Znaci da je neko 'početnička duša' i to na ranom nivou ličnog razvoja

Sensei

Master
Moderator
Poruka
92.189
Da li se ikada zapitate da li je vaša duša proživela mnogo života?

Stara duša pripada nekome ko nosi određenu zrelost, razumevanje i empatiju prema svetu. Naprotiv, početnička duša pokazuje mnogo manje dubine i saosećanja, što bi objasnilo veliki procenat pojedinaca u svetu.

Znaci koji ukazuju na nezrelu dušu u ranoj fazi ličnog razvoja.

1698638466419.png


1. Ne pokazuju velikodušnost duha.
Posedovati velikodušnost duha znači delovati ljubazno i voljno davati drugima bez očekivanja nečega zauzvrat. Kada neko ne pokaže ovu velikodušnu prirodu, verovatno živi sa zavišću i ljutnjom.

2. Nedostaje im lična odgovornost.
Svako s vremena na vreme greši i nenamerno vodi sa svojim egom, ali svi se urazumimo i suočimo se sa realnošću svojih grešaka u nekom trenutku.

Oni sa početničkom dušom obično ne preuzimaju ličnu odgovornost za svoje postupke. Umesto toga, oni pribegavaju okrivljavanju drugih pojedinaca ili faktora za sopstvene greške. Ovo proizilazi iz nedostatka više svesti i niske emocionalne inteligencije.

3. Osećaju da im je život zakinuo na sreći.
Prirodno je da se ponekad osećate lično napadnutim kada vam život stalno baca negativne situacije. Međutim, te situacije imaju za cilj da vas nauče lekcijama. Vi definišete šta sreća znači za vas na kraju.
 
4. Oni nemaju sposobnost da se povežu sa ljudima.

Stvaranje veza sa drugim ljudima je od suštinskog značaja za zdravlje i dobrobit. Povezivanje sa drugima sprečava osećaj usamljenosti i depresije, a takođe je povezano sa poboljšanjem fizičkog zdravlja.

Kada ljudi projektuju stalnu negativnost na svet i one oko sebe, nema sumnje da im verovatno nedostaju pozitivni odnosi sa drugima. Kako se kaže, beda voli društvo.
 
5. Žive u stanju konfuzije i neefikasnosti.

Najjača osobina osobe je njena humanost — to je ono što ljudima omogućava da se osećaju povezanim jedni sa drugima.

Ljudi sa početničkom dušom mogu se boriti da razumeju ovaj osećaj saosećanja i osetljivosti, što dovodi do stalnog stanja konfuzije. Njihovim životima nedostaje smisao, pa se na kraju zaglave u „karmičkom ciklusu“, živeći brojne živote ispunjene istim obrascima.
 
6. Nedostaje im nezavisno razmišljanje.

Za većinu ljudi, usaglašenost je najlakši način da nađu prihvatanje. Usklađenost je prvobitno bila taktika samoodržanja koja se koristila za preživljavanje, ali u našem savremenom svetu razmišljanje poput drugih nudi sigurnost i odobrenje.

Lepota ljudskog bića je, međutim, posedovanje dara slobodne volje. Koren slobodne volje dolazi iz nezavisnog razmišljanja, ali kada pojedincima nedostaje ta nezavisnost, oni vode živote sa malo svrhe.

Ovi pojedinci imaju tendenciju da slede ograničavajuća uverenja. Oni verovatno ne pitaju ništa o tome ko su i bore se da dostignu svoj potencijal.
 
7. Oni su egocentrični.

Jedna je stvar dati prednost sebi i svojim potrebama, ali je druga zanemariti osećanja i potrebe drugih.

Kada pojedinci retko razmišljaju o tome kako se drugi osećaju svojim postupcima, sputavaju ih ograničenja svog nerazvijenog uma. Umesto razumevanja koncepta da milijarde ljudi kolektivno imaju individualna ljudska iskustva, to je njihov život - vi samo živite u njemu.
 
8. Ne prihvataju lako druge onakvima kakvi jesu.

Ovo je evidentno kod početnika i seže do vekova netrpeljivosti i diskriminacije. Ljudi koji se bore sa prihvatanjem drugih često osećaju potrebu da kontrolišu svet oko sebe jer se zbog toga osećaju bezbedno.

Ove osobe imaju tendenciju da veruju da je njihova perspektiva ispravna, i pribegaće prosuđivanju i kritici ako se neko ne slaže. Verovati da drugi ljudi nisu validni zbog svojih razlika znači nedostatak ličnog razvoja.
 
Da li se ikada zapitate da li je vaša duša proživela mnogo života?

Stara duša pripada nekome.....
Niko od nas nema Dušu!
Zašto?
Zato što je svako od nas duhovno Biće, Duša, i kao takav ima i svoja tela, gde spada i Um, ali i fizičko telo.
Mi smo kao Duša kreirani po ugledu na Kreatora, Boga, jer je On duhovno Biće sa ogromnim duhovnim kvalitetima, pa i mi, Duša, imamo iste kvalitete ali su naši kvaliteti samo potencijalni i zato dolazimo ovde da ih iskustveno razvijamo ili uzdižemo.
Potrebno nam je više stotina hiljada života da bismo počeli raditi svesno na ekspanziji svoje svesti koja je duhovne kategorije a ne intelektualne. Kada pojedinac dosegne dovoljno svoj unutarnji balans oseti potrebu da pređe na svesnu ekspanziju svoje svesti i tada je neophodno da traži i nađe pravog i jedinog predstavnika Kreatora, Boga, u nižim svetovima kako bi još za vreme ovog života radio i dosegao najpre stanje, "Znati Sebe," kako je govorio Sokrat a onda nastavi do dosezanja Bog-Svesti kako bi znao i Boga.
Sa ovim stadijumom pojedinac dosegne ono što u Hrišćanstvu zovu Spasenje, jer tada dosegne najviši svet u kojem živi i sami Kreator, Bog. Posle toga nema više inkarnacija. Takav pojedinac počne putovati u svojim snovima višim svetovima, onda počne putovati u svom Telu Duše, da bi dosegao treću fazu direktnog projektovanja u bilo koji svet i na bilo kom mestu. Iza toga dođe faza kada poseduje svo znanje i nema potrebe za putovanjima.
Kako to?
U poslednjoj fazi on ima jedinstvo sa svešću Duha Svetog koji je sveprisutan, sveznajući i svemoguć pa takve kvalitete poseduje i pojedinac kao duhovno Biće, Duša.
Da li je ovo što sam izneo istina ili laž?
Na svakoj osobi je da potraži učenja koja sam naznačio i proba određenu duhovnu vežbu. Iskustva koja budu dolazila biće dokaz samoj osobi i nikom više. Istinu ili pravu ralnost niko nikome ne može dokazati već je svako od nas pojedinačno iskustveno realizuje korak po korak dok ne dosegne najvišu realizaciju. Otuda, istina je stvar stanja svesti a ne stvar naučnog, duhovnog, religijskog ili metafizičkog dokazivanja.
Pozdrav!
 

Back
Top