Zloupotreba poezije

Poezija je misao kada
poleti reč postane slika
neviđenog osetila otkucaj
sata u vremenu koje protiče
i postaje zapis koji traje…
ili nestane i prahu prolaznosti
vrednosti koje nema
a nema je zbog zla koje
rečima uobliči da uvredi
ponizi a ne može sebe
uzdignuti na pijedestal
time se poezija ne diči
tek stid joj obara pogled
nemoćna od zloupotrebe.
 
...poezija nema cega da se plasi ,-Tam
to je visi red jezika
i formiranja simbola
koji ispoljavanjem metaforicnim
obuhvata taman onoliko poklonika
koliko joj i treba
upotreba poezije je samo,- zloupotreba
isto je kao i sa odnosm koji se zove Ljubav
Poezija je odnos recenog i izlozenog
za izricanje
i,
samo sretni oznace svoju misao...
misao zavrsenu...Tam...:bye:
 
Onda se knjizevna kritika cela,
satoji od sotona i zala?
Il pesnik pravi dobrotu ne moze skriti,
ni talentovan bez dobrote biti,
ni kriticar ga oboriti,
dok zlo se uvek samo javi,
ponekad kroz osmeh najumiljatiji,
spremno i da ubojitim oruzjem se odbrani,
samo da s tudjim darom i dobrotom nasladi
u djavoloj opsadi,
da ih oskrnavi,da nebi
kao DIAMANT sjali.

Moze se prevariti- mali,
al ne mogu i vrsni kriticari!

A tek primer ogledala,
ona trpe bas sve poglede,
bilo da se s losim il dobrotom il zabludom porede.
Ogledalo-trpi sve.
Reflektuje sta unese mu se u okvire.
:hvala:
:bye:
 
faraonn;bt278190:
...poezija nema cega da se plasi ,-Tam
to je visi red jezika
i formiranja simbola
koji ispoljavanjem metaforicnim
obuhvata taman onoliko poklonika
koliko joj i treba
upotreba poezije je samo,- zloupotreba
isto je kao i sa odnosm koji se zove Ljubav
Poezija je odnos recenog i izlozenog
za izricanje
i,
samo sretni oznace svoju misao...
misao zavrsenu...Tam...:bye:
Nema poezija straha
upotrebe i zloupotrebe je uvek bilo i bice.
Ona poezija koja stvara toplinu u duši
poneku suzu secanjem probuđenu
ona koja dugo posle procitanog
ostaje u mislima ona traje. :bye:
 
LadyDydy;bt278191:
Onda se knjizevna kritika cela,
satoji od sotona i zala?
Il pesnik pravi dobrotu ne moze skriti,
ni talentovan bez dobrote biti,
ni kriticar ga oboriti,
dok zlo se uvek samo javi,
ponekad kroz osmeh najumiljatiji,
spremno i da ubojitim oruzjem se odbrani,
samo da s tudjim darom i dobrotom nasladi
u djavoloj opsadi,
da ih oskrnavi,da nebi
kao DIAMANT sjali.

Moze se prevariti- mali,
al ne mogu i vrsni kriticari!

A tek primer ogledala,
ona trpe bas sve poglede,
bilo da se s losim il dobrotom il zabludom porede.
Ogledalo-trpi sve.
Reflektuje sta unese mu se u okvire.
:hvala:
:bye:
Hvala na komentaru :bye:
 
Tačno od reči do reči Tamišarka.
Pisanje je onakvo kakvi su i ljudi koji pišu, ne samo poeziju, već bilo šta, jer sve što je u ljudima,i dobro i loše, traži da bude iskazano na neki od načina. Pisanje, pa i pisanje poezije kao jedan od vidova izražavanja, je jedan od tih načina. Reči mogu biti stvaraoci mnogih lepota, ali i uništivači, zavisi od govornika tj. pisača.

"Gospodar si reči koje nisi izgovorio (napisao), a rob one koju si izrekao (napisao)"-arapska poslovica
 
uvek je bilo lakše pamet drugome soliti, nego biti kreativan. postavlja se pitanje šta je u korenu nečijeg kritizerstva, jer samo dobronamerna kritika je korisna na žalost većina kritika u osnovi ima sasvim druge pobude kritičara.
 
Vitezkojaa;bt278203:
uvek je bilo lakše pamet drugome soliti, nego biti kreativan. postavlja se pitanje šta je u korenu nečijeg kritizerstva, jer samo dobronamerna kritika je korisna na žalost većina kritika u osnovi ima sasvim druge pobude kritičara.
_____
Bravo Viteze
tako je,znas najbolje! :)

Kritizerstva sluze
da sve bolje bude
i od boljeg treba da se uzima u obzir.

Najlakse je zlu nameru traziti
puno lakse nego rad braniti,
biti spreman
ako treba i poslusati i dograditi,
al ne i zaboraviti
da je svaka kritika
misljenje jednog kriticara,
kao sto je kod pisanog rada
ogledalo piscevog znanja,dara,duse,shvatanja,
sposobnosti mastanja..(brdo celo materijala za konstruktivna,sveobuhvatna kritiziranja)...

Ko sebi -reci veruje,
i iskrenost(istinu) drzi medju svoje svetinje
taj kritike nikakve ne boji se.

Tamo gde su najbolji, zlo uvek vreba baš na njih..
kako i zuvotu,
tako i na stih.

Al odisitnska srca plemenita
sacuvaju dobrotu i od sokaka bremenita...
To vremenski prirodni tok posprema sve,
i istina uvek na kraju se pokazuje kasnije il pre.
:bye:
 
LJILJA MMM;bt278195:
Tačno od reči do reči Tamišarka.
Pisanje je onakvo kakvi su i ljudi koji pišu, ne samo poeziju, već bilo šta, jer sve što je u ljudima,i dobro i loše, traži da bude iskazano na neki od načina. Pisanje, pa i pisanje poezije kao jedan od vidova izražavanja, je jedan od tih načina. Reči mogu biti stvaraoci mnogih lepota, ali i uništivači, zavisi od govornika tj. pisača.

"Gospodar si reči koje nisi izgovorio (napisao), a rob one koju si izrekao (napisao)"-arapska poslovica
To mi je bila namera da naglasim ovim stihovima. Napisana i izgovorena rec je kao lik kojim se predstavljamo, ma koliko se pretvarali istina kad tad pokaže svoje pravo lice. Teško mi je kada vidim-citam kako se poezija koristi da bi se nekom nanelo zlo a onda kao kameleon promeni svoju boju... ali napisano i izgovoreno nema put povratka.

:bye::heart: nasmej se ovom kišnom ponedeljku :)
 
Vitezkojaa;bt278203:
uvek je bilo lakše pamet drugome soliti, nego biti kreativan. postavlja se pitanje šta je u korenu nečijeg kritizerstva, jer samo dobronamerna kritika je korisna na žalost većina kritika u osnovi ima sasvim druge pobude kritičara.
Kritika koja ima za cilj da delo ucini boljim, uvek je dobro došla. Mada monogo zavisi i od stvaraoca i njegove sujete, hoce li kritiku kao dobronamernu prihvatiti ili odbaciti. Na žalost kritici se okrecu mnogi koji za stvaranje nemaju dara, tako da je vreme najbolji kriticar. :bye:
 

Back
Top