Stajao sam na prozoru pijuckajuci jutarnju kafu.Krajolik poznat i nijem nigdje nikoga da prodje cestom .I dalje sam stajao naslomjen na zid do prozora.Tog je dana sunce provijavalo ispod tmurnih oblaka .Cinilo se da ce zakisiti svakog casa, a nije. Skoro da sam cijelu kafu ispio kad je prosla tu pored mene visoka Zlatokosa djevojka.Lagani setajuci u prolazu koraka sto ne zure. Ni sada ne znam zasto svaki sam joj korak upijao. Gledajuci joj u ledja znao sam da ce se vratiti, znao sam da ce dolaziti i odlaziti .Nisam znao da ce to proljece da mi mine u cekanju da dodje i da ode .Visoka vitka na neki nacin moja Zlatokosa.Sve na njoj je bili posebno .Jakna rezkovcana,bijela majica ovlas preko pantalona, patike ...Koraci umjereni setacki .Iz dzepa viri telefon i usima slusalice .I da sam je htio zovnuti ne bi me cula.Otisla je lagano kako je i prosla .Upao sam u neku jos vecu samstinu nadajuci se da ce cekanje da mi je opet dovede.Htio sam jos kafe a nisam se usudio da se maknem sa prozora . Moji su se dani suzavali brojeci joj korake.Doci ce ona razasute kose zlatkaste boje opet to sam znao, ali ne i kad .Te se moj zivot sveo na motanji na prozoru u dvoristu kraj, ograde sve da budem u njenom vidokrugu kad opet proseta.
