Moje srece ...Rukama je dodirivala moj camac i istinski pomagala .Osjeti sam njen miris i veliku blagost raspustene kose koja me skoro dodirnula .Bas sam zasluzila jednu voznju vasim camcem obratila se licno meni .Kako je znala da je camac moj .U cijelom ludilu moje srece bas sam se za to kako je znala uhvatio .Ako zna da je camac moj zna i mene primijecan sam njen sam ...
I nekako je to lebdjelo u vazduhu ona i ja .Neka si aprile bio tmuran i neka odlazis uskoro vukuci Sunce sve blize nama sad ti sve oprastam .
Neka sam cesto prao kola , sadio cvijece sjedio na terasi , zanemarivao unutrasnjost kuce , cesto bio na prozoru neka sam kad sam ovo docekao .Kako da vas ne provozam jezerom kad ste mi pomogli .pristali da budete mis povuci potegni iscupase camac .
Kad svratite poslije setnje do mene a vrijeme se proljepsa .Svakako ...Hicu casti mi rado .
Drzim vas za rijec .Blago razgovijetno radosno gledajuci me pravo u oci izgovorila je te carobne rijeci i odkljucala predsoblje moje usamljenosti .Visoka koliko i ja u ravnim cipelama tutnji mojim mozgom jos jedna informacija o mojoj Zlatokosoj .
Visoka a sve na svoje mjesto .Lijepa a toga kao da nije svjesna .Ne znam kako i ne znam zasto ali u tom casu sam tako mislio.Ona ne zna sto se u meni krcka .Ona ne zna da je ja volim sa tako malo izgovorenih rijeci .Ona mora u moju ulicu .Ona me ne smije sada ostaviti .Ona mora da zavoli mene kao ja nju .Zadaci koje postavlja sebi i njoj nisu laki .Moguci treba da ih dovedem u to stanje.
Ako nam se tog dana univerzum otvorio ako oboje idemo jedno ka drugom moguce je da cudo bude ispunjeno .Duboko u sebi znao sam da mogu da se nadam .
Opet sam je gledao dok je ona stajala zagledana u pucinu jezera daleko daleko i kad su nam se poglrdi sreli nije mi promakla nit tuge u tim divnim zelenim ocima i ako je na licu bio osmijeh .
zavoljela je moju ulicu zavoljece i mene .Dugo sam se zahvaljivao Mirku i Acu na pomoci a pomoc je bila kapija ulaska nje u moj svijet .Ponavljao sam u sebi Dobredosla .Dosla si da nikad ne odes iz mog svijeta .
I nekako je to lebdjelo u vazduhu ona i ja .Neka si aprile bio tmuran i neka odlazis uskoro vukuci Sunce sve blize nama sad ti sve oprastam .
Neka sam cesto prao kola , sadio cvijece sjedio na terasi , zanemarivao unutrasnjost kuce , cesto bio na prozoru neka sam kad sam ovo docekao .Kako da vas ne provozam jezerom kad ste mi pomogli .pristali da budete mis povuci potegni iscupase camac .
Kad svratite poslije setnje do mene a vrijeme se proljepsa .Svakako ...Hicu casti mi rado .
Drzim vas za rijec .Blago razgovijetno radosno gledajuci me pravo u oci izgovorila je te carobne rijeci i odkljucala predsoblje moje usamljenosti .Visoka koliko i ja u ravnim cipelama tutnji mojim mozgom jos jedna informacija o mojoj Zlatokosoj .
Visoka a sve na svoje mjesto .Lijepa a toga kao da nije svjesna .Ne znam kako i ne znam zasto ali u tom casu sam tako mislio.Ona ne zna sto se u meni krcka .Ona ne zna da je ja volim sa tako malo izgovorenih rijeci .Ona mora u moju ulicu .Ona me ne smije sada ostaviti .Ona mora da zavoli mene kao ja nju .Zadaci koje postavlja sebi i njoj nisu laki .Moguci treba da ih dovedem u to stanje.
Ako nam se tog dana univerzum otvorio ako oboje idemo jedno ka drugom moguce je da cudo bude ispunjeno .Duboko u sebi znao sam da mogu da se nadam .
Opet sam je gledao dok je ona stajala zagledana u pucinu jezera daleko daleko i kad su nam se poglrdi sreli nije mi promakla nit tuge u tim divnim zelenim ocima i ako je na licu bio osmijeh .
zavoljela je moju ulicu zavoljece i mene .Dugo sam se zahvaljivao Mirku i Acu na pomoci a pomoc je bila kapija ulaska nje u moj svijet .Ponavljao sam u sebi Dobredosla .Dosla si da nikad ne odes iz mog svijeta .