Zlopamtilo

hakim bej

Elita
Poruka
16.476
Nisam zlopamtilo kada zla vise nema.
Prastam za pet minuta.
Zbog sebe, razume se, tesko mi je da teglim toliki nepotreban teret.
Takav sam i prema sebi. Kada shvatim gresku, zlo koje sam ucinio, i sebi prastam.
I trudim se da ne ponovim.

Ali ako je zlo jos uvek tu, prisutno i rezi na mene, onda niko nema prava da me zove zlopamtilo.
Mudrost je prepoznati da li se zlo samo pritajilo, sakrilo, ili je stvarno nestalo.

Da li je zlopamtilo karakterna crta? Da li ste zlopamtilo?
 
Nisam zlopamtilo kada zla vise nema.
Prastam za pet minuta.
Zbog sebe, razume se, tesko mi je da teglim toliki nepotreban teret.
Takav sam i prema sebi. Kada shvatim gresku, zlo koje sam ucinio, i sebi prastam.
I trudim se da ne ponovim.

Ali ako je zlo jos uvek tu, prisutno i rezi na mene, onda niko nema prava da me zove zlopamtilo.
Mudrost je prepoznati da li se zlo samo pritajilo, sakrilo, ili je stvarno nestalo.

Da li je zlopamtilo karakterna crta? Da li ste zlopamtilo?
To što opisuješ ne spada pod "zlopamtilo".
U prirodi čoveka je da se brani.
Dakle, normalan čovek je oprezan, prati situaciju i reaguje. Nema tu kategorisanja.
 
Nisam zlopamtilo kada zla vise nema.
Prastam za pet minuta.
Zbog sebe, razume se, tesko mi je da teglim toliki nepotreban teret.
Takav sam i prema sebi. Kada shvatim gresku, zlo koje sam ucinio, i sebi prastam.
I trudim se da ne ponovim.

Ali ako je zlo jos uvek tu, prisutno i rezi na mene, onda niko nema prava da me zove zlopamtilo.
Mudrost je prepoznati da li se zlo samo pritajilo, sakrilo, ili je stvarno nestalo.

Da li je zlopamtilo karakterna crta? Da li ste zlopamtilo?

Jeste i selektivno jesam.

Pozdrav :)
 
Nisam zlopamtilo kada zla vise nema.
Prastam za pet minuta.
Zbog sebe, razume se, tesko mi je da teglim toliki nepotreban teret.
Takav sam i prema sebi. Kada shvatim gresku, zlo koje sam ucinio, i sebi prastam.
I trudim se da ne ponovim.

Ali ako je zlo jos uvek tu, prisutno i rezi na mene, onda niko nema prava da me zove zlopamtilo.
Mudrost je prepoznati da li se zlo samo pritajilo, sakrilo, ili je stvarno nestalo.

Da li je zlopamtilo karakterna crta? Da li ste zlopamtilo?
Sve zavisi kolika je napravda ucinjena i da li nastavlja da se cini. Definitivno moze biti karakterna crta, cini mi se da takve osobe mogu imati jos par slicnih osobina npr. kada jednom steknu lose misljenje o nekom (cak i na osnovu intuicije) to misljenje tesko menjaju, sve u svemu znaju da imaju prilicno krute stavove.

Sto sto se mene tice, zavisi od definicije... definitivno nisam zlopamtilo tipa "pamti pa vrati", vise sam tipa "oprosti ali imaj na umu", sta cu kad me ljutnja ne drzi dugo.
 
А како да заборавим кад ме неко повриједи? :)

па врати му

box-rukavice-giant-mala.jpg
 
jeste dio karaktera
ja dosta toga zaboravim...lakše je i ljepše
krupnije stvari bitnim ljudima NE
ali nikad se ne osvećujem, ja ih jednostavno "osiromašim" ;) tako što me izgube, tj ostaje tu neki mali % mene i to je to. Dakle, povučem debelu crtu.
 
Covek mora da izivi neki svoj fazon, i tek onda moze da krene napred.
Svako ko pocne sebe suvise ozbiljno da shvata ce vrlo uskoro biti u velikom problemu.
Nista nije jako bitno. Juce ima, danas nema, ko zna da li postoji sutra.
Misleci ljudi uvek zele da ostave trag za sobom. Ali biti opusten, i bez ikakve gorcine ujutro ustati, nema cenu.
 
Nisam zlopamtilo kada zla vise nema.
Prastam za pet minuta.
Zbog sebe, razume se, tesko mi je da teglim toliki nepotreban teret.
Takav sam i prema sebi. Kada shvatim gresku, zlo koje sam ucinio, i sebi prastam.
I trudim se da ne ponovim.

Ali ako je zlo jos uvek tu, prisutno i rezi na mene, onda niko nema prava da me zove zlopamtilo.
Mudrost je prepoznati da li se zlo samo pritajilo, sakrilo, ili je stvarno nestalo.

Da li je zlopamtilo karakterna crta? Da li ste zlopamtilo?

Nisam zlopamtilo. I mislim da zlopamtilo jest osobnost ali osobnost ljudi koji ne umiju drugačije , a ne umiju jer ih nitko nije drugačije naučio. Zlopamtila ponajprije štete sebi samima time što zadržavaju negativan stav prema nekomu ili nečemu što ima se dogodilo a nije im pasalo od strane drugoga. Ljudi ne čine loše stvari drugima uvijek svjesno. Najčešće to čine nesvjesno i štete sami sebi. Ne treba zlopamtiti , niti zadržavati fokus na tome . Lijepo si rekao ... da opraštaš sebi a i drugima što pokazuje tvoju svjesnost. Iako oprostiti drugima ne znači i odobravati loša ponašanja . Mogu se drugi ponašati loše prema nama koliko žele ali o nama ovisi hoćemo li reagirati ovako ili onako i hoćemo li uopće reagirati.
 
Covek mora da izivi neki svoj fazon, i tek onda moze da krene napred.
Svako ko pocne sebe suvise ozbiljno da shvata ce vrlo uskoro biti u velikom problemu.
Nista nije jako bitno. Juce ima, danas nema, ko zna da li postoji sutra.
Misleci ljudi uvek zele da ostave trag za sobom. Ali biti opusten, i bez ikakve gorcine ujutro ustati, nema cenu.
Јел ти то нама на фињака продајеш причу да си ти мислећи чојек?
 
Covek mora da izivi neki svoj fazon, i tek onda moze da krene napred.
Svako ko pocne sebe suvise ozbiljno da shvata ce vrlo uskoro biti u velikom problemu.
Nista nije jako bitno. Juce ima, danas nema, ko zna da li postoji sutra.
Misleci ljudi uvek zele da ostave trag za sobom. Ali biti opusten, i bez ikakve gorcine ujutro ustati, nema cenu.
e upravo je to bitno,sami sebi smo bitni i to trebamo jako ozbiljno kao najvaznije shvatiti
 
Nisam zlopamtilo kada zla vise nema.
Prastam za pet minuta.
Zbog sebe, razume se, tesko mi je da teglim toliki nepotreban teret.
Takav sam i prema sebi. Kada shvatim gresku, zlo koje sam ucinio, i sebi prastam.
I trudim se da ne ponovim.

Ali ako je zlo jos uvek tu, prisutno i rezi na mene, onda niko nema prava da me zove zlopamtilo.
Mudrost je prepoznati da li se zlo samo pritajilo, sakrilo, ili je stvarno nestalo.

Da li je zlopamtilo karakterna crta? Da li ste zlopamtilo?

E ne mogu da zapamtim ni bitne stvari, oću glupostima da se bakćem.
 
"Znanje je strano telo, koje razum bezobzirno namece pretvarajuci coveka u upotrebljivi konstrukt koji pametno zakljucuje:
koliko znam toliko vredim.
Osecanja su nerazumna, neshvatljiva i nekorisna, pokrstena gomilom smesnih reci koje bi da ih opisu da razum shvati sta se sa njima dogadja."
 
Ne znam, reč mi ne paše.
Mnogo pamtim, mnogo, nevezano da li oprostim, da li pristupim učinjenom sa razumevanjem za počinioca, ili da li pamtim ne praštajući.
Mislim o tome, gledam na to kao pouke, kao usvojene ili neusvojene stvari koje treba da savladam.
Mislim da je danas izgubljena zlatna sredina - ljudi ili trpe svašta, zataškavajući ili ne praštaju ništa, zloželjni su, osvetnici su, podli su.
Valja pamtiti, dobro pamtiti, ne da bi pamtio zlo, nego da bi izbrusio sebe, boljeg sebe, u onoj svojoj prirodi koja te čini.
 

Back
Top