo viši uzlet, na totalno odvajanje, na delo hrabrosti koje prkosi razumu. Zovem vas ka Bogu. Ka Onome, koji prevazilazi svet, tako da možete poznati beskonačni raj duhovnih radosti, Nebesa koja sada opipavate iz vašeg licnog pakla, koja tražite čak i u stanju vašeg nepromišljenog revolta... Isus vas je uvek voleo, ali sada imate izbor da odgovorite na Njegov poziv. Kao odgovor vi treba da idete i uberete plod koji je ostao. Da budete prorok Hrista u svetu u kome živite. Da volite bližnjeg kao sebe i da vam svi ljudi budu prijatelji. Da objavljujete svakim delom ovu jedinstvenu i neograničenu ljubav koja je podigla čoveka od nivoa roba do nivoa Božijeg prijatelja. Da budete proroci, ove oslobađajuće ljubavi koja vas izbavlja od svih lanaca, vraćajuci vam vašu ličnost, dok se nudite Bogu“.
Otac George, govoreći mladim ljudima, koji su imali malo nadahnuća da služe Crkvi Hristovoj, jer su prihvatili svetovno mišljenje (tako rasprostranjeno i među nama u slobodnom svetu) da je Crkva samo skup zgrada ili svetovna organizacija, priziva ih dubljem osećanju i poznanju Crkve Hristove, poziva ih da shvate da naše “zvanično“ članstvo jednostavno nije dovoljno za spasenje.
“Crkva Hristova je živa i slobodna. U Njoj se krećemo i postojimo, kroz Hrista Koji je njena Glava. U Njemu imamo punu, potpunu slobodu. U Crkvi učimo, saznajemo istinu i istina će nas osloboditi (Jovan 8:32). Ti si u Crkvi Hristovoj, kada god podigneš nekoga iz tuge, ili kad daš milostinju siromasima i posetiš bolesne. Pripadaš njoj kada si dobar i strpljiv, kada odbijaš da se naljutiš na svog brata, čak i ako je povredio tvoja osećanja. U Crkvi si Hristovoj kada se moliš: “Gospode, oprosti mu“. Kada radis časno svoj posao, vraćajući se kući umoran, ali sa osmehom na usnama; kada uzvraćaš na zlo dobrim - u Crkvi si Hristovoj. Zar ne vidiš, stoga, mladi prijatelju, koliko je blizu Crkva Hristova?
Ti si Petar, i Gospod zida Svoju Crkvu na tebi. Ti si kamen Njegove Crkve kome ništa neće odoleti... Gradimo naše Crkve uz pomoć vere, Crkve koje nikakva ljudska snaga i moć ne mogu srušiti, Crkve kojoj je temelj Hristos... Oseti svog brata kraj sebe. Nikada ne pitaj: “Ko si ti?“. Bolje reci sebi: “On nije stranac; on je moj brat. On je Crkva Hristova, baš kao i ja.“
Sa ovakvim pozivom u našim srcima, počnimo da stvarno pripadamo Crkvi Hristovoj, Crkvi Pravoslavnoj. Spoljašnje članstvo jednostavno nije dovoljno; nešto mora da se pokrene u nama, nešto što će nas činiti različitim od sveta oko nas, čak i ako se taj svet naziva “Hrišćanski“ ili čak i “Pravoslavni“.
Čuvajmo i hranimo ove kvalitete istinskog Pravoslavnog shvatanja sveta koji sam pominjao ranije: životni, normalan stav, pun ljubavi i praštajući, ne egocentrični, čuvajući našu nevinost i ne-svetovnost, čak i sa potpunim i smirenim poznanjem naše grešnosti i moći iskušenja sveta oko nas. Ako istinski živimo na ovaj način, naša Vera će preživeti udare pred nama i biće izvor nadahnuća i spasenja za one koji će još uvek tražiti Hrista, čak i usred sloma i propasti ljudskosti koja je već počela danas.
Pravoslavni pogled na svet
Blaženi Serafim Rouz